Gospodine generalni sekretare UN. Sramno je sto na dan ljudskih prava i na dan kada se nagradjuje negator genocida Peter Handke ne spomenete genocid u Srebrenici, presudjen od oba suda UN. Podsjecamo vas da UN nisu željele, niti su pružile zraÄnu podršku u odbrani svoje teritorije, sigurne zone UN niti u zaštiti i spašavanju civila na toj teritoriji, za što snose punu odgovornost, jer nisu zaustavile ostvarivanje osvajaÄkih srpskih ciljeva ni sprijeÄile zloÄin genocida, postupajući suprotno Povelji UN i Konvenciji o spreÄavanju i kažnjavanju zloÄina genocida. Polazeći od bitnih stanovišta politiÄkog i vojnog rukovodstva UN, te Sekretarijata UN o ulozi UNPROFOR-a u zaštiti sigurnih zona UN u RBiH, Ghali-Akashi i Janvier-Smith bitno su reducirali mandat UNPROFOR-a i njegovu ulogu i zadatke u RBiH posebno o upotrebi zraÄnih snaga u zaštiti sigurnih zona, svodeći ga iskljuÄivo na vlastitu samoodbranu (samoodbranu UNPROFOR-a), samo radi oÄuvanja mira i omogućavanja nastavka tzv. mirovnih pregovora. To je bio oÄigledan i tipiÄan primjer zavjere u odgovornom sprovoÄ‘enju rezolucija UN i žrtvovanja sigurnih zona UN-a, odnosno žrtvovanja civilnog stanovništva u njima, što je omogućilo najneposrednije (mirne i sigurne) pripreme, organizovanje i izvršenje genocida u sigurnim zonama UN. Istovremeno, to je u direktnoj konfrontaciji i protivrjeÄnosti sa temeljnim odredbama dokumenata meÄ‘unarodnog prava, posebno Konvencije o spreÄavanju i kažnjavanju zloÄina genocida (1948) i Ženevskim konvencijama (1949) i Dodatnim protokolima (1977). U aparatu UN nije bilo politiÄke i druge volje da se zaustavi srpski agresor i sprijeÄi genocid, pri Äemu posebno nije bilo politiÄke volje da se upotrijebi odluÄna zraÄna sila u odbrani sigurne zone i zaštiti civila i civilnog stanovništva. Srpski agresor je uz uÄešÄ‡e svojih kolaboracionista i petokolonaša iz RBiH, u i oko sigurne zone Srebrenice, jula 1995, u toku jedne sedmice na hiljade zarobljenih Bošnjaka likvidirao i zatrpao u masovne grobnice; na stotine živih je zakopao; muškarce, žene i djeÄake je sakatio i klao; djecu ubijao pred oÄima majki; natjerao djeda da pojede džigericu svoga unuka; silovao žene i djevojke; prisilno premjestio oko 30.000 ljudi, uglavnom žene i djecu, priredio scene dostojne Danteovog pakla. O tim “scenama nezamislivog divljaštva” postoje brojni dokazi, meÄ‘u kojima i masovne grobnice - primarne, sekundarne i tercijarne. To su, prema meÄ‘unarodnim sudovima, “zaista scene iz pakla, napisane na najmraÄnijim stranicama ljudske historije.
Institut za istrazivanje genocida Kanada