Povodom okupljanja Ravnogorskog pokreta u pozorištu u Prijedoru
ÄŒetniÄki pokret je antibosanski i zloÄinaÄki koji baštini srpsku nacionalistiÄku ideologiju, politiku i praksu. Ima svoj anticivilizacijski kontinuitet punih 200 godina i na njegovoj platformi je izvršena agresija i genocid u Bosni i Hercegovini.
Okupljanje Äetnika u prijedorskom pozorištu je znak kontinuiranog, fašistiÄkog djelovanja zloÄinaÄke organizacije koja za cilj ima likvidaciju prije svega Bošnjaka kao naroda i Bosne i Hercegovine kao države. To što politiÄki establišment Prijedora, odnosno manjeg bosanskohercegovaÄkog entiteta odobrava djelovanje takve zloÄinaÄke organizacije je znak da te vlasti zapravo poÄivaju na tom pokretu, njegovoj ideologiji, ciljevima i praksi.
Šutnja prema ekspanziji ÄetniÄkog pokreta je znak da fašizam nije pobjeÄ‘en, da ljudska prava i slobode nisu zaštiÄeni, da zavjetovano ne poslije holokausta nije zaživjelo, da Äovjek i civilizacija nemaju odgovore na agresivno genocidne izazove fašizma.
Promovisati vojvodu Dražu Mihaiovića i njegov ÄetniÄki pokret u gradu u kome je prema nauci o genocidu izvršen genocid je ponižavanje ljudskog dostojanstva Bošnjaka i Hrvata, žrtava genocida. Genocid u Prijedoru je bio naÄin ostvarivanja ratnih ciljeva. Radi se o namjernim, planiranim, masovnim zloÄinima nad prijedorskim civilima i o planskom uništavanju svakog osnova njihovog kolektivnog ili individualnog života.
Rušenje Prijedora, silovanje PrijedorÄanki, ubijanje PrijedorÄana, svakojaka poniženja, paljevine, muÄenja i logori nisu bili samo plod razmišljanja plitikih barbarskih mozgova, već i dio razraÄ‘ene osvajaÄke strategije osvetniÄkog srpskog pamćenja koje ima samo jedan ishod ponavljanje zla. Pozorišna parada ÄetniÄkog pokreta u Prijedoru je usmjerena protiv osnovnih naÄela humanizma, protiv prava i sloboda Äovjeka, protiv meÄ‘unarodnog humanitarnog prava. To je zapravo vrhunac nehumanosti prema Äovjeku, civilizaciji. Zbog izvršenog genocida općina Prijedor je prva u Bosni i Hercegovini po veliÄini zloÄina, po broju nestalih osoba, po broju masovnih grobnica, po broju koncentracionih logora smrti, po broju sudskih predmeta na meÄ‘unarodnim i domacim sudovima.
Promocija ÄetniÄkog vojvode i njegovog zloÄinaÄkog pokreta u Prijedoru, gradu koji je izgubio status grada zbog genocida je još jedna opomena Äovjeku i civilizaciji, ali i meÄ‘unarodnim sudovima, velikim silama i meÄ‘unarodnim organizacijama da u gradu u kome je izvršen najveći zloÄin poslije Drugog svjetskog rata u Evropi, zloÄin genocida, još traje ideologija, politika i praksa idejnih tvoraca i realizatora agresije i genocida.
Danas se kontinuitet te fašistiÄke ideje ogleda u masovnom kršenju osnovnih ljudskih prava i sloboda prognanika i povratnika, preživjelih žrtava i svjedoka genocida. Frustrirane općinske Prijedora nikada nisu javno priznale djela tadašnjih fašistiÄkih vlasti i odale pokajanje za patnje kroz koje su prošle na hiljade Bošnjaka i Hrvata, te pružile ruku pomirenja i pokajanja. Prijedorski Bošnjaci i Hrvati su i dalje poniženi graÄ‘ani drugog reda. A Äetnici promovišu svoga vojvodu. Javno se ponižavaju organizacije koje okupljaju žrtve i svjedoke genocida i tako namjerno, organizovano i ciljano širi strah meÄ‘u porodicama ubijenih i nestalih PrijedorÄana. Istovremeno se Prijedorom slobodno šetaju ratni zloÄinci zauzimajući pozicije u lokalnoj vlasti. Dozvoljavaju se skupovi fašistiÄkih grupa protiv kojih su se PrijedorÄani i svi antifašisti borili u Drugom svjetskom ratu, a žrtvama zabranjuje pravo na sjećanje, istinu i pravdu. Ignorišu sezahtjevi predstavnika meÄ‘unarodne zajednice koji su jasno dali do znanja da diskriminacija po nacionalnoj i vjerskoj osnovi mora biti obustavljena, da istina o genocidu mora biti dokuÄena, da se zloÄinci moraju osuditi i pravda zadovoljiti, te da se stradanja svih prijedorskih žrtava moraju obilježiti jednako, bez obzira na njihovu etniÄku pripadnost.
Pozorišna ÄetniÄka parada u Prijedoru je potvrda kontinuiteta politike, ideologije i prakse Velike Srbije na raÄun drzave Bosne i Hercegovine.