Udruženi antibosanski poduhvati Srbije u saradnji sa domaćim antibosanskim elementima obrušili su se na državu BiH
Povodom obilježavanja I srpskog ustanka - Dana državnosti Srbije, Aleksandar VuÄić je kazao: "Äestitam praznik našem narodu u Republici Srpskoj, jer naši praznici su i vaši, a vaši su i naši". Veliko srpski projekt uništenja države BiH nije ugašen. Danas bi trebalo biti jasnije da se BiH ne može uništiti. Je li projekat genocida otvoren i dalje? Zašto se ne prizna izvršeni genocid, zašto se slave zloÄinci, zašto svijet šuti na to? Kultura sjećanja se mora baviti ne samo pitanjima istine, prava i pravde, već i tim navedenim pitanjima. VuÄićeve antibosanske priÄe samo su pokušaji da se država BiH vrati u ratno stanje bez rata. Sve što je propalo želi se naknadno ostvariti. Nepriznavanje genocida i odnos svijeta prema tome je davanje do znanja da rat nije završen, da je plan uništenja države BiH još živ, da su otvorena vrata za novi genocid. Ovo nas treba mobilisati. Jer narativ da je entitet RS država srpskog naroda svakim danom sve je snažnija i polahko ulazi u javni prostor kao nepobitna Äinjenica. Potrebna je združena reakcija iz BiH. VuÄiću i onima koji kontinuirano negiraju bh. zemlju, državu i društvo, onima koji negiraju i ponižavaju bosansku kulturu, historiju, tradiciju, jezik, onima koji kontinuirano prodaju bosanski patriotizam za liÄni interes treba kontinuirano slati poruku: Samo BiH, a ne njeni dijelovi, ima svoj vlastiti identitet i vlastitu historiju koja traje. Bosna je ostala Bosna kroz dugu svoju povijest. Odanost istini i pravdi mora se trasirati znanjem, obrazovanjem i naukom. Jer uporno se pokušava ukrasti kultura sjećanja da bi se namjerno i ono što je posebno opasno institucionalno, sakrila istina i pravda. U toj borbi protiv silovanja istine i pravde od Äijeg ishoda zavisi ne samo budućnost države BiH, već i svijeta uopšte, glas žrtava i svjedoka genocida se mora glasnije Äuti. Nemamo pravo na šutnju i zaborav. Borba za istinu i pravdu je osnova našeg opstajanja i postojanja, i za nju se vrijedi boriti. Holokaust nije poÄeo sa gasnim komorama. Genocid u BiH nije poÄeo sa masovnim ubistvima. PoÄeli su sa diskriminacijom i govorom mržnje. Najbolje odavanje poÄasti žrtvama genocida je organizovana i znalaÄka borba za prevenciju kroz jednakost u našim rijeÄima i djelima. Žrtve genocida u BiH su trn u oku Zapadu i Istoku. To je potvrda naše vrijednosti, ali i obaveza da zbijemo svoje redove i odupremo se negatorima genocida i falsifikatorima sudskih i historijskih Äinjenica; da mobiliziramo sve resurse ne samo za kulturu sjećanja, već i za lobiranje za istinu, pravdu, kulturu sjećanja upotrebom znanja, nauke i obrazovanja, te da se izborimo da žrtva odreÄ‘uju granice sjećanja, jer je važno kako ćemo u konaÄnici biti upamćeni u historiji.
Institut za istraživanje genocida Kanada