IGK: Reakcija povodom hapÅ¡enja ratnog zloÄinca Darka MrÄ‘e u Prijedoru
IGK: Reakcija povodom hapšenja ratnog zloÄinca Darka MrÄ‘e u Prijedoru
Zbog izvršenog genocida općina Prijedor je prva u BiH po veliÄini zloÄina, po broju nestalih osoba, po broju masovnih grobnica, po broju koncentracionih logora smrti, po broju sudskih predmeta na meÄ‘unarodnim sudovima. Genocid u Prijedoru je trajao kontinuirano od 1992. do 1995. godine. Zašto govorimo o genocidu u Prijedoru? Zato što je u Prijedoru izvršeno svakodnevno organizovano, planirano, masovno, namjerno ubijanje i nasilno protjerivanje Bošnjaka i Hrvata. U Prijedoru je izvršeno uništenje tragova kulture, duhovnosti i vjerskih obilježja Bošnjaka i Hrvata. U Prijedoru je izvršen masovni zloÄin namjernog i organizovanog muÄenja u ubijanja u koncentracionim logorima smrti. U Prijedoru je izvršen masovni zloÄin silovanja. U Prijedoru je izvršen masovni zloÄin organizovanog i namjernog ubijanja bošnjaÄke i hrvatske inteligencije. Nauka o genocidu je sve navedeno nauÄno istraživaÄki dokazala.
Decembra 2019. godine za ratnim zloÄincem MrÄ‘om je bila raspisana potraga Suda BiH i meÄ‘unarodna potjernica Interpola. Apelaciono vijeće Suda BiH u augustu 2019. godine je izreklo jedinstvenu kaznu MrÄ‘i od 20 godina zatvora, objedinivši mu kaznu sa onom koja mu je izreÄena u Haškom tribunalu.
Darku MrÄ‘i je za kriviÄno djelo zloÄini protiv ÄovjeÄnosti utvrÄ‘ena kazna zatvora od 15 godina, te ga je Sud BiH, uzimajući kao utvrÄ‘enu kaznu zatvora od 17 godina izreÄenu presudom MeÄ‘unarodnog kriviÄnog tribunala za bivšu Jugoslaviju, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 20 godina. U istom predmetu je na jedinstvenu kaznu od 35 godina dugotrajnog zatvora osuÄ‘en Zoran Babić, kojem su takoÄ‘er, objedinjene ranije kazne za zloÄine na podruÄju Prijedora, dok je Radenko Marinović osloboÄ‘en krivnje. Babić i MrÄ‘a, bivši pripadnici Interventnog voda pri Stanici javne bezbjednosti Prijedor, osuÄ‘eni su za zloÄin protiv ÄovjeÄnosti zbog uÄešÄ‡a u progonu bošnjaÄkog stanovništva u okviru širokog i sistematiÄnog napada vojske i policije Republike Srpske.
MrÄ‘a je proglašen krivim da je 20. jula 1992. ubio dva nepoznata civila u zaseoku Sredice na podruÄju Prijedora, kao i da je s još dvije osobe istog dana iz naselja Tukovi odveo Saida Sadića, koji je ubijen dva kilometra od kuće. Vijeće je zakljuÄilo da je van razumne sumnje dokazano da je 6. augusta 1992., prilikom transporta zatoÄenika iz logora “Omarska” na “ManjaÄu”, MrÄ‘a fiziÄki zlostavljao Äetiri lica udarajući ih drvenim kolcem i šakama. Prema presudi, po dolasku pred “ManjaÄu”, MrÄ‘a je iz autobusa izveo Dedu Crnalića i s drugim pripadnicima Interventnog voda ga tukao, usljed Äega je ovaj zatoÄenik preminuo. Vijeće je zakljuÄilo da je optuženi tada uÄestvovao u premlaćivanju još dva zatoÄenika. MrÄ‘a je proglašen krivim i da je sljedećeg dana naredio zatoÄeniku Jasminu Ališiću da zadavi zatoÄenika Samira Äafića, što je ovaj i uÄinio. Kako se navodi u presudi, pripadnici Interventnog voda potom su tukli Ališića, a Babić ga je zaklao nožem.
Pred Haškim tribunalom je MrÄ‘a osuÄ‘en na 17 godina zatvora nakon što je priznao krivicu za uÄešÄ‡e u ubistvima na Korićanskim stijenama. U oktobru 2013. pušten je na prijevremenu slobodu.
Mrđa se u novembru 2018. nije pojavio na izricanju prvostepene presude, a njegov branilac Ranko Dakić je ranije za BIRN BiH potvrdio da nije u kontaktu sa njim.
Ratni zloÄinac Darko MrÄ‘a je sudjelovao i u straviÄnom pokolju više od 200 Bošnjaka likvidiranih na KoriÄanskim stijenama na padinama Vlašića. Svjedoci koji su preživjeli straviÄni masakr na KoriÄanskim stijenama na planini Vlašić kada je ubijeno više od 200 Bošnjaka imenovali su ga kao jednog od izvršilaca ovog zloÄina.
Institut za istraživanje genocida, Kanada podsjeća da je zloÄinac Darko MrÄ‘a bio komandir interventnog voda specijalne policijske jedinice koja je 21. augusta 1992. strijeljala više od 200 Bošnjaka na KoriÄanskim stijenama. Bošnjaci koji su tada pobijeni povedeni su iz logora Trnopolje uz objašnjenje da će autobusima biti prevezeni do Travnika i razmijenjeni nakon što su pod pritiskom meÄ‘unarodne javnosti srpske vlasti bile prisiljene raspustiti logore. Konvoju logoraša koji su pratili pripadnici srpske vojske i policije pridružilo se više od hiljadu stanovnika sela Tukovi. Kolona je zaustavljena kod sela Smetovi na planini Vlašić kada je zloÄinac Darko MrÄ‘a naredio da se izdvoje muškarci. Žene i djeca su nastavili putovanje do Travnika, a muškarci su prevezeni do planinskog lokaliteta KoriÄanske stijene. Dovedeni su do provalije i nareÄ‘eno im je da kleknu licem prema ambisu. Darko MrÄ‘a je izdavao zapovijedi i ispratio ih u smrt rijeÄima: “Ovdje Äemo obaviti razmjenu, živi za žive, a mrtvi… zna se”. Policajci su zapucali, njihove žrtve su padali niz strme ivice stijena. Ipak, šest zatvorenika je preživjelo da bi mogli svjedoÄiti o ovom straviÄnom pokolju. Svoja svjedoÄenja preživjeli su ispriÄali haškim istražiteljima. Prema njihovim procjenama, tada je strijeljano više od 200 ljudi ali taÄan broj još uvijek nije utvrÄ‘en.
Iz grada najveÄih masovnih grobnica i najveÄih koncentracionih logora smrti poslije Holokausta, iz Prijedora je nasilno protjerano 35.405 Bošnjaka. Nešto više od 8.000 ostalo je u BiH, a protjerano je i oko 6.300 prijedorskih Hrvata. PriÄa o prijedorskim koncentracionim logorima smrti obišla je svijet. Haški tribunal je još 1995. meÄ‘u prvim optužnicama podigao optužnice protiv nekadasnjih Äuvara prijedorskih strašnih muÄilista.
Porodice žrtava genocida u Prijedoru još traže istinu i pravdu, traže svoje nestale. Tijela nedužnih žrtava genocida u Prijedoru na najbolji naÄin dokumentuju gorku istinu o zloÄinu genocida koga režimske vlasti manjeg entiteta i politiÄki establišment Prijedora uporno negiraju i pokušavaju prikriti i predstaviti u drugom svjetlu. Institut za istraživanje genocida, Kanada upozorava svijetsku javnost da Prijedorom i danas marširaju ÄetniÄki zloÄinci, a preživjele žrtve i svijedoci ne smiju ni cvijeće položiti mrtvima. I sve to po kriterijima licemjerja nije genocid. U Prijedoru se dogodio genocid, i to treba otvoreno priznati i javno reći. Žrtve genocida moraju biti obeštećene a poÄinioci adekvatno kažnjeni.
Danas se kontinuitet fašistiÄke ideje u Prijedoru ogleda u masovnom kršenju osnovnih ljudskih prava i sloboda prognanika i povratnika, preživjelih žrtava i svjedoka genocida. Frustrirane općinske vlasti Prijedora nikada nisu javno priznale djela tadašnjih fašistiÄkih vlasti i odale pokajanje za patnje kroz koje su prošle na hiljade Bošnjaka i Hrvata, te pružile ruku pomirenja i pokajanja. Prijedorski Bošnjaci i Hrvati su i dalje poniženi graÄ‘ani drugog reda. Javno se ponižavaju organizacije koje okupljaju žrtve i svjedoke genocida i tako namjerno, organizovano i ciljano širi strah meÄ‘u porodicama ubijenih i nestalih PrijedorÄana. Istovremeno se Prijedorom slobodno šetaju ratni zloÄinci zauzimajući pozicije u lokalnoj vlasti. Dozvoljavaju se skupovi fašistiÄkih grupa protiv kojih su se PrijedorÄani i svi antifašisti borili u Drugom svjetskom ratu, a žrtvama zabranjuje pravo na sjećanje, istinu i pravdu. Ignorišu sezahtjevi predstavnika meÄ‘unarodne zajednice koji su jasno dali do znanja da diskriminacija po nacionalnoj i vjerskoj osnovi mora biti obustavljena, da istina o genocidu mora biti dokuÄena, da se zloÄinci moraju osuditi i pravda zadovoljiti, te da se stradanja svih prijedorskih žrtava moraju obilježiti jednako, bez obzira na njihovu etniÄku pripadnost. Ovi i mnogi drugi ataci na osnovna ljudska prava i slobode ruše ugled Prijedora i BiH, napadaju na osnovne temelje savremene demokratije i posebno teško krše temeljne odrednice meÄ‘unarodnog prava. Niko nema pravo da žrtvama genocida zabranjuje sjećanje na zloÄin. U Prijedoru je izdan ljudski rod – i ta izdaja još traje.
Genocid protiv PrijedorÄana traje u kontinuitetu. Patnjom je branjen Prijedor, danas se Prijedor brani istinom o toj patnji, zapisom o patnji. Zašto PrijedorÄani moraju još uvijek podnositi pogled pun mržnje i podsmijeha od strane zloÄinaca koji se slobodno kreću gradom? Preživjele žrtve genocida u Prijedoru su obavezne svjedoÄiti istinu, zbog vlastite budućnosti, budućnosti njihove djece, budućnosti njihovog grada i budućnosti BiH.
Institut za istraživanje genocida Kanada