Spomen obiljezje u Foci

Institut za istraživanje genocida Kanada je dobio odgovor na pismo iz ureda Visokog predstavnika u kome se kaže da je pismo zaprimljeno i da će se uzeti u razmatranje. Direktor Instituta za istraživanje genocida Kanada Emir Ramić  je dobio pismo od gospoÄ‘e Halide Konjo Uzunović, predsjednice „Udruženja žrtava rata Foča 92-95“ u kome piše:
" Dozvolite mi da Vam se još jedanput iskreno zahvalim na Vašoj podršci da nešto napravimo za naš grad koji je zapravo "prodan" entitetu Republika Srpska i u ratu i u miru. Naime, Vi kao obrazovan i mudar čovjek shvatit ćete o čemu govorim jer činjenice i dosadašnji nerad i nemar prije svega Bošnjaka, žrtava agresije i genocida,  na svim nivoima vlasti potvrÄ‘uju to. U Foči nema Bošnjaka, u Foči nema preživjelih žrtava, u Foči nema spomen obilježja za 3000 ubijenih Bošnjaka, u Foči nema ništa što podsjeća na zdrav suživot i naš povratak. Foča je na prvom mjestu po zločinu nad ženama, a žena nema nikakvo spomen obilježje za sve preživljeno. Nemamo ni zakon na nivou države za zlostavljane žene, žrtve torture. Jedino što imamo je vjera u Boga i u hrabre i odvažne ljude koji će pak nešto i učiniti na tome planu. Mi žene, smo samo žrtve koje su bespomoćne da same nešto naprave. Oprostite na emocijama, nije moja osobnost da kukam, ali zaista, iskreno ovo su naši zadnji vapaji za realizaciju spomen obilježja ženama, ali  i svim žrtvama genocida u zaboravljenoj od vlasti, našoj rodnoj Foči. Jer ako mi koje smo sve ovo preživjele ne napravimo nešto, neće niko drugi, obzirom da većina Fočaka-Bošnjaka  nema i neće da ima kulturu NEZABORAVA I PAMĆENJA.  OsuÄ‘ujem sve one koji negiraju, umanjuju zločine, minimiziraju ih ne rade ništa na putu istine i pravde. Tužna i jadna sam u ovakvom bosanskohercegovačkom pravosuÄ‘u i bespomočna i ne želim umrijeti, a da zločince ne osvetim istinom. Jer neću da se ikada više ponovi pokolji na Drini. Dosta je nemara Bošnjaka i oglušivanja o zločine. Braću i muža su mi pobili, žene mučili i ponizili, ubili sve u nama, a sad nas dovršavaju sa poniženjima i neizgradnjom spomenika na Drini. Koliko je samo žena sa Podrinja silovano, mučeno, ubijeno, nestalo. Nije me sram, dosta sam bila skrušena i jadna i šutila o istini, više neču, svakako naš život nema nikakvog smisla bez istine i pravde, bez spomen obilježja".