Intervju za Intelektualno.com
Kako komentarišete politiÄki aktivizam i karijeru MomÄila Krajišnika te njegovu ulogu u agresiji na Bosnu i Hercegovinu?
Otišao je ratni zloÄinac, MomÄilo Krajšnik, kao jedan od najvećih zloÄinaca u historiji, ali su ostale posljedice njegovog zloÄina.Te posljedice su prvo: kontinuitet agresivno genocidne i zloÄinaÄke ideje Velike Srbije koja se nastavlja. Agresivno genocidni ratovi za teritorije u ime Velike Srbije su voÄ‘eni na osnovu Memoranduna 1 koji je proklamovao opasnu zloÄinaÄku ideju da tamo gdje žive, Srbi trebaju imati državu. Ono što nije ostvareno u agresivno genocidnim ratovima pokušava se ostvariti u miru na osnovu Memoranduma 2 koji polazi od negiranja genocida, prekrajanja sudskih, nauÄnih i historijskih Äinjenica o genocidu i veliÄanjem zloÄina i zloÄinaca. I drugo, dejtonski entitet RS, presuÄ‘en za genocid u Srebrenici, kao nagrada za genocid, koji ne može egzistirati na teritoriji meÄ‘unarodno priznate, suverene, nezavisne države BiH. To treba potvrditi i MeÄ‘unarodni sud pravde svojim savjetodavnim mišljenjem kao sudskim i pravnim tumaÄenjem presude iz 2007.
Za nas istraživaÄe genocida spominjanje presuÄ‘enog ratnog zloÄinca Krajišnika se veže zapolitiku i praksu ideje i ideologije Velike Srbije koja je imala za cilj agresivnu okupaciju države BiH te potpuni nestanak najbrojnijeg naroda u BiH, Bošnjaka.
Poseban zloÄinaÄki doprinos osuÄ‘enog ratnog zloÄinca Krajšnika udruženom zloÄinaÄkom poduhvatu ogledao u pomaganju uspostavljanja i održavanju stranaÄkih i državnih struktura Srpske demokratske stranke kao instrumenata poÄinjenja agresije i genocida. On je u djelo sproveo masovno genocidno protjerivanje civila, prije svega Bošnjaka u cilju ostvarenja srpske dominacije i održive srpske državnosti. Krajišnik je predsjedavao skupštinom srpskog naroda u BiH 12. maja 1992., na kojoj je usvojeno šest strateških agresivno genocidnih ciljeva: državno razgraniÄenje od druge dvije nacionalne zajednice, koridor izmeÄ‘u Semberije i Krajine, uspostavljanje koridora u dolini rijeke Drine, odnosno eliminisanje Drine kao granice izmeÄ‘u srpskih država, uspostavljanje granica na rijekama Uni i Neretvi, podjela grada Sarajeva na srpski i muslimanski dio i u svakom od dijelova uspostavljanje efektivne državne vlasti, izlaz entiteta RS na more. Dakle Äigledno je postojanje dokaza o genocidnoj namjeri srpskog rukovodstva za formiranje jedinstvene srpske države koji su, pored ostalog, sadržani u iskazima najviših zvaniÄnika koji su neposredno radili na tom zajedniÄkom udruženom zloÄinaÄkom poduhvatu genocidnog karaktera, u kome je usuÄ‘eni ratni zloÄinac Krajšnik igrao jednu od liderskih uloga. ÄŒlanovi rukovodstava bosanskih Srba, a meÄ‘u njima posebno Krajšnik, su izražavali spremnost da ostvare deklarisani cilj, formiranje jedinstvene srpske države, po svaku cijenu. Ovih šest ciljeva bili su vodilja za agresiju i genocid na RBiH. ProvoÄ‘enje ovih taÄaka u djelo znaÄilo je genocid, ne samo u Srebrenici, već i genocid u Prijedoru, FoÄi, Goraždu, Višegradu, Zvorniku, Bijeljini, Sarajevu i brojnim drugim gradovima BiH, što je nauka o genocidu dokazala.
Mizerna kazna od 27 godina, a kasnije smanjena na 20 pokazuje da pravda ipak nije uvijek dostižna, a posebice kada se uzme u obzir da Krajišnik nije osuÄ‘en za genocid. Kako komentarišete to i smatrate li da je bilo osnove i dokaza da se MomÄilo Krajišnik osudi i za genocid? Kakva je uloga Krajišnika za genocide poÄinjene nad Bošnjacima?
MeÄ‘unarodni kriviÄni sud za bivšu Jugoslaviju {MKSJ} osudio je ratnog zloÄinca Krajišnika za uÄestvovanje u udruženom zloÄinaćkom poduhvatu u kojem je izvršen zloÄin širokih razmjera ubijanja i progona Bošnjaka, bosanskih Hrvata i drugih nesrba u 37 općina u BiH. ZloÄinac Krajišnik je bio na istaknutom položaju u rukovodstvu bosanskih Srba. Bio je Älan Savjeta za nacionalnu bezbjednost, proširenog Predsjedništva “Srpske Republike BiH”, Glavnog odbora Srpske demokratske stranke BiH i Skupstine bosanskih Srba, Äiji je takoÄ‘er bio predsjednik. ZloÄinac Krajišnik je proglašen krivim za progone, istrijebljenja, ubistva, deportacije i prisilno premještanje nesrpskog stanovnistva. ZloÄinac Krajišnik je prisiljavao srpski narod u Sarajevu da napusti glavni grad BiH. MKSJ je presudio da je Krajišnik igrao kljuÄnu ulogu u udruženom zloÄinaćkom poduhvatu, Äiji je cilj bio nasilno smanjenje procenata bošnjaÄkog i hrvatskog stanovništva u BiH. Krajišnik je bio jedan od najviših rukovodilaca (sa Karadžićem i Mladićem) koji su poÄeli agresiju na RBiH i izvršili genocid. MKSJ je utvrdio da su BiH izvršeni akti i elementi genocida, a nije uspio da dokaže namjeru po kojoj je i Krajišnik kao najbliži saradnik Karadžića i Mladića imao namjeru da se djelimiÄno ili potpuno istrijebe Bošnjaci - bosanski muslimani. To je paradoks i pitam se kao istraživaÄ zašto se Tužilaštvo MKSJ nije žalilo na te okolnosti u pravosudnoj presudi. Neki tužioci su mi rekli da to nisu mogli dokazati po standardima MKSJ. Nameće se krucijalno važno pitanje zašto MKSJ nije koristio i ostale dijelove Konvencije o kažnjavanju i spreÄavanju genocida, a ne samo ubistvo grupe, jer i nanošenje psihiÄkih i fiziÄkih povreda zastiÄenoj grupi jeste genocid. Rekli su mi da su ga koristili jedino na podrucju sigurne zone Srebrenica.
Sva raspoloživa relevantna dokumenta i nauÄne Äinjenice nesumnjivo dokazuju i potvrÄ‘uju da je paradržavna tvorevina RS rezultat genocida države Savezne republike Jugoslavije, Srbije i Crne Gore, nastala na teškim kršenjima meÄ‘unarodnog humanitarnog prava, posebno na zloÄinu genocida, oznaÄena, omeÄ‘ena i prekrivena brojnim masovnim i pojedinaÄnim grobnicama, masovnim silovanjima, masovnim protjerivanjima, masovnim uništavanjem kulturnih i vjerskih objekata i posebno masovnim ubistvima. U tome je jednu od liderskih uloga imao ratni zloÄinac Krašnik. Srbija, koja je Presudom MeÄ‘unarodnog suda pravde iz 2007. presuÄ‘ena da je jedina država u Evropi koja je nakon Drugog svjetskog rata prekršila Konvenciju o spreÄavanju i kažnjavanju zloÄina genocida mora biti svjesna te Äinjenice, i njen odnos bi morao biti usmjeren ka politici priznanja zloÄina genocida, a ne veliÄanja zloÄinaÄke politike i njenih sljedbenika.
Pravedni mir zasnovan na institucionalizaciji kulture sjećanja, istini i pravdi i insistiranje na njemu nema alternative. Zalaganje za mir, istinu, pravdu, ljudska prava i slobode ostaju naše aktivnosti u kojima definitivno nećemo raÄunati na one koji ponižavaju državu BiH, koji ponižavaju žrtve genocida, istinu i pravdu. Mlade generacije ćemo uÄiti o vrijednostima mira, vrijednostima kulture sjećanja, vrijednostima istine i pravde, ali i o kontinuiranoj antibosanskoj kampanji koja se prije svega ogleda u negiranju sudskih, nauÄno istraživaÄkih i historijskih Äinjenica o agresiji i genocidu u BiH.