11. 12. 2019.
Otvoreno pismo Aleksandru VuÄići povodom Äestitke Peteru Handkeu za dobivanje Nobelove nagrade
Pružajući ruke negatoru genocida Peteru Handkeu vi javno, sramno, bez imalo stida, neljudski izražavate hvalospjev za jedan od najneÄasniji pohoda na meÄ‘unarodno pravo, pravdu i istinu, dodjelu Nobelove nagrade negatoru genocida. Tako kontinuirano ne priznajete autoritet sudova UN, pokazujući otvoreno da agresija na državu BiH još traje, da se genocid nad Bošnjacima radi drugim sredstvima. To je još jedna vaša otvorena prijetnja državi BiH, ali i miru i stabilnosti u svijetu kojom se uslovljava pomirenje samo ako se svi zloÄini zaborave, a stanje nastalo genocidom prihvati kao ÄinjeniÄno. Karadžićeva ostavština se nastavlja zahvaljujući vama. ÄŒestitajući Nobelovu nagradu negatoru genocida još jednom ste poslali poruku da je genocid uvijek moguć i izvjestan, Äime ste preživjele žrtve genocida najgrublje povrijedili i još jednom kaznili.
Vi ste za vrijeme agresije napadali na Sarajevo i državu BiH. Onaj ko puca na Sarajevo i državu BiH u agresiji i onaj ko državu BiH ne poštuje u miru, da bi opravdao svoj antibosanski, odnosno anticivilizacijski pucanj u hiljadugodišnje trajanje bosanske historije, kulture, tradicije, mora pucati na istinu i pravdu, mora negirati sudski presuÄ‘en genocid u Srebrenici, mora ponižavati žrtve ali i svoj vlastiti narod, mora odavati priznanje negatorima genocida. Mi odavno znamo s kim imamo posla.
Namjerno zaboravljate da je najveće postignuće meÄ‘unarodnih sudova, nacionalnih sudova i brojnih rezolucija Vijeća sigurnosti UN sudsko priznanje genocida u Srebrenici. Ustanovljeno da su Bosanski Srbi predvoÄ‘eni Mladićem i Karadžićem uz kljuÄnu podršku tadašnjeg srbijanskog režima krivi za genocid što je kljuÄno za historijsko razumijevanje i razotkrivanje prirode Republike Srpske kao entiteta zasnovanog na genocidu.
Dok je srpska fašistiÄka gerila pravila „entitet“ na masovnim grobnicama, a javnost manipulirala priÄama o „muslimanskim ekstremistima“, tkz. meÄ‘unarodna zajednica je mirno posmatrala pokušaj rušenja jedne države i uništenja jednog naroda. Kada je ta fašistiÄka politika u tkz. eri ljudskih prava i sloboda, demokratije i civilnog društva, najveÄim zloÄinima poslije holokausta silom otrgla komad bosanskohercegovaÄke zemlje, na silu oÄišÄ‡enog od Bošnjaka i Hrvata, ali i od BiH, onda su ti tkz civlizirani zaštitnici ljudskih prava i sloboda u Daytonu priznali rezultate te fašistiÄke agresije i genocida i to ozvaniÄili u nametnutom entitetu RS. To je kontekst u kojem negatori genocida u Srebrenici pokušavaju sakriti historijske, sudske i nauÄno istraživaÄke Äinjenice o genocidu u Srebrenici.
Onaj ko nastavlja zloÄinaÄki hod ka realizaciji Karadžićeve i MladiÄeve zloÄinaÄke ostavštine na raÄun države BiH, onaj ko dobije Cvijet Srebrenice, simbol genocida u svijetu, a ne prizna taj genocid, onaj ko pozdravlja dodjelu Nobelove nagrade negatoru genocida, onaj koji nema namjeru da se ogradi od onih koji su Äinili agresiju i genocid, onaj ko nema namjeru da natjera sve one koji znaju za lokacije grobnica da iste otkriju, onaj ko umjesto traženja oprosta i izražavanja pokajanja za žrtve, slavi i veliÄa negatore genocida i tako najavljuje novi genocid, taj ostaje na smetlištu historije nesposoban da svoj narod oÄisti od grijeha, priznavanjem genocida i traženjem oprosta i pokajanja, što zajedno sa istinom i pravdom Äini jedini put bolje budućnosti BiH i Srbije.