Osnovni je problem Bosne i Hercegovine njeno nakaradno dejtonsko uređenje

Stratezi-tvorci-egzekutori Srpsko-hrvatskog pakta protiv Republike Bosne i Hercegovine i njenih odanih graÄ‘ana, Bosanaca i Hercegovaca - meÄ‘u kojima, logično i očekivano, ima najviše pripadnika bošnjačkog naroda jer je takav procent stanovništva, jer mu je to matična država i jer su druga dva naroda uvelike mobilizirana u velikodržavne nacističke projekte svojih matica – znali su da Srbi mogu Muslimane lagano privoljeti na ostanak u nekoj novoj, trećoj Jugoslaviji, jer su u Komunističkoj partiji i u ostalim organizacijama, kao i osobno, tokom desetljeća poslije Drugog svjetskog rata, Muslimani veoma posrbljeni, pa su uvelike Srbima ¨jeli iz ruke¨ u svim domenima.  Trebalo je samo da iz Beograda i njegovih filijala, naročito u SR BiH, ¨Srbima svim i svuda¨ stigne nareÄ‘enje, ili barem uputa, da Muslimane ne vrijeÄ‘aju, ne održavaju guslarske večeri, ne pišu knjige kao što su ¨Nož¨ Vuka Draškovića i velikosrpske tekstove u novinama, pa da Muslimani uz čak i nepovoljne im uvjete, ostanu u Jugoslavenskoj federaciji.  Ali, više je nego očigledno (i tada bilo) da to strateški štab u Beogradu, a niti Zapad i njegov klijent Hrvatska, nisu željeli, nego su djelovali ka uništenju Jugoslavenske federacije – i to pobuÄ‘ujući i manipulirajući srpski nacional-šovinizam, na kojega su samo nakalemili hrvatski.  Nije teško Srbe na mržnju protiv ostalih naroda (Bošnjaka, Hrvata, Slovenaca, Albanaca), ali je tu mržnju ipak trebalo dovesti do ključanja, isplanirati, ugovoriti, pripremiti i pokrenuti pokolj.  U tome su glavnu ulogu odigrali Slobodan Milošević i srpska intelektualna ¨krema¨ SANU, SPC, JNA, SDB, kojima se pridružio Franjo TuÄ‘man i njegov režim.  I tako su Srbi načinili pakt sa Hrvatima protiv Bosne i Hercegovine.

Osnovni je problem Bosne i Hercegovine njeno nakaradno dejtonsko ureÄ‘enje kakvo ne postoji nigdje na svijetu. Sporazumom u Daytonu legitimisana je i nagraÄ‘ena politika etnički čistih teritorija, posebno agresorsko – genocidni projekat Radovana Karadžića. Politička klasa i dalje dobiva izbore na podlozi zapaljive nacionalističke retorike o ugroženosti vlastitoga naroda i, što je najžalosnije od svega, ta je priča i dalje prijemčiva meÄ‘u biračima.

U Bosni i Hercegovini treba promijeniti ustav i urediti državu tako da bilo kojoj etničkoj grupi bude onemogućeno preglasavanje ili majoriziranje drugih na cijeloj teritoriji države. To bi se postiglo stvaranjem institucionalne jednakopravnosti, pariteta koji bi se uveo na nivou čitave države i koji bi obuhvaćao sve nivoe vlasti, od kantonalne preko federalnih do državne. To bi omogućilo da se svaki Srbin, Hrvat, Bošnjak ili pripadnik koje druge grupe osjeća zaštićeno bez obzira u kojem dijelu zemlje živio.

Sve dok se to ne desi Bosna i Hercegovina će živjeti tužno vrijeme "nedovršenog rata" doba u kome su urušene mnoge ljudske vrijednosti i povjerenje meÄ‘u ljudima.