Povodom 21. februara – MeÄ‘unarodnog dana maternjeg jezika

Bosanski jezik je bio, jeste i ostat će ključna dimenzija države BiH. On ima svoje utemeljenje u stotinama godina historije BiH. Bošnjački narod sebe legitimira bosanskim jezikom. Ne postoji nijedan fenomen svijesti kroz koji se bolje oslikava bošnjačka prošlost, sadašnjost i budućnost, nego što je to bosanski jezik. Naziv bosanski jezik jeste aspiracija i na državu BiH jer je nastao na bosanskohercegovačkoj zemlji. Zato je negiranje bosanskog jezika negiranje bošnjačkog naroda, ali i negiranje države BiH. Bosanski jezik je neosporna, naučno utemeljena, historijska i kulturološka činjenica. On je i meÄ‘unarodna, historijska činjenca, činjenica priznata na svim slavenskimm katedrama u svijetu, činjenica koja je kodifirana u svijetu, činjenica koja je kanonizirana u književnosti, filmskoj, pozorišnoj i svakoj drugoj umjetnosti. Bosanskohercegovačka dijaspora ulaže napore da se odupre jezičkoj asimilaciji. Svjesna da je bosanski jezik, ovakav kakav je sada, vrlo podložan asimilaciji jer je praktički državno nezaštićen jezik, svjesna da bosanski jezik nema onaj tretman koji u civiliziranom svijetu jedan jezik ima, svjesna da u bošnjačkom mentalitetu postoje nedoumice u odnosu na vlastiti jezik, sjevernoamerički Bošnjaci su se organizovano i institucionalno suprostavili nemilosrdnim mehanizmima asimilacionih procesa u američkom Melting potu i kanadskom Kulturnom mozaiku, koji su kao usisivači zaprijetili usisavanju jezičkog identiteta američkih i kanadskih Bošnjaka. A, izgubiti jezički identitet znači izgubiti nacionalni identitet, ali što je još važinije izgubiti i vlastiti kulturni identitet. Tako je u Sjevernoj Americi bosanski jezik priznat od američke i kandske vlade kao “World Heritage Language”. Po osnovu tog priznanja u SAD i Kanadi je otvoreno više škola bosanskog jezika. Tako su graÄ‘ani BiH koji žive u SAD i Kanadi našli svoju maticu u svome bosanskom jeziku, ako je već nemaju u matici. Tako su kroz priznanje svoga jezika u zemljama u kojima se privremeno nalaze, kroz svoje škole bosanskog jezika bar usporili, ako ne zaustavili samoišÄašenje od svog vlastitog duhovnog, kulturnog, tradicijskog i svakog drugog žilišta, omogučili da ne izgube spremnost da prihvate drugog sa svim njegovim drugostima, te drugosti jednako uvaže kao i vlastitost, te sačuvali vezu sa cjelinom svijeta koji ih okružuju u američkom i kanadskom društvu. Kroz borbu za priznanje bosanskog jezika, kao sredstva komunikacije i govora oni su na jednom od najrazvijenijih teritorija ljudske bitisanosti svjedočili da je BiH dragocjena planetarna multilateralnost života koja je milenijski sedimentirana i kao takva morala bi biti, po prirodi stvari, tako tretirana kod svih ključnih centara moći na planeti Zemlji. Kroz borbu za priznavanje i očuvanje bosanskog jezika, oni su svjedočili da BiH nije parče planete na kome su se susrele pa onda sukobile različite vjere, kulture i tradicije, već obrnuto – planetarno čvorište na kome su se one srele i plodonosno uvezale.

/E.R./