Najbolji odgovor Nobelovom komitetu i njegovorm laureati Peteru Handke je aktivni bijeg u institucionalizaciju kulture sjećanja
Pod izgovorom Nobelove nagrade za književnost i estetskog dostignuća u literaturi i opusa koji se istiÄe iznad prosjeÄnosti, Nobelov komitet koga ne zanima mir, sloboda, istina i pravda, odaje poÄast Peteru Handke, negatoru genocida, branitelju veliko nacionalistiÄkog režima Miloševića i glorifikatoru presuÄ‘enih strašnih zloÄina i zloÄinaca. Nagraditi onoga koji negira toliku koncentraciju zla u jednoj staroj, hiljadugodišnjoj evropskog državi i prema jednom evropskom narodu je jedna od najvećih zloupotreba ljudskih prava u historiji Nobelovih nagrada, a prije svega zloupotreba prava na istinu, pravdu i prava na kaznu zloÄinca i onoga ko negira zloÄin. Na svakom od nas je pitanje jesmo li na okidaÄu pobune protiv revizionista sudskih i historijskih Äinjenica o genocidu u BiH, protiv glorifikatora zla i zloÄinaca. To je ono što bi svaki Äestiti Äovjek kome je bosanskohercegovaÄka država bitna morao i trebao smatrati velikim herojskim nasljeÄ‘em koje treba Äuvati od svih anti bosanskih nitkova i na njemu graditi ideju bosanskohercegovaÄke, evropske i svjetske budućnosti u ime sretnog života sa istinom i pravdom za sve. Naše osporavanje odluke Nobelovog komiteta nije mržnja protiv pisca i njegovog književnog djela, nego oslobaÄ‘anje žrtve od straha pomoću kulture sjećanja, a u ime pobune protiv revizioniste i glorifikatora. Jer oslobaÄ‘anje žrtve od straha pomoću kulture sjećanja, a sastavni dio kulture sejćanja je i borba protiv negatora genocida, borba protiv nagraÄ‘ivanja negatora genocida, je ljudsko i božje pravo koje traži istinski aktivizam. Ne može se sa smetlišta historije iskopati progres, ako Nobelov komitet povrijedi žrtvu i tako doprinese da istina i pravda gube, da mržnja pobjeÄ‘uje ljubav, a nada gubi od beznaÄ‘a. Naša obaveza je ići putem kulture sjećanja, istine i pravde.
/E.R/