Razvoj bošnjaÄkog nacionalnog identiteta
Bošnjaci su autohtoni narod Bosne i Hercegovine s milenijskim kulturno-politiÄkim kontinuitetom.
Bosna i Hercegovina postoji kao odvojena cjelina daleko unatrag u povijest.
U Bosni i Hercegovini postoji stalno stanovništvo (starinci) koje se može identificirati kroz stoljeća. StarinaÄko stanovništvo definiramo kao slavensko-ilirsko-keltsku mješavinu. BošnjaÄki etnikum oblikuje se stoljećima da bi svoj temelj formirao nakon seobe Slavena u 7. stoljeću. Miješanje doseljenog i domaćeg stanovništva stvorilo je ilirsko-slavensku osnovu bošnjaÄkog etnikuma. Ona se kroz stoljeća dopunjavala i drugim elementima, no ilirsko-slavenski element ostao je dominantan.
Bosanski politiÄki narod postoji unatrag 10 stoljeća, od kada se zemlja Bosna (to horion Bosna) spominje kao zasebna oblast s dva grada, Katera i Desnek. Jezgra Bosne (Stara ili Prava Bosna) pruža se zeniÄko-sarajevskom kotlinom, a tu se nalaze i najstariji arheološki spomenici bosanske državnosti (kod Visokog). Iz te jezgre, teritorijalnim širenjem i pripajanjem susjednih oblasti Bosna je poÄela je poprimati oblik u kojem je za bana Kulina postala samostalna država.
Za razliku od svih susjednih srednjevjekovnih država što su se selile, središte je bosanske državnosti uvijek na istom mjestu, u zeniÄko-sarajevskoj kotlini, na najpoznatijoj bosanskoj livadi. Na Bilinom polju Bošnjaci se postrojavaju stoljećima.
Osmanska invazija i osvajanje Bosne 1463. godine doveli su u Bosnu posljednji element neophodan za formiranje modernog bošnjaÄkog identiteta – islam. Bošnjaci, prema predaji, masovno prihvaćaju islam. JanjiÄarski zakonik govori kako je sultanu Mehmedu Fatihu 30.000 Bošnjaka pod Jajcem prišlo i prihvatilo islam. Bir ugurden (odjednom) Bošnjaci postadoše muslimani. Time su još jednom potvrdili svoju posebnost u odnosu na druge evropske etnikume. Kao muslimani, Bošnjaci se identificiraju s Osmanskim carstvom i islamom, bivajući zvani bosanski Turci, no Turci u smislu vladajuće klase i sljedbenika iste religije - islama. Nacionalni identitet bosanskih Srba i Hrvata formira se kasno, polovinom 19. stoljeća, kada se Bošnjaci pravoslavne, odnosno katoliÄke vjeroispovijesti, a zahvaljujući propagandi srbijanskih i hrvatskih politiÄkih misionara, ograÄ‘uju od bošnjaÄkog nacionalnog korpusa i na temelju zajedniÄke vjeroispovijesti poÄinju se nacionalno identificirati sa susjednim pravoslavnim Srbima, odnosno katoliÄkim Hrvatima.
Agresije na Bosnu i Hercegovinu su uvijek bile ekonomske prirode. Tek zahvaljujući politici agresivnog nacionalizma stekli su aureolu stoljetnog religijskog sukoba kršÄ‡anstva i islama. “Takva objašnjenja služe prikrivanju stvarnog
uzroka nasrtaja na Bosnu i Hercegovinu i identitet Bošnjaka. RijeÄ je o obiÄnom udruženom zloÄinaÄkom pothvatu, besprimjernoj pljaÄki Bosne i Hercegovine od strane ljudi što su se predstavljali kao susjedi i komšije.
Govoriti o prirodi Bosne i Hercegovine i bošnjaštva bez razumijevanja islama u njoj pogrešno je. Bosna i Hercegovina je zemlja na kojoj se grade džamije. A posljednji je rat bio pokušaj da se ta zemlja Bošnjacima otme ispod nogu.
Razne seobe, progoniratovi, agresije i genocidi utjecali su na geografsku rasprostranjenost Bošnjaka, kako na Balkanu, tako i po svijetu. Najveća koncentracija Bošnjaka je u Bosni i Hercegovini i Sandžaku, ali veliki broj Bošnjaka može se naći u zapadnoeuropskim zemljama, od Hrvatske, Slovenije i Austrije preko NjemaÄke do daleke Švedske, kao i u SADu, Turskoj i po bliskoistoÄnim zemljama. Bosna i Hercegovina je matiÄna država bošnjaÄke nacije, dok je bosanski jezik materinji jezik svih Bošnjaka, bilo da oni žive u Bosni i Hercegovini ili izvan nje. Zbrka oko imena Musliman/ Bošnjak umanjila je broj Bošnjaka poÄinivši statistiÄki genocid.