Vijesti

Razvoj bošnjačkog nacionalnog identiteta

Razvoj  bošnjačkog nacionalnog identiteta

 

Bošnjaci su autohtoni narod Bosne i Hercegovine s milenijskim kulturno-političkim kontinuitetom.

 

Bosna i Hercegovina postoji kao odvojena cjelina daleko unatrag u povijest.

 

U Bosni i Hercegovini postoji stalno stanovništvo (starinci) koje se može identificirati kroz stoljeća. Starinačko stanovništvo definiramo kao slavensko-ilirsko-keltsku mješavinu. Bošnjački etnikum oblikuje se stoljećima da bi svoj temelj formirao nakon seobe Slavena u 7. stoljeću. Miješanje doseljenog i domaćeg stanovništva stvorilo je ilirsko-slavensku osnovu bošnjačkog etnikuma. Ona se kroz stoljeća dopunjavala i drugim elementima, no ilirsko-slavenski element ostao je dominantan.

 

Bosanski politički narod postoji unatrag 10 stoljeća, od kada se zemlja Bosna (to horion Bosna) spominje kao zasebna oblast s dva grada, Katera i Desnek. Jezgra Bosne (Stara ili Prava Bosna) pruža se zeničko-sarajevskom kotlinom, a tu se nalaze i najstariji arheološki spomenici bosanske državnosti (kod Visokog). Iz te jezgre, teritorijalnim širenjem i pripajanjem susjednih oblasti Bosna je počela je poprimati oblik u kojem je za bana Kulina postala samostalna država.

 

Za razliku od svih susjednih srednjevjekovnih država što su se selile, središte je bosanske državnosti uvijek na istom mjestu, u zeničko-sarajevskoj kotlini, na najpoznatijoj bosanskoj livadi. Na Bilinom polju Bošnjaci se postrojavaju stoljećima.

Osmanska invazija i osvajanje Bosne 1463. godine doveli su u Bosnu posljednji element neophodan za formiranje modernog bošnjačkog identiteta – islam. Bošnjaci, prema predaji, masovno prihvaćaju islam. Janjičarski zakonik govori kako je sultanu Mehmedu Fatihu 30.000 Bošnjaka pod Jajcem prišlo i prihvatilo islam. Bir ugurden (odjednom) Bošnjaci postadoše muslimani. Time su još jednom potvrdili svoju posebnost u odnosu na druge evropske etnikume. Kao muslimani, Bošnjaci se identificiraju s Osmanskim carstvom i islamom, bivajući zvani bosanski Turci, no Turci u smislu vladajuće klase i sljedbenika iste religije - islama. Nacionalni identitet bosanskih Srba i Hrvata formira se kasno, polovinom 19. stoljeća, kada se Bošnjaci pravoslavne, odnosno katoličke vjeroispovijesti, a zahvaljujući propagandi srbijanskih i hrvatskih političkih misionara, ograÄ‘uju od bošnjačkog nacionalnog korpusa i na temelju zajedničke vjeroispovijesti počinju se nacionalno identificirati sa susjednim pravoslavnim Srbima, odnosno katoličkim Hrvatima.

 

Agresije na Bosnu i Hercegovinu su  uvijek bile ekonomske prirode. Tek zahvaljujući politici agresivnog nacionalizma stekli su aureolu stoljetnog religijskog sukoba kršÄ‡anstva i islama. “Takva objašnjenja služe prikrivanju stvarnog

uzroka nasrtaja na Bosnu i Hercegovinu  i identitet Bošnjaka. Riječ je o običnom udruženom zločinačkom pothvatu, besprimjernoj pljački Bosne i Hercegovine  od strane ljudi što su se predstavljali kao susjedi i komšije.

 

Govoriti o prirodi Bosne i Hercegovine  i bošnjaštva bez razumijevanja islama u njoj pogrešno je. Bosna i Hercegovina  je zemlja na kojoj se grade džamije. A posljednji je rat bio pokušaj da se ta zemlja Bošnjacima otme ispod nogu.

 

Razne seobe, progoniratovi, agresije i genocidi  utjecali su na geografsku rasprostranjenost Bošnjaka, kako na Balkanu, tako i po svijetu. Najveća koncentracija Bošnjaka je u Bosni i Hercegovini i Sandžaku, ali veliki broj Bošnjaka može se naći u zapadnoeuropskim zemljama, od Hrvatske, Slovenije i Austrije preko Njemačke do daleke Švedske, kao i u SADu, Turskoj i po bliskoistočnim zemljama. Bosna i Hercegovina je matična država bošnjačke nacije, dok je bosanski jezik materinji jezik svih Bošnjaka, bilo da oni žive u Bosni i Hercegovini  ili izvan nje. Zbrka oko imena Musliman/ Bošnjak umanjila je broj Bošnjaka počinivši statistički genocid.

Vijesti: