02. 11. 2019.
Saopćenje IGK povodom sramne i anticivilizacijske uvrede civilnih žrtava Prijedora od strane zastupnika NS entiteta RS Milana Tubina
Poredeći stradanje civilnih žrtava genocida u Prijedoru sa stradanjima uniformisanih i naoružanih vojnika, Tubin je sebe i politiÄki establišment entiteta RS samo pokazao kao promotere narativa koji negira odgovornost Srbije u agresiji i genocidu u BiH osporava dokaze da je u BiH poÄinjen genocid, podržava stavove osuÄ‘enih ratnih zloÄinaca, dovodi u pitanje dokazni materijal sudova u Hagu. Radi se o platformi udružene antibosanske koalicije, koja ima osnovni cilj promjeniti karakter rata u BiH, namjernim prekrajanjem historijskih, nauÄno istraživaÄkih i sudskih Äinjenica o agresiji i genocidu u BiH.
IstrazivaÄi genocida, aktivisti ljudskih prava i sloboda, preživjele žrtve i potomci žrtava preziru Tubinov dehumanizirajući istup, kojim je potvrdio politiku, ideologiju i praksu Velike Srbije na raÄun države BiH.
Nemamo namjeru diskutovati sa Tubinom i Tubinima, negatorima i falsifikatorima svjetski prepoznatih Äinjenica o genocidu u Prijedoru. Ali imamo kontinuiranu namjeru informisati svijet o užasima u Prijedoru u kome je ljudski život ponižen kao rijetko kad u historiji civilizacije.
Genocid u Prijedoru je istina o ponižavanju ljudskog dostojanstva i nacionalnog identiteta bića Bošnjaka i Hrvata, istina o uništavanju svega postojećeg što odražava bošnjaÄki i hrvatski nacionalni identitet, istina o getoizaciji Bošnjaka i Hrvata u cilju stvaranja „Velike Srbije“, istina o pokušaju uništenja Bošnjaka i Hrvata kao nacija i prisvajanju teritorija gdje su živjeli, podjeli njihovih imanja Srbima i instaliranju države svih Srba na tuÄ‘oj teritoriji. Genocid u Prijedoru je bio naÄin ostvarivanja ratnih ciljeva. Radi se o namjernim, planiranim, masovnim zloÄinima nad prijedorskim civilima i o planskom uništavanju svakog osnova njihovog kolektivnog ili individualnog života.
ZloÄin u Prijedoru nije bio samo plod razmišljanja lokalnih barbarskih mozgova, već prije svega dio organizovane, sistematske, razraÄ‘ene osvajaÄke strategije osvetniÄkog srpskog pamćenja koje ima samo jedan ishod rušenje države BiH na raÄun stvaranja Velike Srbije. Nije se radilo o pojedinaÄnom incidentu, već o masovnom zloÄinu širih razmjera koji je imao za posljedicu masovnu povredu proklamiranih univerzalnih ljudskih prava i sloboda, koji je bio usmjeren protiv osnovnih naÄela humanizma, protiv prava i sloboda Äovjeka, protiv meÄ‘unarodnog humanitarnog prava. ZloÄin u Prijedoru je zapravo vrhunac ÄovjeÄije nehumanosti prema Äovjeku, civilizaciji.
Zbog toga je općina Prijedor prva u BiH po veliÄini zloÄina, po broju nestalih osoba, po broju masovnih grobnica, po broju koncentracionih logora smrti, po broju sudskih predmeta na meÄ‘unarodnim i domacim sudovima. Genocid u Prijedoru je trajao kontinuirano od 1992. do 1995. godine.
Danas su prijedorski Bošnjaci i Hrvati i dalje poniženi graÄ‘ani. Javno se ponižavaju organizacije koje okupljaju žrtve i svjedoke genocida i tako namjerno, organizovano i ciljano širi strah meÄ‘u porodicama ubijenih i nestalih PrijedorÄana. Istovremeno se Prijedorom slobodno šetaju ratni zloÄinci zauzimajući pozicije u lokalnoj vlasti. Dozvoljavaju se skupovi fašistiÄkih grupa protiv kojih su se PrijedorÄani i svi antifašisti borili u Drugom svjetskom ratu, a žrtvama zabranjuje pravo na sjećanje, istinu i pravdu.
Najbolji odgovor negatorima i falsifikatorima Äinjenica o agresiji i genocidu u BiH je institucionalizacija kulture sjećanja. Negirati strašne zloÄine prijedorskih civila, negirati toliku koncentraciju zla u jednom gradu je zloupotreba prava na istinu, pravdu i prava na kaznu zloÄinca i onoga ko negira zloÄin. Na svakom od nas je pitanje jesmo li na braniku pobune protiv revizionista sudskih i historijskih Äinjenica o genocidu u BiH, protiv glorifikatora zla i zloÄinaca. To je ono što bi svaki Äestiti Äovjek kome je bosanskohercegovaÄka država bitna morao i trebao smatrati velikim herojskim nasljeÄ‘em koje treba Äuvati od svih anti bosanskih nitkova i na njemu graditi ideju bosanskohercegovaÄke, evropske i svjetske budućnosti u ime sretnog života sa istinom i pravdom za sve. Jer oslobaÄ‘anje žrtve od straha pomoću kulture sjećanja, a sastavni dio kulture sejćanja je i borba protiv negatora genocida, borba protiv nagraÄ‘ivanja negatora genocida, je ljudsko i božje pravo koje traži istinski aktivizam. Ne može se sa smetlišta historije iskopati progres, ako Tubin i njemu sliÄni vrijeÄ‘aju žrtvu i tako doprinese da istina i pravda gube, da mržnja pobjeÄ‘uje ljubav, a nada gubi od beznaÄ‘a. Naša obaveza je ići putem kulture sjećanja, istine i pravde.
Institut za istraživanje genocida Kanada {IGK}