Dan sjećanja - Da ne zaboravimo.
11. novembra sjećamo se svih onih koji su dali svoje živote za bolji svijet. S poštovanjem se sjećamo žrtava i odajemo poÄast svima koji služe u misiji odbrane ljudskih prava i sloboda. Pamtimo heroje koji su se borili za slobodu, posebno heroje koji su se borili za slobodu BiH. Sloboda za koju su se borili i odbranjena država BiH je njihov spomenik.
Zašto se lazima i krivdom trenira um protiv istine o genocidu i pravde za žrtve genocida? Jedanaesti novembar je Dan sjećanja. Dan kada se sjećamo svih onih koji su svoje živote dali za slobodu. Dan kada se sjećamo svih oni koji su širom svijeta položili svoje živote za ljudska prava i slobode, za demokratiju, za tolerisanje drugog i drugaÄijeg. Posebno se danas sjećamo onih koji su dali svoje živote za suverenu, nezavisnu, slobodnu, jedinstvenu BiH koja na žalost još to nije. Zašto se odustaje od borbe za istinu i pravdu? Zašto se tako trenira um protiv istine i pravde? Zašto je znaÄajnije biti sa predstavnicima sistema uništenih vrijednosti, nego istinski predstavljati žrtvu? Dijelili su nas, Äupali iz korijena, preseljavali, ubijali, mijenjali nam tradiciju, kulturu i identitet. Poslije vojnog dijela agresije i genocida nas uvjeravali da ima nešto važnije od istine i pravde. Bez istine i pravde nismo narod, već stanovništvo, amorfna masa koja se može oblikovati po želji jos uvijek slobodnih ratnih zloÄinaca koji se još slobodno kreću. Dakle dominacija zloÄinaÄkog uma ne miruje. Moramo shvatiti da su ratni zloÄinci još meÄ‘u nama, poÄinioci, pomagaÄi i posmatraÄi genocida. Samo na izgled preobraženi i dalje njeguju duhovnu prazninu koja ne voli borbu za istinu i pravdu, koja se odrekla ljudskih vizija i vrijednosti. Još smo daleko od toga da je veliÄina poraza oslobaÄ‘anje od zla. Svijest o zloÄinu, priznavanje istine i pravde, katarza i duhovno ÄišÄ‡enje je znaÄajno. Ali bez katarze, bez priznavanje istine i pravde, bez duhovnog ÄišÄ‡enja, samo ekonomski razvoj može biti kontraproduktivan. Istina i pravda se ne kupuju novcem. Novac bez katarze hrani društvenu destrukciju u kojoj destruktivne snage dobijaju sve veći društveni i državni prostor. Jedna od manifestacija kontinuiteta destruktivnog uma je veliÄanja ratnih zloÄinaca, kojom se ne samo nasljeÄ‘uje mržnja već se generacije uÄe mržnji što predstavlja potpuno rastrojstvo pameti. Druga manifestacija istog kontinuiteta je kontinuirano Äupanje žrtava iz njihovog duhovnog, nacionalnog, društvenog i državnog korijena. Žrtve zaslužuju da budu tretirane kao moralni pobjednici, kao ljudi sposobni da žive u skladu sa standardima pravde i istine.
Emir Ramić