Saopćenje povodom 21. februara – Međunarodnog dana maternjeg jezika
21. 02. 2021.
Saopćenje povodom 21. februara – MeÄ‘unarodnog dana maternjeg jezika
Bosanski jezik je bio, jeste i ostat će kljuÄna dimenzija države Bosne i Hercegovine. On ima svoje utemeljenje u stotinama godina bosanskohercegovaÄke historije. BošnjaÄki narod i drugi sebe legitimira bosanskim jezikom. Ne postoji nijedan fenomen svijesti kroz koji se bolje oslikava bosanskohercegovaÄka i bošnjaÄka prošlost, sadašnjost i budućnost, nego što je to bosanski jezik. Naziv bosanski jezik jeste aspiracija i na državu Bosnu i Hercegovinu, jer je nastao na bosanskohercegovaÄkoj zemlji. Zato je negiranje bosanskog jezika negiranje bošnjaÄkog naroda, ali i negiranje države Bosne i Hercegovine. Bosanski jezik je neosporna, nauÄno utemeljena, historijska i kulturološka Äinjenica. On je i meÄ‘unarodna, historijska Äinjenca.
Bosanski jezik kompletira sliku bosanskohercegovaÄke historije, kulture, tradicije. Zato je on bitna razvojna snaga bosanskohercegovaÄkog društva i države. Nije dovoljno samo deklarativno govoriti o bosanskom jeziku. Nužno je raditi u korist bosanskoga jezika. Bosanski jezik treba adekvatno pozicionirati u bošnjaÄkoj i bosanskohercegovaÄkoj svijesti. Jer u bosanskom jeziku država Bosna i Hercegovina i Bošnjaci i svi drugi koji govore ovim jezikom imaju temeljne opise sebe u cjelosti. Bez obzira gdje bili, u ili van Bosne i Hercegovine, bez obzira koliko drugih jezika govore, Bošnjaci i svi drugi, mogu sebe predstaviti u cjelosti jedino bosanskim jezikom, jedino se mogu ispoljiti samo tim jezikom, jer su na njemu stasali, rarazvijali i formirali kao ljudi, kao narod, kao nacija.
BosanskohercegovaÄka dijaspora ulaže napore da se odupre jeziÄkoj asimilaciji. Svjesna da je bosanski jezik, ovakav kakav je sada, vrlo podložan asimilaciji jer je praktiÄki državno nezaštićen jezik, svjesna da bosanski jezik nema onaj tretman koji u civiliziranom svijetu jedan jezik ima, svjesna da u bošnjaÄkom mentalitetu postoje nedoumice u odnosu na vlastiti jezik, sjevernoameriÄki Bošnjaci su se organizovano i institucionalno suprostavili nemilosrdnim mehanizmima asimilacionih procesa u ameriÄkom Melting potu i kanadskom Kulturnom mozaiku, koji su kao usisivaÄi zaprijetili usisavanju jeziÄkog identiteta ameriÄkih i kanadskih Bošnjaka. A, izgubiti jeziÄki identitet znaÄi izgubiti nacionalni identitet, ali što je još važinije izgubiti i vlastiti kulturni identitet. Tako je u Sjevernoj Americi bosanski jezik priznat od ameriÄke i kandske vlade kao “World Heritage Language”. Po osnovu tog priznanja u SAD i Kanadi je otvoreno više škola bosanskog jezika. Tako su graÄ‘ani Bosne i Hercegovine koji žive u SAD i Kanadi našli svoju maticu u svome bosanskom jeziku, ako je već nemaju u matici. Tako su kroz priznanje svoga jezika u zemljama u kojima se privremeno nalaze, kroz svoje škole bosanskog jezika bar usporili, ako ne zaustavili samoišÄašenje od svog vlastitog duhovnog, kulturnog, tradicijskog i svakog drugog žilišta, omoguÄili da ne izgube spremnost da prihvate drugog sa svim njegovim drugostima, te drugosti jednako uvaže kao i vlastitost, te saÄuvali vezu sa cjelinom svijeta koji ih okružuju u ameriÄkom i kanadskom društvu. Kroz borbu za priznanje bosanskog jezika, kao sredstva komunikacije i govora oni su na jednom od najrazvijenijih teritorija ljudske bitisanosti svjedoÄili da je država Bosna i Hercegovina dragocjena planetarna multilateralnost života koja je milenijski sedimentirana i kao takva morala bi biti, po prirodi stvari, tako tretirana kod svih kljuÄnih centara moći na planeti Zemlji. Kroz borbu za priznavanje i oÄuvanje bosanskog jezika, oni su svjedoÄili da Bosna i Hercegovina nije parÄe planete na kome su se susrele pa onda sukobile razliÄite vjere, kulture i tradicije, već obrnuto – planetarno Ävorište na kome su se one srele i plodonosno uvezale.
Institut za istraživanje genocida Kanada