GOSPODINE MEKENZI POČINILI STE ZLOČIN SILOVANJA I NAPALI STE NA SVIJETLI OBRAZ ŽENE BOŠNJAKINJE

GOSPODINE MEKENZI POÄŒINILI STE ZLOÄŒIN SILOVANJA I NAPALI STE NA SVIJETLI OBRAZ ŽENE BOŠNJAKINJE

 

Gospodine Mekenzi:
Silovanje Bošnjakinja je kozmički zločin. Vaše lažne izjave u vezi agresije na Bosnu i Hercegovinu i genocida nad Bošnjacima su sramane. Vaše nečasno ponašanje u BiH i vaše laži u vezi genocida nad Bošnjacima u Srebrenici osuÄ‘uju svi Kanadski Bošnjaci i svi pošteni i pravedni ljudi u Kanadi i cijelom svijetu. Sramite se zbog vaših postupaka i izjava.

Gospodine Mekenzi:
Vaše negiranje genocida nad Bošnjacima u Srebrenici, vaše negiranje agresije na BiH, vaše umanjivanje posljedica največeg zločina protiv čovjećnosti u Evropi poslije Drugog svijetskog rata i vaša produkcija i pretvaranje zločinca u žrtvu je ravna zločinu. Situacija u Srebrenici 1995. godine nije bila kako vi to kažete kompleksna. Bila je čista, jasna i jednostavna. Loši - agresor - zločinac je okupirao Srebrenicu i BiH samo sa jednim ciljem da uništi dobre - žrtvu samo zato što je ta žrtva, i vi dobro znate, svojom vjerom, nacijom, kuturom, duhvnim nasljeÄ‘em, jezikom i ljubavlju prema ideji Bosne i bosanskom duhu bili največa prepreka zatiranju i uništenju države Bosne i Hercegovine i njenog društva.

Gospodine Mekenzi:
Bošnjakinje su kroz svoje patnje, kroz odbranu svoje èasti i vrlina postale dio otpora Bošnjaka, naroda koga su htjeli da unište. Silovanje je zloèin protiv èovjeènosti, zloèin protiv žene. Šta se to dogodilo sa Vama gospodine Mekenzi? Šta je sa Vašom savješÄ‡u? Šta je sa vašom vjerom, koju, mislite, da slijedite. Počinili ste nedjelo za koga treba da se stidite, za koga treba da odgovarate, jer silovana žena je mućenik čija patnja i trauma je nebeskih razmjera.

Gospodine Mekenzi:
Vjerovali ste i nadali ste se da se o vašem zločinu neće nikada saznati, neće govoriti, neće pisati, bilo zbog straha, bilo zbog stida žene. Ali Bošnjakinja više nema straha, nema ni stida posebno kada je istina u pitanju i zločin koji je počinjen nad njom. Došlo je vrijeme da se vi morate stidjeti, a posebno plašiti pravde koja će vas u skorije vrijeme stići. Bošnjakinje žele da osudom zločina silovanja sprijeće zločin sutra i raÄ‘anje novih “mekenzija”. Bošnjakinje vjeruju u pokajanje, ali nada u bolje sutra traži i kaznu u ime pravde do koje se dolazi jedino istinom. Borba Bošnjakinja za njihovo dostojanstvo, za njihovu punu slobodu je odbrana svake žene.

Gospodine Mekenzi:
Bošnjakinje objavljuju istinu, oslobaÄ‘aju istinu. Bošnjakinje se stide što im je zločin silovanja učinjen. Učinili ste zločin silovanja i tako napali na svijetli obraz žene - Bošnjakinje.

Gospodine Mekenzi:
Vaš zločin silovanja je dokaz da je sistematska praksa silovanja korištena kao oružije agresije i genocida i instrument etničkog čisšÄ‡enja protiv žene - Bošnjakinje. Svojim zločinom Vi ste pokazali da silovanje nije agresivna ekspresija seksualnosti, nego seksualna ekspresija agresije i genocida. Glavni cilj masovnog silovanja u BiH je bio ratna strategija da se ubrza proces obečašÄ‡enja Bošnjakinja i protjerivanja Bošnjaka. Zato se zločin silovanja neće prešutjeti. Bošnjakinja je povrijeÄ‘ena, ponižena i traumatizirana jer je zločinom silovanja seksualni identitet i seksualna sposobnost žrtve degradirana i slomljena, a u biće žene - žrtve ugraÄ‘en strah. Bošnjacima i naročito Bošnjakinjama se neće desiti da ostanu bez istine o zločinu kao temelju za budućnost.

Gospodine Mekenzi:
Vi ste uvrijedili i ponizili Bošnjakinje. Počinili ste zločin nad ženom, majkom života. Zločin silovanja nad Bošnjakinjama je zločin protiv porodice kao osnovne čelije ljudskog života. Zločin silovanja nad Bošnjakinjama je istovremeno i zločin prema Bogu. U zločinu se očituje čovjekova odreÄ‘enost prema Bogu. Stvoriteljom, pred kojim on odgovara za svoj život i djela, dobra i zla. Uvredu i bol Bošnjakinje nose u sebi. Njihova uvreda i bol, njihove muke neće prestati sve dok vi ne budete optuženi i osuÄ‘eni.
Žena, Bošnjakinja, velika stradalnica nije uništena u agresiji i genocidu niti je postala manje vrijedna u sebi i za druge, u porodici i društvu. Uzvišeno dostojanstvo žene - Bošnjakinje, nedužne žrtve, izvor je još večeg samopostovanja žene i daje joj neprolaznu vrijednost kod Boga i svih poštenih ljudi.

Ako su u očima ljudskim bile kažnjenje, nada im je puna besmrtnost. Zločinac je obilježen znakom prokletstva na zemlji i na nebu. Iz žrtve žene - Bošnjakinje niće novi život, ženskih i muških bića, njihovog zajedništva u pravdi i ljubavi.

Prijatelji istine i pravde

U ime istine i pravde, najsvjetlijih tekovina čovjeka i civilizacije, Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike želi upoznati javnost sa izjavama Bošnjaka i Bošnjakinja, koje nedvosmisleno potvrÄ‘uju boravak generala Luisa Mekenzia u logoru "Sonja" i izvršenje zločina nad ženom od strane istog generala.
Nije namjera KBSA da sudi. To treba da rade nadležni sudski organi i tužilaštvo.
Objavljivanjem iskaza, KBSA želi upoznati svijetsku javnost, a prije svega kanadsku javnost sa moralnim karakteristikama čovjeka koji je bio na čelu mirovnih snaga Ujedinjenih Nacija u momentu agresije i genocida u BiH.
Objavljivanjem iskaza, KBSA šalje poruku zločincima - zločin se ne može sakriti, niti zastariti, te poruku žrtvama - istina i pravda moraju pobjediti jer su uslov egzistencije čovjeka i civilizacije.

1. Izjava koja potvrđuje redovan dolazak generala Mekenzia u logor "Sonja"

Izvod iz izjave jednog Bošnjaka zatočenog u kasarni Semizovac, zatim u logoru kod "Sonje". Radi se o muškarcu koji je i seksualno zlostavljan.

Redovno sam svaki dan izvoÄ‘en, batinjan, ispitivan. Jedno veče negdje oko 23 sata izvela su me trojica četnika, koje nisam poznavao. Izveli su me na prugu i naredili mi da legnem, a prethodno su mi vezali ruke na leÄ‘a. Legao sam na prugu, okrenuli su mi vrat na šinu i htjeli da me zakolju. Držali su me tu oko 15-20 minuta i govorili: "Nećemo danas, sutra naveće te koljemo". Vratili su me u logor "Sonja". Sljedeći dan je počelo dovoÄ‘enje muškaraca. Svaki dan su dovodili muškarce različitih starosnih dobi. Sjećam se u logoru kod "Sonje" bili su:
1. Hido Ahmet sada u Švrakama,
2. HalilovićAlija sada u Švrakama,
3. Muračević Esad sada u Švrakama,
4. Durić Suljo sada u Švrakama,
5. Šišić Hamid, umro,
6. Beširević Ismet poginuo,
7. Piknjač Ekrem sada u Švrakama,
8. Kodžaga Taib iz Semizovca,
9. Balešić Šerif iz VogošÄ‡e,
10. Balešić Hata, žena Šerifova iz VogošÄ‡e,
11. Balešić (Šerfe) Armin i mnogi drugi kojih se momentalno ne mogu sjetiti.
U logoru "Sonja" također sam vidio i dovođenje žena. Prepoznao sam:
1. Šenderović Šahidu iz VogošÄ‡e,
2. Jozić Soku iz VogošÄ‡e.
Soku sam vidio kada je general Mekenzi došao u logor "Sonja". Mene su tada četnici natjerali da pečem jagnje za generala Mekenzia. Ja neznam gdje je sada Soka, ali sam je ranije dobro poznavao, jer je ona radila u istom preduzeću gdje i ja, UNIS, Ugostiteljstvo, Biokovo.
U junu 1992. godine ponovo su me pozvali stražati logora "Sonja" da pečem jagnje. Dok sam ja pekao jagnje mene je čuvao Dragović Ignjatije iz VogošÄ‡e. On mi je rekao: "Znaš li za koga pečeš jagnje". Ja sam rekao: "Ne znam". On mi je rekao: "Pečeš za generala Mekenzia". Kada sam ispekao jagnje, pomogao mi je logoraš Ahmed Hido, (sada živi u Švrakama), da ga unesemo u restoran logora "Sonja". Tada sam vidio 2 transportera na kojima je pisalo UN. Jedan transporter je bio "točkaš", a drugi "gusjeničar". Mene su uveli u kuhinju da isječem meso. Tada je ušla Soka Jozić. Muzika se čula. Soka je iz sale došla u kuhinju. Na sebi je imala kecelju. Soka je imala oko 35 godina, plavu kraću kosu, srednje visine i graÄ‘e. Soka nosi pečenje i pića u salu, a mene ponovo vode u logor kod "Sonje". Kada sam izlazio iz restorana uz pratnju čuvara vidio sam da i dalje stoje dva naprijed navedena transportera.

2. Izjava Bošnjakinje, koja potvrÄ‘uje boravak generala Mekenzia u logoru Sonja, te koja potvrÄ‘uje zločin protiv čovječnosti - zločin protiv žene - zločin silovanja

 

Mene i moju djecu, dvojica četnika iz moga kraja, Boro Radić i Žaro Milić, trpaju u blindirano auto na kome je pisalo Međunarodni crveni krst i odvode u logor "Sonja" .
Dovoze nas do logora "Sonja" i uvode u prostoriju za saslušavanje.
Tu me saslušavaju, traže ključ od stana i auta. Ja kažem: "Sve je kod vas, ja ništa nemam". U toj prostoriji sam ostala cijelu noć sa mojom djecom, dvije kćerke: Azemnom, Zinaidom i sinom Edisom. Tu noć u susjednim prostorijama sam čula: ciku, buku, plač, i pomaganje naroda.
Ujutro dolazi mi komšija Dujo Jovanović koji je vozio auto Crvenog krsta i on je mene izveo sa djecom iz logora "Sonja". Ja nisam izlazila tu noć iz sobe sa djecom i nisam vidjela ko su ti ljudi što su pomagali i plakali iz susjednih prostorija.
Dujo Jovanović je došao u prostoriju gdje sam bila sa svojom djecom i rekao: "Vidio sam spisak i na spisku su tvoje kćerke koje trebaju da se vode na Žuč. On je mene izveo iz logora i doveo do potoka i Vasove mesnice i rekao da idem potokom, čime ću doći do sela Uglješića. Rekao mi je: "Nemoj na most izlaziti jer je miniran u Uglješićima, tamo nema niko, oni su pobili i rastjerali što su htjeli, idi onom livadom i doći ćeš do Ugorskog, do svojih". I ja sam došla do svojih Bošnjaka. Tu su nas prihvatili i odveli na Saobraćajni fakultet, gdje su nam dali da jedemo i poslije odveli kod izvjesnog Hamde, gdje sam prenoćila u podrumu sa djecom.
Želim posebno napomenuti
Kada sam izašla iz "Sonje" došla sam u Sarajevo kod prijatelja Ramović Maše u Ulici Moše Pijade preko puta Stomatološkog fakulteta u Sarajevu. Dok sam bila kod prijatelja tražila sam preko amatera ako nešto znaju za mog muža. Onda dolazi Klapuh Amir i reče: "Emo sestro nemoj tražiti Medu, meni je rekao Rgoje Goran da ga je sinoć zaklao Dragan Damjanović i da ga je Goran pokušao

ga braniti, ali nije mogao.
ÄŒula sam daje u logoru "Sonja" poslije mene bilo silovanja žena i djevojaka, premlaćivanje muškaraca, ubijanje. Da su se za generala Mekenzija posebno djevojke spremale, da je izvjesna Aida skočila i izvršila samoubistvo, jer se nije dala silovati generalu Mekenziju. ÄŒula sam da je Aida iz VogošÄ‡e. Ovo sam saznalava kada bi neko izašao iz logora "Sonja".

3. Izjava Bošnjakinje koja potvrÄ‘uje silovanje žena u logoru "Sonja"

U periodu kada sam išla po potvrdu za izlazak iz VogošÄ‡e sa mojom djecom čula sam da je dolazio i general Mekenzi u Opštinu VogošÄ‡a, a i vidjela sam transportere (bijele boje na kojima je pisalo UN). Znam da su ubili jednog Bošnjaka u VogošÄ‡i. Zvao se Izan. Ubili su ga navodno što pomagao Bošnjake. Jedno veče su mu bacili bombu u stan, sutra uvečer su ga odveli, a pročulo se da su ga na pruzi ubili. Dala sam izjavu i CSB kako sam je sada navela. Kada sam ja došla u Sarajevo, sutradan je došao moj brat sa svojom porodicom. U Sarajevu sam čula da je u logoru "Sonja" bilo silovanja djevojaka i žena i da je tu bio general Mekenzi. To sam čula od prognanika iz VogošÄ‡e.

4. Izjava majke i kćerke koje su zajedno silovane na području VogošÄ‡e, dok su bile u kućnom pritvoru, a zatim u logoru “Sonja”

ÄŒula sam da je bio general Mekenzi. ÄŒula sam da je silovao djevojke i žene. Tu je bila i Goga udata za muslimanom, a živjela u VogošÄ‡i, koja je spremala hranu za Mekenzia. Ona zna sve, zna ko su te žene i djevojke, koje su bile silovane. Goga sada radi u VogošÄ‡i na pijaci.

5. Izjava Bošnjakinje - zaštićenog haškog svjedoka - višestruko silovana u logoru Lukavica u kasarnoj "Slaviše V. ÄŒiče"

Jedno popodne kada sam čistila smeće oko kasarne, došao je Mekenzi u posjeti sa transporterom. Bio je prostrt crveni ćilim, a na kraju ćilima transporter od Mekezia. Kada me vidio kako sam plava i krvava otvorio je vrata od transportera i pokazao da uÄ‘em. "Ovu čuvaj" rekao je i dodao "Nesmijemo dati Mariju". Mekenzi je samo metnuo ruku na prsa i rekao "ja odgovaram". Pošto sam vidjela da je Mekenzi u pripitom stanje, ja sam mu sklopila ruke i pokazala na dvoje ljudi koji su bili samnom. To je bio Damir, što je umro i jedan student iz Hadžića, za koga se ne sjećam ime. Mekenzi je rekao: Neka i oni u transporter". Mekenzi je imao prevodioca i on je prevodio šta ja govorim. Transporter nas vodi do PTT "Inženjering", gdje je Mekenzi poručio policijska kola da nas razvezu po kućama. Pošto se ja više nisam mogla vratiti u svoj stan jer je bila okupirana Grbavica, odveli su me mojoj sestri na Koševo, a ovu dvojicu su odvezli na njihove adrese gdje su stanovali. Tako da sam ja 02.jula 1992.godine došla na slobodnu teritoriju pod kontrolom Armije BiH.

Odlomak iz knjige "Molila sam da me ubiju - zločin nad ženom BiH" u izdanju Centra za istraživanje i dokumentaciju Saveza logoraša BiH.
Izjava koja potvrđuje zločin protiv čovječnosti-zločin protiv žene- zločin silovanja od strane generala Mekenzia

... Ujutro sam se probudila oko šest sati, zbunjena, ne znajući šta se dogaÄ‘a, šta mi je sa bebom, gdje se nalazi, da li ima potrebnu njegu, da li ću je ikada vidjeti. Oko 13 sati jedan vojni policajac unio mi je jelo. Cijeli dan sam u sobi bila sama. Navečer, oko 21 sat u sobu je ušao major Vlado iz VogošÄ‡e i naredio mi da se spremim i poÄ‘em s njim. Donio mi je jednu kesu u kojoj se nalazilo čisto, ali već nošeno žensko rublje. Kada sam se spremila poveo me je do svog džipa kojim me je, zajedno sa još dvojicom vojnika, odvezao u jednu veću vikendicu. Rekao mi je da, ukoliko želim da se sretnem sa svojom bebom, moram biti veoma pametna, jer će me u vikendici posjetiti jedan gospodin, stranac, koji mi može puno pomoći ako budem dobra prema njemu. Zaključao me je u vikendicu koja se sastojala od jedne veoma prostrane prostorije i sanitarnih prostorija u prizemlju i tri manje spavaće sobe u potkrovlju. U vikendici je bio televizor i radioaparat. Bojala sam se svoga položaja, a puno više sam strepila šta mi je sa bebom. Ubrzo poslije toga, u prostoriju je ušao stariji oficir sa dva pratioca. Prepoznala sam generala Luisa Mekenzia, koji mi je prišao sa ispruženom rukom, oslovivši me sa "gospoÄ‘ice" {na engleskom jeziku}. U desnoj ruci je držao pupoljak crvene ruže, koji mi je prestrašenoj i nespretno utrpao u ruke. Dok je to činio, iz sobe su izašli njegovi pratioci i zaključali vrata. General Mekenzi me je pitao kako se zovem, odakle sam... Šutjela sam i pravila se da ništa ne razumijem. Slijegala sam ramenima i polahko uzmicala, dok mi je general Mekenzi rekao na engleskom jeziku: "GospoÄ‘ice, vi veoma dobro govorite engleski i vi sve razumijete. Ovdje sam da vam pomognem. To je vaš interes. Ljubav voÄ‘ena interesom je najjača ljubav". Shvatila sam u kakvom sam se položaju nalazila. Zatočena o odvojena od svoje devetomjesečne bebe. Oboje smo bili bespomoćni i zatočeni. Svako opiranje bilo je suludo. Opirala bi se, da sam bila sama, da od mene niko nije zavisio. Ovako, mislila sam na svoga sina i bila sam spremna podnijeti i patnju i poniženje i fizičku i duševnu bol samo da bih se sastala sa njim, makar i u uvjetima zatočenja i neizvjesnosti koju zatočenje sa sobom nosi. Uz šund muziku iz Srbije, sa radija, general je priznao svoju strast, a ja branila svoju zatočenu bebu. Stusnutih zuba, stisnuta srca... To je trajalo, sa manjim prekidima, više od dvadeset minuta. General me je posjetio 7-8 puta. Molila sam ga da utiče na četnike da mi vrate bebu i da nas oslobode. Uvjek je govorio: " Sutra, sutra, strpi se...". Nakon dvadesetak dana iz vikendice su me u VogošÄ‡u odvezla dvojica vojnika i predala majoru Vladi... Nije me general Mekenzi na seksualan odnos prisilio šakama. Nije me oborio. Sama sam legla. Nije me tukao, prisiljavao, ali me je imao kao bespomoćnicu, zatočenicu. Dok je izigravao džentlmena sa ružom, soba je bila zakčkučana, a oko kuće je bila četnička vojnička straža. Ovo svjedočenje činim bez ikakve prisile, da odahnem, da mi bude lakše u želji da se nekad sretnem sa generalom, Luisom Mekenziem, posebno da mu javno na televiziji postavim par pitanja i da ga pogledam pravo u oči velikog prijatelja četničko-srpskih ratnih zločinaca.

SILOVANE ŽENE BOSNE I HERCEGOVINE PREKO KBSA TRAŽE PODRŠKU OD KANADSKIH ORGANIZACIJA U UKLANJANJU IMUNITETA GENERALU MACKENZIE

 

Pismo Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike za:

Canadian Research Institute for the Advancement of Women,
Feminist Alliance for International Action (FAFIA),
National Action Committee on the Status of Women,
National Association of Women and the Law (NAWL),
Native Women's Association of Canada , Status of Women Canada,
Metro Action Committee on Public Violence Against Women and Children (METRAC),
Women's Law Association of Ontario , Women's Legal Education and Action Fund (LEAF),
WHRnet (Women's Human Rights Net),
Office of the High Commissioner for Human Rights (OHCHR)
Ontario Women's Action Coalition

Poštovani,

Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike, KBSA, www.bosniak.org krovna organizacija koja predstavlja interese 350,000 Bošnjaka koji žive u Kanadi i Sjedinjenim Amerièkim Državama traži vašu podršku u ime Udruženja Žena žrtava rata, i u ime svih onih hiljada žena koje su bile silovane tokom èina agresije i genocida protiv Bosne i Hercegovine.
Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike, nastupajuæi u ime istine i pravde, diže svoj glas i zahtjeva da se kanadski odlikovani nacionalni heroj i èlan Reda Kanade, penzionisani general-pukovnik Lewis MacKenzie uèini dostupnim sistemu pravosuða Bosne i Hercegovine, kako bi se propisno mogao braniti od ozbiljnih navoda da je poèinio zloèine protiv žena, te da je bio sauèesnik u èinima zloèina protiv žena i èinima zloèina u toku rata.
Državni tužilac Kantona Sarajevo, radeæi u sklopu svojih dužnosti i ovlaštenja, zapoèeo je istragu na osnovi vrlo sadržajnih i brojnih pritužbi.
Prilažemo izjavu svjedoka, u prvom licu, koja je objavljena u sklopu knjige izdane u Bosni i Hercegovini.
Silovane žene Bosne i Hercegovine trebaju vašu podršku da bi se uklonili slojevi imuniteta kojima je kanadska vlada, kroz dva mandatna razdoblja, zaogrnula penzionisanog general-pukovnika Lewis MacKenzie-a, tako da se on dovede u Bosnu i Hercegovinu i suoæi sa procesom pravde.
Ovaj se sluèaj smatra od najviše važnosti u traženju pravde i nadoknade štete za hiljade silovanih žena Bosne i Hercegovine.
Hvala vam na vašoj podršci ženama Bosne i Hercegovine.

Izjava Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike u vezi ponašanja penzionisanog general-majora Lewis MacKen

Navodi o MacKenzie-vim mogućim posjetama silovateljskom logoru „Kod Sonje“

 

Lewis MacKenzie-vo ponašanje tokom i poslije agresije i genocida u Bosni i Hercegovini postavlja pravna, moralna i etička pitanja, koja se ne svode samo na izjave o seksualnim zločinima navodno počinjenim u logorima silovanja oko Pala (srpsko-ultranacionalistički centar).

Navodi o MacKenzie-vim mogućim posjetama silovateljskom logoru „Kod Sonje“, gdje su Bošnjakinje bile silovane i seksualno zlostavljane i ponižavane, su  javljeni u ured gospodina Muhameda Šaćirbeya, tada ambasadora Bosne i Hercegovine pri Ujedinjenim Nacijama još 1993 godine. Napori da se istraže ti navodi i zahtjevi podnešeni UN-a i vladi Kanade nisu imali rezultata jer su UN i Kanada odbili da dostave MacKenzie-a pred tužitelje. Oni nisu htjeli pomisliti o skidanju njegovog UN imuniteta kako bi se propisno podvrgnuo pravnom procesu.

Uloge, koje su UN i Kanada imali, na području humanitarne pomoći, te politička i vojna situacija u to doba u Bosni i Hercegovini i regionu, onemogućile su pravosnažnim vlastima da primjene pravni proces i privedu taj predmet kraju.

Treba naglasiti da istraga MacKenzie-a nije nikada bila zaključena. Nadalje, potrebno je objasniti da u slučaju MacKenzie stvarno zahtijeva imunitet, onda ga se more navesti da on to formalno učini. S druge strane, imunitet ne može biti efektivan protiv optužbi teških prekršaja meÄ‘unarodnog humanitarnog prava, i ne može se zahtijevati da bi se zaustavila istraga koja je već u postupku.

Postoji pozamašna evidencija da su žrtve u logorima silovanja bile napadnute od jednog oficira UNPROFOR-a koji je govorio engleski jezik. Bez obzira je li MacKenzie kriv ili nije, istraga tih navoda bi pomogla da se identificira počinitelj. Nedavni napori UN-a za istraživanje seksualnih zločina počinjenih od članova mirovnih snaga u zonama konflikta, po izvještaju jordanskog Princa Zeid-a, specijalnog izaslanika Sekretara UN Koffi Annana, predstavljaju potebu i osnovu  za detaljnim prilazom u smislu istraživanja svih sličnih slučajeva, bez obzira na UN imunitet ili nacionalni ponos zemalja koje su dale svoje trupe u službu UN.

 

Sljedeće navedeno je potrebno istražiti samostalno, ili u okviru navoda o seksualnim zločinima:

 

MacKenzie je bio osloboÄ‘en svoje komande prije planiranog isteka roka. Iako to nije bilo javno komentirano u to vrijeme, MacKenzie-a su smatrali emocionalno nestabilnim i antagonistično postavljenim prema vladi Bosne i Hercegovine i naročito prema Bošnjacima. To mišljenje su imali generalovi civilni i vojni nadreÄ‘eni u UNPROFOR-u.

U posjeti UNPROFOR štaba u Zagrebu, u aprilu 1993, ambasador Sačirbey, na putu u Srebrenicu, sastao se sa gospodinom Cerdic Thornsberrz-em (UN Šef Misije – civil). Na tom sastanku je ambasadoru Šačirbeyu rečeno da su gospodin Thornsberry i General Nambiar (UNPROFOR Vojni komandant) postali izuzetno zabrinuti zbog MacKenzie-ve nestabilnosti i pomanjkanja nepristranosti, te kao posljedica  toga i sa njegovim moralnim i ljudskim stanjem da izvršava svoje dužnosti s potpunom neutralnošÄ‡u. Oni su izjavili da su sredinom jula 1992 zatražili da se MacKenzie-a zamjeni. U odgovoru ambasadoru Šačirbeyu gospodin Thornsberry je izjavio da ne vidi racionalan odgovor na MacKenzie-vu pristranost i nestabilno ponašanje, što je u neskladu sa generalovim vojnim i UN iskustvom.

 

MacKenzie nije slijedio nalaze svoje vlastite istražne grupe kad je optužio vladu Bosne i Hercegovine da je granatirala svoje vlastite graÄ‘ane na Markalama. Kad su Markale bile granatirane, MacKenzie je već bio na putu za Pale (centar srpskog ultranacionalizma). Ambasadora Sačirbeya,  general Alexander, MacKenzie-v zamjenik,  je obavijestio da je MacKenzie, odmah po povratku sa Pala, definitivno zaključio istražni iskaz i naredio svome osoblju da govore da su Bošnjaci sami počinili to djelo, „jer mu je vojna komanda na Palama tako rekla“. Nadalje, MacKenzie je ignorirao svjedočenje svojih UNPROFOR stručnjaka, koji su, po mišljenju vlade Bosne i Hercegovine, u najbolju ruku, predložili evidenciju bez zaključka.

 

MacKenzie-vi potezi po povratku u Sjevernu Ameriku

 

Po povratku u Sjevernu Ameriku, u augustu1992, MacKenzie je bio ukoren, jer je nosio plavu uniformu Ujedninjenih Nacija u pripremljenom medijskom napadu i baraži protiv vlade Bosne i Hercegovine i Bošnjaka. Nakon što se osvjedočila MacKenzie-vim izjavama na CNN-u i drugim medijima, Bosna i Hercegovina je podnijela službenu tužbu UN-u i MacKenzie-u je bilo nareÄ‘eno da ne smije nositi plavu uniformu UN-a na sličnim medijskim  priredbama jer više nije član UN misija.

MacKenzie je bio smjenjen sa pozicije komandanta UNPROFOR Sektor Sarajevo prije završetka svog mandata služenja. On se odmah po povratku u Sjevernu Ameriku uključio u multimedijsku kampanju koja je efektivno potkopala, u očima javnosti SAD i Kanade legitimitet vlade Bosne i Hercegovine i osjećaj simpatija svjetske javnosti za graÄ‘ane BiH koji su bili predmet brutalne agresije i genocida.

 

To se dogodilo u prijelomnom razdoblju, jer su izvještaji o agresiji, genocidu, koncentracionim logorima, silovanju i etničkom čišÄ‡enju, baš tada bili potvrÄ‘eni u izvještajima najvažnijih svijetskih TV i novinskih medija. Plima sjevernoameričke javnosti u korist vojne intervencije, kojom bi se spriječila eskalacija zločina protiv čovjećnosti i ratnih zločina  je narastala, meÄ‘utim MacKenzie-vi intervjui i komentari su bili dobro organizirani, tempirani i u potpunosti produkovani u smislu suzbijanja takve intervencionističke plime.

MacKenzie-va pričanja su zabilježena. Posebno ona koja su imala najveći negativni efekt u smislu formiranja javnog mišljenja i privida kojim se uvela zabuna oko toga tko je agresor, a tko je žrtva. To je bio cilj medijske kampanje MacKenzia.

Kao što je bilo reportirano u to doba, on je dao najotrovnije intervjue o vladi Bosne i Hercegovine i Bošnjacima, dok je nosio plavu uniformu Ujedinjenih Nacija. ÄŒinjenica je da on u tom trenutku više nije bio član vojnih snaga Ujedinjenih Nacija i kao takav više nije imao autoriteta da nosi tu uniformu.

Tako je dao jedan interview londonskom dnevniku „the Independent“ u kojemu je bio oslovljen kao „General MacKenzie“. Isto tako, s namjerom da stvori privid nezavisnog mišljenja treće osobe, bio je naveden kao „zapadni oficir koji služi u UNPROFOR-u“.

Njegov protivnički stav prema vladi i državi BiH i intevenciji je uvijek bio popraćen onda već dobro okušanin lažnim optuživanjem da je vlada Bosne i Hercegovine počinila „masakr na Markalama“ da bi s time pridobila javno mnijenje na svoju stranu u zahtjevima za vojnu intervenciju.

UNPROFOR je sakupljao evidenciju, već početkom maja 1992, o postojanju koncentracionih logora za  ne-srpske civile i o slučajevima sistematičnih egzekucija civila. U početku augusta 1992, Miles Raguz i ambasador Muhamed Šaćirbey su dobili kopije izvještaja dva slučaja gdje su oficiri UNPROFOR-a bili svjedoci tih zlodjela. Medjutim, ti izvještaji nikad nisu bili predani članovima Vijeća Sigurnosti UN.  Nije se moglo ustanoviti zašto su ti izvještaji u to doba, bili skriveni od oka javnosti.

 

U člancima gospodina Roy Gutman-a, objavljenim u Newsday Magazine, iz New York-a, MacKenzie je priznao da su ga ultranacionalne srpske lobi grupe plaćale za njegove javne nastupe u kojima je govorio o dogaÄ‘ajima u Bosni i Hercegovini. Ovo se, u najboljem slučaju, može okarakterizirati kao neprimjerno i suprotno etičkim i moralnim temeljima njegove službene pozicije dok je bio u Bosni i Hercegovini.

 

Bez obzira na navode seksualnih zločina, postoji jasna evidencija da je MacKenzie, kao komandant, svojevoljno krivo protumačio nalaze istrage ratnog zločina, granatiranje Markala, i to se, samo po sebi, može postaviti kao prekršaj meÄ‘unarodnog humanitarnog prava. Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike smatra da Ured državnog tužioca u Sarajevu ima odgovornost i pravni autoritet istraživati gore navedene navode, i podnijeti zahtjev za bilo koje postupke koji se smatraju opravdanim i primjernim pred Sudom u Bosni i Hercegovini. Nije jasno da zahtjev za imunitet od istrage u prekršajima medjunarodnog humanitarnog prava može, u stvari, biti efektivan.

 

MacKenzie je navodno zaprijetio ili već započeo pravni čin protiv  Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike. S ovim su svi zahtjevi za imunitet postavljeni van svake sumnje jer MacKenzie ne može tražiti zaštitu od protjerivanja i/ili istraživanja za iste optužbe za koje on traži zadovoljštinu u kanadskom ili bilo kojem drugom sudu. MacKenzie je tako sam sebi ukinuo imunitet s  navodima o lažnim izjavama o njemu i isto tako u smislu prijetnje sudskim procesom Kongresu Bošnjaka Sjeverne Amerike.

 

 

Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike traži donošenje odluke o proglašenju MacKenzie-a personalnog rata u BiH

Saradnik sa agresorom na BiH  i saradnik i zaštitinik izvršioca zločina protiv čovjećnosti, ratnog zločina i zločina protiv humanosti u BiH, kanadski "heroj", general Lewis MacKenzie, dobio je jedno od največih kanadskih priznanja - postao je "Memeber of the Order of Canada".

Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike je u tri navrata upoznavao i upozoravao kanadsku vladu sa zločinaćkim avanturama kanadskog "heroja", generala Lewis MacKenzie-a. Kanadska vlada se ignorantski odnosila prema zahtijevima Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike.

Zbog takvog odnosa kanadske vlade, Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike će zahtjevati formiranje nevladine komisije u Kanadi koja bi utvrdila ponašanje i odgovornost generala McKenzie-a za period boravka u BiH, kao i nakon toga. Rad nevladine komisije bi bio podržan istraživanjima na terenu u BiH.

Smatrajući tragičnim da se zločinaćko ponašanje generala MacKenzie-a nije još sankcioniralo u Bosni i Hercegovini, Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike traži od državnih organa Bosne i Hercegovine donošenje odluke kojom se general Lewis MacKenzie proglašava persona non grata u BiH.

Negiranje genocida nad Bošnjacima, negiranje agresije na Bosnu i Hercegovinu, umanjivanje posljedica najvećeg zločina protiv čovječnosti u Evropi, poslije Drugog svijetskog rata, pretvaranje zločinca u žrtvu, sve je to ravno zločinu, za koga general MacKenzie treba da se stidi i odgovara. Vjerovao se nadao  da se o njegovom zločinu neće nikada saznati, neće govoriti, neće pisati, bilo zbog straha, bilo zbog stida. Ali Bosnjaci više nemaju straha ni stida, kada je istina i pravda u pitanju.

Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike putem odluke o  proglašavanju Lewisa MacKenzie-a  persona non grata u BiH, traži da se osudi njegovo ponašanje i spriječe zločin sutra,te raÄ‘anje novih “mekenzija”. Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike, insistiranjem na odluci o proglašavanju generala MacKenzie persona non grata u BiH, želi objaviti  i osloboditi istinu o Lewisu MacKenzie.

VAŠE VELIKO-SRPSKE IZJAVE SU PUNE MRŽNJE

 

Gospodine MacKenzie,

Vaša izjava, dana „Lord Byron Foundation for Balkan Studies“, „Rockford Institute Center for International Affairs“ i „Montreal Rally protiv priznanja nezavisnosti Kosova“, 30. marta 2008., zaslužuje odgovor Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike jer je zasnovana na krivom predstavljanju, poluistinama i neistinitim tvrdnjama.

Vaše izjave gore navedenim institucijama su, u stvari, pune mržnje prema

Iako ste izjavili, citiramo: „Ja se ne smatram nikakvim ekspertom“ vi ste nastavili vaše pro-srpsko djelovanje kao da ste „srpski ekspert“. Nadalje, vaša izjava “pak, počevši od 1992. s nezavisnošÄ‡u Bosne i Hercegovine ja sam svjedočio početke meÄ‘unarodnog anti-srpstva za kojeg su dobrano bile zaslužne sjevernoameričke firme za odnose s javnošÄ‡u, koje su unajmile dvije strane u tro-stranom civilnom ratu. Bosanski Srbi su u tome zakasnili, nisu unajmili nikoga i s toga su platili cjenu“, služi samo za potvrdu da ste se prihvatili dužnosti u Bosni i Hercegovini pod bistrim i jakim pro-srpskim stavom dok ste zauzimali poziciju visoke odgovornosti koja je, pod Poveljom Ujedinjenih Nacija, od vas zahtjevala da budete nepristrani.

Vaše izjave gore navedenim institucijama su, u stvari, pune mržnje prema Bosni i Hercegovini, Bošnjacima, Kosovu, Albanacima, Hrvatskoj i Hrvatima, svega što nije srpsko. Svaki put kad otvorite usta vi potpuno izostavljate temeljna načela demokracije koja su bila postavljena, na zahtjev Europske unije u 1991. i 1992. diljem cijele ondašnje Jugoslavije, kad su četiri od šest Republika glasale da se odvoje od Srbije i Crne Gore.

Operativac srpske političke i nacionalne stvari

Porezne platiše Kanade su platile vaš put u Bosnu i Hercegovinu 1992. Mi danas znamo od i od vas da ste otišli u Bosnu i Hercegovinu s pro-srpskim stavom. Zar vi niste trebali biti nepristrani kao osoba visoke odgovornosti ispred UN-a u Bosni i Hercegovini? Ili ste bili tamo jedino kao pristrani operativac srpske političke i nacionalne stvari.

U Sjevernoj Americi živi oko tristo i pedeset hiljada Bošnjaka, čije interese Kongres Bošnjaka Sjevrne Amerike zastupa. Većina njih ne bi bila ovdje da nije bilo vojne agresije protiv Bosne i Hercegovine i genocida nad Bošnjacima. Vi to znate jer ste bili svjedok agresije i genocida ali niste ništa poduzeli, zato ste saučesnik zločina agresije i genocide, kaže se u pismu Kongresa Bošnja Sjeverne Amerike koje je potpisao predsjednik Emir Ramić.

 

 

DOŠLO JE VRIJEME DA SE GENERAL LEWIS MACKANZIE PRIVEDE SUDU PRAVDE

Nj. E. Stephan Harper, Prime Minister of Canada;
Nj. E. Dr. Haris Silajdžiæ, èlan Predsjedništva BiH
Nj. E. Željko Komšiæ, èlan Predsjedništva BiH
Nj. E. Nebojša Radmanoviæ, èlan Predsjedništva BiH

Poštovana gospodoPenzionisani kanadski general Lewis MacKenzie je 1997. godine, odgovarao pred Komisijom za istraživanje zloèina u Somaliji (ubistva jednoga Somalijca koji je bio uhvaæen od kanadske vojske). Službeno je tada general MacKenzie optužen za: “Slabo i nedostojno vodstvo kanadskim vojnim snagama”, “Propust u poduzimanju mjera u smislu istraživanja problema i ispravljanja propusta za koje je general znao”, i posebno na osnovu taèke 6: “Propust da osigura da svi pripadnici jedinica kanadske armije budu uvježbani u primjeni Zakona o ratu i Zakona o vojnom sukobu, ukljuèujuæi sve èetiri Ženevske konvencije iz 1949 o Zaštiti žrtava vojnog sukoba“. (uzeto iz spisa Kanadskog ministra vladinih radova i vladinih usluga, 1997.).
Bošnjaci neæe nikada zaboraviti izjavu generala MacKenzie datu kanadskom magazinu Canadian Business Journal u 1992. godini, kad se hvalio kako je bio gospodar Aliji Izetbegoviæu, predsjedniku nezavisne, suverene, meðunarodno priznate države Bosne i Hercegovine.
Uniformisani general, èija je osnovna dužnost trebala biti samo izvršavanje naredbi, je uživao u ulozi ponižavanja predsjednika Alije Izetbegoviæa, citat: ”Ako ovo sad ne potpišeš, ispržit æu ti zadnjicu veèeras!” (general Lewis MacKenzie na CNN). Sramna izjava generala MacKenzie je vezana za masakar graðana Sarajeva na tržnici.
Unatoè svim ovim teškim zlodjelima, general MacKenzie je odlikovan. Proglašen je kanadskim nacionalnim herojem, prometnut od Kraljice u odliènike Kanade.
Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerke (KBSA), smatra da je konaèno došlo vrijeme da se general Lewis MacKenzie privede sudu i da odgovora za optužbe koje je protiv njega podigao bosanskohercegovaèki tužilac M. Bisiæ. Bisiæ je davno tražio da mu se omoguæi da podnese tužbu protiv MacKenzie-a za silovanje èetiri Bošnjakinje, koje je general, zašto postoje živi svjedoci, poèinio u motelu “Kod Sonje” u Vogošæi, nadomak Sarajeva.
KBSA smatra da je konaèno došlo vrijeme da se javno ustanovi kakvo je to bilo prijateljstvo izmeðu MacKenzie-a i zloèinaca protiv èovjeènosti, planera i izvršilaca genocida i agresije na BiH, Karadžiæa i Mladiæa. Slobodarski svijet i naroèito kanadasko demokratsko multikulturno društvo šute, iako znaju da je general MacKenzie jeo, pio i plesao na svadbi Karadžiæeve kæerke.
KBSA smatra da je konaèno došlo vrijeme da se skinu sve mjere zaštite kojima je vlada Kanade opasala generala MacKenzia. Do sada su ga njegovi zaštitnici uspješno branili na sudu javnog mnijenja, zahvaljujuæi tim mjerama zaštite.
Carla del Ponte, Glavni tužilac Meðunarodnoga kriviènog suda za bivšu Jugoslaviju, je odbila, u pismu upuæenom jednom Bošnjaku u Kanadi, da tuži MacKenzie-a, jer su vijesti o tome koje su tada bile objavljene u mnogim sredstvima informisanja bile, po njoj, “bazirane na nepotvrðenim navodima”. Zar nije dužnost svakog tužioca da istraži èak i nepotvrðene navode.
Na kraju KBSA smatra da je konaèno došlo vrijeme da se istraži zašto je bivši Premijer Ontaria, Mike Harris, pokušao namjestiti MacKenzie-a svojim liènim savjetnikom za terorizam. Zašto on to na kraju nije uèinio? Je li to bilo zbog toga što je dobio pismo od jednog Bosnjaka koji ga je upozorio o MacKenzie-u i njegovim ultranacionalistickim srpskim prijateljima?

Penzionisani kanadski general Lewis MacKenzie je 1997 godine, odgovarao pred Komisijom za istraživanje zločina u Somaliji (ubistva jednoga Somalijca koji je bio uhvaćen od kanadske vojske). Službeno je tada general MacKenzie optužen za citiramo: “Slabo i nedostojno vodstvo kanadskim vojnim snagama”, “Propust u poduzimanju mjera u smislu istraživanja problema  i ispravljanja  propusta za koje je general znao”, i posebno na osnovu tačke 6 “Propust da osigura da svi pripadnici jedinica kanadske armije budu uvježbani u primjeni Zakona o ratu i Zakona o vojnom sukobu, uključujući sve četiri Ženevske konvencije iz 1949 o Zaštiti žrtava vojnog sukoba“. (uzeto iz spisa Kanadskog ministra vladinih radova i vladinih usluga, 1997).

Bošnjaci neće nikada zaboraviti izjavu generala MacKenzie datu kanadskom magazinu Canadian Business Journal u 1992 godini, kad se hvalio kako je bio gospodar Aliji Izetbegoviću, predsjedniku nezavisne, suverene, meÄ‘unarodno priznate države Bosne i Hercegovine.

Uniformisani general, čija je osnovna dužnost trebala biti samo izvršavanja naredbi, je uživao u ulozi ponižavanja predsjednika Alije Izetbegovića, citat  :” Ako ovo sad ne potpišeš, ispržiti ću ti zadnjicu većeras!”, { general Lewis MacKenzie na CNN}. Sramna izjava generala MacKenzie je vezana za  masakar graÄ‘ana Sarajeva na tržnici.

Unatoć svim ovim teškim zlodjelima general MacKenzie je odlikovan. Proglašen je kanadskim nacionalnim herojem, prometnut od Kraljice u odličnike Kanade.

Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerke{KBSA} smatra da je konačno došlo vrijeme da se general Lewis MacKenzie privede sudu i da odgovora za optužbe koje je protiv njega podigao bosanskohercegovački tužilac M. Bisić. Bisić je davno tražio da mu se omogući da podnese tužbu protiv MacKenzie-a za silovanje četiri Bošnjakinje, koje je general, zašto postoje živi  svjedoci, počinio u motelu “Kod Sonje” u VogošÄ‡i, nadomak Sarajeva.

KBSA smatra da je konačno došlo vrijeme da se javno ustanovi kakvo je to bilo prijateljstvo izmeÄ‘u MacKenzie-a i zločinaca protiv čovjećnosti, planera i izvršilaca genocida i agresije na BiH, Karadžića i Mladića. Slobodarski svijet i naročito kanadasko demokratsko multikulturno društvo šute i ako znaju da je general MacKenzie jeo, pio i plesao na svadbi Karadžićeve kčerke.

KBSA smatra da je konačno došlo vrijeme da se skinu sve mjere zaštite kojima  je vlada Kanade opasala generala MacKenzia. Do sada su ga njegovi zaštitnici uspješno branili na sudu javnog mnijenja, zahvaljujući tim mjerama zaštite.

Carla del Ponte, Glavni tužilac MeÄ‘unarodnoga krivičnog  suda za bivšu Jugoslaviju, je odbila, u pismu upućenom jednom Bošnjaku u Kanadi, da tuži MacKenzie-a, jer su vijesti o tome koje su tada bile objavljene u mnogim sredstvima informisanja bile, po njoj, “bazirane na nepotvrÄ‘enim navodima”. Zar nije dužnost svakog tužioca da istraži čak i nepotvrÄ‘ene navode.

Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike  je dobio poruku od generala Lewisa MacKenzia

KBSA će nastaviti sa upoznavanjem kanadske javnost o činjenicama izvršenog zločina protiv čovjećnosti. Generalovi argumenti pokazuju  pripremanje za diskreditiranje tužioca ÄŒavke, u slučaju da doÄ‘e do procesa, a na osnovi njegovog javnog nastupa.
KBSA istiće da postoji tužilac koji radi svoj posao po zakonima BiH i on je jedini pravni i službeni autoritet u ovoj fazi procesa.
KBSA će nastaviti sa aktivnostima u vezi skidanja imuniteta generalu Mekenziu u cilju njegovog isporučivanja državi BiH.

Poruka generala Lewisa MacKenzia poslana Kongresu Bošnjaka Sjeverne Amerike

Dozvolite mi da se predstavim. Ja sam penzionisani general-pukovnik Lewis MacKenzie i ja sam od marta do kraja jula 1992. godine služio s jedinicama UNPROFOR-a, prvo kao voÄ‘a Štaba, a na kraju kao prvi komandant Sarajevskog sektora, tokom kojeg vremena su Ujedinjene Nacije otvorile Sarajevski aerodrom za prijem humanitarne pomoći za graÄ‘ane Sarajeva. U julu 1992. godine ja sam tražio da me smijene kao komandanta sektora, jer su moji oficiri, ruski pukovnik i neki od mojih vojnika, bili često mete prijetnji, od strane članova Armije BiH, da će se ih egzekutirati, prvenstveno zato jer nisam bio lično popularan unutar bošnjačkog naroda u Sarajevu u to vrijeme. Nakon moga odlaska u Kanadu 01. 08.  1992. godine i nakon mojih svjedočenja ispred brojnih komiteta Kongresa SAD, ja sam bio meta brojnih lažnih optužbi, uključujući silovanja i ubistva, od strane vlasti BiH. S mojim odobrenjem je Generalni Sekretar UN  počinio detaljnu istragu svih optužbi protiv mene i nakon toga zaključio da su sve bile neosnovane. Istraga je zaključila da sam ja napustio BiH "približno jedan mjesec prije bilo kojeg navedenog incidenta". Bilo kakve sugestije, da bi me Ujedinjene Nacije automatski probale zaštititi od takvih optužbi, su glupe, pošto sam ja veoma nepopularan u krugovima Ujedinjenih Nacija zbog moje otvorene kritike njihovih propusta u mnogim mirovnim operacijama, uključujući i njihove napore u BiH. Izgleda da optužbe proistiću iz intervjua za medije koje je dao zarobljeni vojnik bosanskih Srba, Borislav Herak, koji je izjavio da je silovao i ubijao muslimanske zene. U toku intervjua je izjavio da sam ja često posječivao kafeteriju "Kod Sonje" u Sarajevu, izabirao izmeÄ‘u uhvačenih muslimanskih djevojaka, silovao ih i naknadno ubijao. Poslije toga se ustanovilo da je Herakovo svjedočenje bilo fabricirano, dobro priučeno i da njegov opis moje osobe, s mojim činom i oznakama, isto kao i oznakama moga vozila, nije imalo veze sa realnošÄ‡u. Tokom prošle dekade, te su se klevetske optužbe ponovno počele pojavljivati u medijima i često se spominje da su mi bosanske vlasti prišle i htjele me saslušati, te da sam ja to odbio. To, gospodine, je potpuno neistinito. Mene nikada nisu pitali da li bih ja pristao da me saslušaju, i istinito rečeno, ja bih bio sretan da odgovorim na ispitivanje ovdje u Kanadi. Isto tako je rečeno da je od Kanade i od Ujedinjenih Nacija bilo traženo da mi dozvole da budem ispitivan i da su to odbile. Po mome znanju to se nije dogodilo jer ja smatram da bi me se obavijestilo o takvim zahtjevima. Na dan 12. 10. 2006, tužilac Sarajevskog Kantona Oleg ÄŒavka je ponovio neosnovane optužbe protiv mene u izjavi AFP-u i komentar je privukao svjetsku pažnju. On je ponovno podvukao moje posjete "Kod Sonje", koja je lokacija koju ja nikada nisam vidio, ne samo da nisam posječivao. Prijatelji, koji su nedavno služili u BiH su mi rekli da je bosasnko pravosuÄ‘e ogromno napredovalo u zadnjoj dekadi i da je zaslužilo reputaciju za korektnost i poštenje. S tim činjenicama u vidu, profesionalno neponašanje gospodina ÄŒavke je zabrinjavajuće. Ja sam bio šokiran da je ÄŒavka otišao pred medije sa nečim što se mora smatrati povjerljivim i nepotvrÄ‘enim sadržajem predmeta istrage i da je dao u javnost takve informacije protiv mene, priznavajući da ja nisam optužen. Jako je teško da nisam imao priliku da se branim. MeÄ‘utim, njegovo navoÄ‘enje " on nije optužen jer on nije bio ispitan", sugerira da bi ja bio optužen nakon ispitivanja. Taj zaključak gospodina ÄŒavke demonstrira čisti nedostatak nepristranosti. I dalje, on uzurpira funkciju suda ili suca u procesu optužbe, naprimjer, tužilac daje ili registrira optužbu, a sudac prihvaća ili odbija i onda optužuje. Ja se želim službeno tužiti u vezi neprofesionalnog i neodgovornog ponašanja gospodina Olega ÄŒavke.

Organizacija Ujedinjenih Nacija

Njegova Ekselencija, Kofi Atta Annan,

Generalni Sekretar Ujedinjenih Nacija,

Poštovana Ekselencijo,

U ime Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike ja Vam se obraćam u vezi Vaše istrage general-pukovnika Lewis MacKenzie-koju je Vaša Ekselencija učinila 1993 godine.

Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike zastupa interese više stotina hiljada kanadskih i američkih Bošnjaka i radi u ime udruženja Žena-Žrtva Rata i svih onih hiljada žena koje su bile silovane tokom agresije i genocida protiv Bosne i Hercegovine.

General-pukovnik MacKenzie je KBSA lično izjavio da ga je Vaša Ekselencija oslobodila svih optužbi u 1993 godini.

Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike Vas ljubazno moli da mu Vaša Ekselencija da na uvid cjelovit sadržaj te istrage.

S poštovanjem,

Emir Ramić

Predsjednik KBSA

 

Njena Ekselencija, Michaelle Jean,

Generalni Guverner Kanade

Rideau Hall

1 Sussex Drive

Ottawa, ON K1A 0A1

Vaša Ekselencijo,

Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike, {KBSA}, www.bosniak.org,  krovna organizacija kanadskih i američkih Bošnjaka, koja zastupa interese više stotina hiljada hiljada Bošnjaka Sjeverne Amerike, traži Vašu podršku u ime Udruženja Žena žrtva rata i u ime svih onih više desetina hiljada žena koje su bile silovane tokom agresije i genocida protiv Bosne i Hercegovine.

Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike, radeći u ime istine i pravde, diže svoj glas i zahtjeva da se odlikovani kanadski nacionalni heroj i član Reda Kanade, penzionisani general-pukovnik Lewis MacKenzie učini pristupnim sistemu pravde Bosne i Hercegovine, tako da se može propisno braniti od vrlo ozbiljnih optužbi da je počinio zločine protiv Äovjećnosti - zločine silovanja.

Državni tužilac Sarajevskog Kantona je otvorio istragu baziranu na detaljnim i brojnim prijavama.

Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike poziva Njenu Ekselenciju da koristi svoja ovlaštenja i podrži istinu i pravdu, tako da omogući da general-pukovnik Lewis MacKenzie se suoći sa svojim optužiteljima u sudnici.

S poštovanjem,

Emir Ramić

Predsjednik KBSA

Penzionisani kanadski general Luis Mekenzi o Emiru Ramiću

Pisanje penzionisanog kanadskog generala Luisa Mekenzia u njegovoj upravo izdatoj knjizi: „Izgledao sam dobro zbog vojnika“ je zasnovano na krivom predstavljanju, poluistinama i neistinitim tvrdnjama o agresiji na Bosnu i Hercegovinu i zločina genocida nad Bošnjacima. Najnovija knjiga penzionisanog generala je još jedan u nizu dokaza da Mekenzi nastavlja svoje pro srpsko djelovanje. Mekenzi je bio pod jakim pro srpskim stavom još dok je zauzimao poziciju visoke odgovornosti koja je pod Poveljom Ujedinjenih Nacija i koja je kao takva tražila njegovu nepristranost. U svojoj knjizi Mekenzi izostavlja temeljna načela demokratije koja su bila postavljena na zahtijev Evropske Unije u 1991. i 1992. godini, diljem cijele ondašnje Jugoslavije, kad su četiri od šest republika glasale za odvajanje od Srbije i Crne Gore. Kao svjedok agresije i genocida Mekenzi nije ništa poduzeo, zato je saučesnik zločina agresije i genocida.  Fizičko istrebljenje Bošnjaka, protjerivanje i getoizacija preživjelih Bošnjaka je glavni dio realizacije starog projekta „velike Srbije“. Krajnji cilj je uništenje Bošnjaka kao nacije i prisvajanje teritorija gdje su živjeli, podjela njihovih imanja i konačno instaliranje  „države svih Srba“ do koje bi došlo sjedinjavenjem na silu zauzetih područija u BiH.

U toku agresije na Bosnu i Hercegovinu i genocida nad Bošnjacima silovano je na desetine hiljada Bošnjakinja. Svaka treća Bošnjakinja je nakon grupnih silovanja ubijena. Silovane maloljetne Bošnjakinje su umirale poslije zvjerstava zbog izostanka bilo kakve medicinske pomoći. Masovna silovanja su zapravo još jedan vid zločina genocida i planirana ratna strategija sa konačnim ciljem totalnog uništenja žene  - Bošnjakinje, da se ona više nikad ne vrati svojoj porodici, svome dome, svome rodnom kraju, svome narodu, svojoj domovini. Djeca roÄ‘ena kao posljedica silovanja su usvajana za velike novce. Žrtve nisu imale nikakv udjel u tom organizovanom komercu. One silovane žene koje su nakon razgovora sa kojekakvim humanitarnim radnicima, dobrotvornim organizacijama i medicinskim osobljem, više nikad nisu čule za vlastitu djecu. Danas one uporno ali bezuspješno pokušavaju saznati za zaprepastujuću, strašnu i žalosnu sudbinu svojih mališana.

Zato se ne smije odustati od hvatanja i suÄ‘enja počiniteljima seksualnih zločina. Penzionisani general Luis Mekenzi je snimljen za vrijeme počinjavanja nasilništva nad Bošnjakinjama u logoru „Sonja“. Danas on to pokušava negirati u svojoj novoj knjizi. Svi pravedni ljudi i ono malo pravednosti što je ostalo od meÄ‘unarodne zajednice se licem u lice susreču s optužujućim činjenicima i dokazima o aktivnim zločinima komandanta mirovnih snaga u Bosni i Hercegovini, generala Luisa Mekenzia. Zato se generalu Mekenziu mora suditi isto kao i nekažnjenim zločincima. Potrebno je okupiti napredne umove istine i pravde što će stalno slijediti namjere iskorijenja i uništenja mračnih sila.

Agresija na BiH je upotpunila svijet zločina novim fenomenološkim formama, do sad nepoznatim u historiji ratovanja, a posebno je svjetska javnost zaprepašÄ‡ena i šokirana sumnjama u masovnosatr izvršenih silovanja nad Bošnjakinjama, kao i brutalnost nasilja kojim je popračen svaki pojedinačni ili grupni čin silovanja. Nikada u historiji ratovanja nije zabileženo da silovanje uz bestijalno iživljavanje nad žrtvom, najčešÄ‡e od viših izvršilaca, uključujući i funkcionere UN, planirano dovodi do trudnoće kod žrtvi i njihovo svjesno zadržavanje pod kontrolom agresora do momenta kada bi svaki prekid trudnoće bio apsolutno nemoguć. Tako su žrtve silovanja prisiljene da nose i konačno na svijet  donesu neželjenu djecu, pa su pored pogažene časti i dostojanstva kroz kroz grupna i javna silovanja, koja su čak vršena i u prisustvu najuže obitelji, dodatno kažnjene i tome što na svijet moraju donijeti plodove učinjenog zločina. General Luis Mekenzi je pokrovitelj bosnicida, pokušaja totalnog uništenja Bošnjaka i BiH.

Kompletno 19. poglavlje knjige „Izgledao sam dobro zbog vojnika“  Luisa Mekenzia pod nazivom „Optuženik za silovanje, opet“ koje najavljuje generalovu ofanzivu prema sjevernoameričkim Bošnjacima

Sumnjam da i jedan od mojih vojnih kolega ima čitavu ladicu punu papira sa naslovom “optužnice za silovanja.”

Poslije namještenih optužbi protiv mene 1992 i 1993 koje su počele davanjem dokaza i izjava optuženog ratnog zločinca Borislava Heraka, a koje su naknadno odbačene, ja sam mislio da će se tema moje umješanosti smiriti i nestati.  Ali jednom ili dva puta godišnje, prijatelji iz inostranstva, većinom iz Njemačke ili Italije, bi me nazvali ili me nazvali telefonom, da mi jave da se eto opet govori ili piše o istim optužbama.

Ova se tema opet žestoko aktualizirala krajem 2006 godine.  Predsjednik Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike, Emir Ramić, „predstavnik interesa 350.000 Bošnjaka koji žive u Kanadi i SAD“ je ponovio optužbe iz 1992 i 1993 a i dodao neke nove bazirane na „svjedočenjima očevidaca.“  Pisao je sljedećim osobama i organizacijama: Njenoj Ekselenciji Mišel Džin Pravičnoj, Poštovanom Stivenu Harperu, Kanadskom [Institutu] za Poboljšanje Stanja Žena, Nacionalnoj Komisiji zaduženoj za Rad na Statusu Žena, Uredu Visokog Komisionera za Ljudska Prava, Koaliciji za Akciju Žena Ontarija, i još pet drugih organizacija koje se bave pravima žena. 

U svom načelnom pismu govoreći o novim svjedocima, Ramić je tražio da se ja stavim na raspolaganje vlastima u Sarajevu.  Na moju sreću, njegovo pismo je bilo puno zakukuljenih grešaka što se tiče činjenica, a empirički dokazi su bili spremni da dokažu neistinu optužbi.

U pismu se navodi da sam ja rekao tadašnjem predsjedniku BiH Aliji Izetbegoviću: “Ako ovo ne potpišeš sada, ima da te zapalim na lomači večeras na CNN-u.“  Ramić tvrdi da sam omalovažio ozbiljnost masakra stanovnika Sarajeva na pijaci i da sam se arogantno ponašao.  ÄŒinjenica je da se tokom mog vojnog boravka u Sarajevu nije desio nikakav masakar.  Moj vojni dosije to potvrÄ‘uje.

U nastavku gdin. Ramić tvrdi da Zapad pogotovo kanadske vlasti znaju da je“general Mekenzi jeo, pio i plesao na svadbi Karadžićeve ćerke.“  Ja nisam ni znao da Karadžić ima ćerku.   Bio sam u Kanadi kada se i ako se taj dogaÄ‘aj desio.

Najupečatljiviji indikator da je ovo pismo bazirano na glasinama a ne na činjenicama je Ramićeva izjava da „je krajnje vrijeme da se ispita zašto je Majk Haris, bivši Premijer Ontarija htio da postavi generala Mekenzija kao ličnog savjetnika za terorizam u to vrijeme, ali on to nije uradio i da se sazna zašto nije, iako je javno obznanio da će ga postaviti na tu funkciju.“  Da nije zato što je primio imejl od Bošnjaka koji ga je upozorio da general Mekenzi ima ultranacionalne Srbe za prijatelje?

A u stvari, odmah poslije 11-tog septembra ja sam bio na toj poziciji sa penzionisanim KKKP povjerenikom Normanom Inksterom, sve do kraja Majk Harisovog mandata i njegovog nasljednika Erni Evesa.  Dosta je to postavljanje nas dvojice bilo publicirano u medijima, tako da si ovo jedino mogu objasniti tim da Ramić nije obraćao pažnju na informacije koje su svima ostalima bile dostupne u to vrijeme.

Te greške u činjenicama još su možda negativna propaganda, dok su ove „lične“ izjave svjedoka o mojim navodnim ratnim zločinima već razlog za ljutnju.  Neke od njih su bile sulude, jer su bile pretjerivanja u opisima mojih akcija; ipak za one koji su povjerovali u prijašnje optužbe, ove nove su samo dolile ulje na vatru i omogućile da me ti ljudi još više mrze.

Sjećajući se života u ratnoj zoni u tadašnje vrijeme, jedan od svjedoka je izjavio: „Jednog popodneva sam čistila smeće oko baraka, a Mekenzi je došao u transporteru; izbačen je crveni tepih za njega skroz do vrata vozila.  On je ugledao mene svu modru i krvavu, otvorio je vrata transportera i pokazao mi da uÄ‘em.  Rekao je „Mariju im ne smijemo dati.“ '[svjedok se valjda zove Marija]'.  Stavio je ruku na prsa i rekao 'ja sam sad odgovoran.'  Ovo je veoma domišljata optužba: zvuči kao da sam uradio finu stvar, ali je veoma prepredena i štetna poruka da sam ja išao do baraka.

Gdje se mogao u to vrijeme naći crveni tepih je van pameti.  Druge optužbe su puno direktnije.  Jedna opisuje vraćanje djeteta majci: ovo 'svjedok' opisuje: „bojala sam se za svoj a još više za djetetov život. Malo poslije toga, ušao je stariji oficir u pratnji dvojice pratilaca.  Prepoznala sam generala Mekenzija, koji mi je prišao ispružene ruke i naslovio me sa 'mis' (na engleskom).  U desnoj ruci je držao pupoljak ruže i nespretno je ugurao meni u ruke – bila sam preplašena.

Dok je on to radio, pratioci su izašli iz sobe i zaključali vrata.  General Mekenzi me je pitao kako se zovem i odakle sam.  Ćutala sam i pravila se da ne razumijem šta on govori.  Slegla sam ramenima i povukla se, dok je general Mekenzi govorio na engleskom: 'dobro pričaš engleski i razumiješ sve.  Ovdje sam da ti pomognem.  To je u tvoj interesu, a ljubav iz interesa je najjača ljubav.'  Znala sam tada u kakvoj se situaciji nalazim.“  

Pasus kasnije ona nastavlja: „Sa lošom srpskom muzikom u pozadini koja se čula na radiju, general se predao svojoj strasti, a ja sam štitila svog sina.  Stisnutih zuba i zatvorenog srca.  Sve je trajalo, u nekoliko kraćih intervala otprilike dvadeset minuta.  General je došao u posjetu da priča sa četnicima da mi vrate dijete i da nas puste.“

Ljepota i genijalnost ove optužbe leže u tome što sam je prikazan kao silovatelj dok se na kraju priče žrtvi vraća njeno dijete i ona je zbog toga zahvalna.

Izjave mnogo drugih „svjedoka“ su bile postavljene na stranicu Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike.

Ovo ponovno blaćenje mog karaktera je počelo odmah poslije konferencije za štampu Olega ÄŒavke iz Ureda Tužitelja Sarajevskog Kantona oktobra 12^tog 2006 godine.  Tokom njegovog izlaganja, objelodanio je datume ovih 'neprovjerenih' optužbi koje su se nalazile u mojim aktima, uprkos tome da protiv mene nije bila pokrenuta optužnica.

Ovo je bila kap koja je prelila čašu. Tražio sam i dobio savjet od mog starog prijatelja: pravnog savjetnika tokom moje zadnje godine u ulozi komandanta armije u Ontariju, Pitera Tinslija.  Odlučio sam da preÄ‘em u ofanzivu.

Od rata u Bosni, uspostavljen je ured za disciplinske mjere koji radi na zvaničnim prigovorima u vezi ponašanja državnih sudija i tužitelja.  Ironija u svemu tome je da je Kanada uložila znatnu svotu novca u finansiranje ovog ureda, kroz Kanadsku Agenciju za Internacionalni Razvoj (CIDA).  23^ćeg oktobra 2006 sam uložio moju žalbu sudiji Branku Periću.

Zahtjevi okružnog vojnog tužioca Mustafe Bisića

U zahtjevu za sprovoÄ‘enje istrage protiv generala Luisa Mekenzia potpisanog od Okružnog vojnog tužioca Mustafe Bisića izmeÄ‘u ostalog stoji: „Prilikom boravka u RBiH, kao komandant Mirovnih snaga UN Mekenzi je odlazio na teritoriju koju kontroliše agresor – srpsko-četničke snage, a na kojim teritorijama je agresor organizovao logore i zatvore za civilno stanovništvo RBiH, protivno Ženevskoj konvenciji o zaštiti graÄ‘anskih lica za vrijeme rata, pa je tako u navedenom svojstvu došao i u logor za ženska lica „Kod Sonje“ u VogošÄ‡i, čiji je upravnik Vlačo Branislav, pripadnik agresorske vojske, a šef tog logora Miro Vuković, takoÄ‘e pripadnik agresorske vojske, i u kom ženskom logoru se zadržao i boravio oko pola časa, i u koji ženski logor je došao sa transporterom sa oznakama UN i sa svoja dva pratioca, takoÄ‘e pripadnika Mirovnih snaga UN, i iz kojeg logora je uzeo četiri djevojke muslimanske nacionalnosti i navedenim transporterom ih odveo na odreÄ‘eno mjesto radi zadovoljenja tjelesne pohote, a koje djevojke su bile zarobljene od strane agresora i dovedene u navedeni ženski logor, gdje su od strane agresora prisiljavane na prostituciju, silovanja i druga nečovječna postupanja, pa znajući za postojanje navedenog ženskog logora osnovanog protivno Ženevskoj konvenciji o zaštiti graÄ‘anskih lica za vrijeme rata, i znajući za nečovječno postupanje u navedenom logoru koja su protivno pravilima MeÄ‘unarodnog prava za vrijeme rata, i sam iz takvog logora uzeo navedene djevojke koje su u tom logoru bile zarobljene i koje nisu imale mogućnost da se brane ili da traže sudsku satisfakciju, i u kojem logoru im je bilo ugruženo osnovno graÄ‘ansko pravo: pravo na život i tjelesni integritet i sloboda misli i kretanja, pa je iskoristivši takvo stanje kod navedenih lica koja su boravila u logoru, i sam iste iskoristio radi zadovoljenja tjelesne pohote, pa je takvim svojim ponašanjem direktno kršio pravila MeÄ‘unarodnog prava za vrijeme rata i postupao protivno Ženevskoj konvenciji o zaštiti graÄ‘anskih lica za vrijeme rata, čime bi počinio krivično djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, podnosim zahtjev za sprovoÄ‘enje istrage protiv generala Luisa Mekenzia, komandanta Mirovnih snaga UN za R BiH sa sjedištem u Sarajevu“.

U zahtjevu za lišavanje imuniteta generala Luisa Mekenzia od strane Okružnog vojnog tužioca Mustafe Bisića upučenog Generalnom sekretaru UN Butrosu Galiju izmeÄ‘u ostalog stoji: „Shodno članu 20. Konvencije o privilegijama i imunitetima UN podnosimo Vam zahtjev za lišavanje imuniteta generala Luisa Mekenzia funkcionera UN za RBiH sa sjedištem u Sarajevu, iz razloga što je Okružno vojno tužilaštvo u Sarajevu podnijelo zahtjev za sprovoÄ‘enje istrage protiv generala Luisa Mekenzia. Naime osnovano se sumnja da je general Luis Mekenzi kao funkcioner UN postupao protivno Konvenciji o zaštiti graÄ‘anskih osoba za vrijeme rata, na način što je znao da je osnovan ženski logor „Kod Sonje“ u VogošÄ‡i, a da ta lica nije pokušao, ne samo da zaštiti, nego kao što je poznato nije na vrijeme obavijestio svjetsku javnost i organe UN o postojanju takvih logora na područiju Sarajeva i RBiH, nego je naprotiv, znajući da se u takvom logoru nalaze zarobljena lica kojima su uskračena osnovna graÄ‘anska prava, prava na život, tjelesni integritet, sloboda kretanja i misli, sudska zaštita i znajući za nečovječna postupanja prema tim licima koja su protivna pravilima meÄ‘unarodnog prava za vrijeme rata, i koja lica su bila izložena silovanju, prostituciji, tjelesnom iživljavanju i drugim nečovječnim postupanjima, iz tog ženskog logora za sebe i svoje pratioce uzeo 4 djevojke muslimanske nacionalnosti radi zadovoljenja svojih tjelesnih nagona i da je još u dva navrata dolazio u navedni logor iz istih razloga, i koji oblik ponašanja kao takav predstavlja jedan od načina izvršenja krivičnog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, podnosim zahtjev za lišavanje imnuniteta generala Luisa Mekenzia bivšeg komandanta Mirovnih snaga UN za RBiH sa sjeditem u Sarajevu.  Imunitet funkcionera UN je dat funkcionerima, ali sa obrazloženjem da ga ne smiju zloupotrijebiti. Pogotovo ne u lične svrhe, i da se uglavnom taj imunitet odnosi prilikom službenog postupanja funkcionera UN, uključujući tu pored ostalog i njihov govor i pisanu riječ koju koriste prilikom izvršavanja postavljenog službenog zadatka, zbog kojih razloga Vam i podnosim navedeni zahtjev za lišavanje imuniteta generala Luisa Mekenzia, jer ste shodno navedenoj Konvenciji o privilegijama i imunitetima UN Vi kao generalni sekreta, ovlašÄeni da odlučite o predmetnom zahtjevu.

smrtovnice osmrtnicama ba