Husaga Čišić je naš prvi političar koji je u Titovoj Jugoslaviji otvorio pitanje položaja Bošnjaka i Bosne

Husaga ÄŒišić je naš prvi političar koji je u Titovoj Jugoslaviji otvorio pitanje položaja Bošnjaka i Bosne

Ove godine navršava  se tačno 130 godina od roÄ‘enja Mostarca  Huseina Husage ÄŒišića, velikog bošnjačkog političara i intelektualca, iznimne  ličnosti koja je dala pečat ne samo mostarskoj već i ukupnoj historiji Bosne i Hercegovine i posebno Bošnjaka  u prelomnim  vremenima s kraja 19., početkom i sredinom 20 stoljeća.

Šira javnost svakako premalo zna o ÄŒišiću, za što se ponajviše ima zahvaliti decenijama komunističke vladavine, kada se njegovo djelo smišljeno zataškavano, budući da se radilo o jednom od najvećih boraca za prava Bošnjaka i Bosne. Jasno, ÄŒišićevom prešućivanju kumovao je svakako i tradicionalni nemar samih Bošnjaka. Nedavnim objavljivanjem ÄŒišićeve knjige «Postanak i razvitak grada Mostara», mostarski intelektualci okupljeni oko Islamske štamparije (IC) Mostar započeli su reafirmaciju djela ovog velikog čovjeka.

Husaga ÄŒišić će u  historiji poglavito biti zapamćen kao naš  prvi političar koji je u Titovoj Jugoslaviji otvorio pitanje položaja Bošnjaka i Bosne u toj novoformiranoj državi.  On je tako na Trećem zasjedanju AVNOJ-a podnio amandman na novi Ustav socijalističke Jugoslavije i jasno istupio protiv negiranja prava muslimanskog naroda i BiH kao republike.

Naime, mada je Bosna i Hercegovina ušla u sastav Federacije kao jedna od šest ravnopravnih Republika, Bošnjacima nije bilo mjesta kao «šestoj buktinji» na grbu nove države, koja je trebala biti njihov simbol. ÄŒišić je  predlagao unošenje šeste buktinje u državni grb Jugoslavije, zato što su Bošnjaci, pored Srba, Hrvata, Slovenaca, Makedonoca i Crnogoraca, šesta jugoslavenska nacija.

No, tadašnji ministar za konstituantu, kasniji disident Milovan Đilas je ÄŒišiću  odgovorio da to da li su Bošnjaci nacija jeste «teorijsko pitanje koje se ne može rješavati jednim dekretom».  S obzirom da njegov prijedlog nije usvojen, ÄŒišić  je prigovorio Predsjedništvu Ustavotvorne skupštine i s tim u vezi bio jedini poslanik koji je 1946. godine glasao protiv Ustava socijalističke Jugoslavije! Za taj čin je u postratnoj Jugoslaviji, kada se sa «unutrašnjim neprijateljima» žestoko obračunavalo,  trebalo je isuviše hrabrosti.  

O ovoj ÄŒišićevim amandmanima i glasanju protiv Ustava Jugoslavije  doskora se nije ništa znalo. Komunističke vlasti očito su se potrudile da sakriju, prije svega, razloge koji su ÄŒišića, čiji su sinovi Husref i Mithad dali živote u borbi protiv fašizma, ponukali na ovakvu reakciju.

No, u svome dopisu Predsjedništvu Skupštine naroda Ustavotvoren skupštine od 18. januara 1946 godine ÄŒišić sasvim jasno  ističe  nepravdu koja je nanesena Bošnjacima.

- Nama Bosancima, kao nesumljivom izdanku onih starih Bošnjana ostavili su pravo da se zovemo muslimanima s prozirnom tendencijom da nam u znaku toga, u svim danim zgodama, ospore pravo riječi u nacionalnim i državno-pravnim pitanja naše uže otadžbine Bosne i Hercegovine – navodi se u ÄŒišićevom dopisu. Protivio se stavovima da je BiH zasnivana ravnopravnosti Srba i Hrvata,  ističući da BiH na ravnopravnostima ta dva naroda, bez Bošnjaka, nema izgleda za opstanak. Husaga ÄŒišić je još tada ukazao na srpski nacionalizam:

- Jer po srpskoj nacionalnoj ideologiji, naša  uža otadžbina BiH spada u životni prostor srpske nacije, kao i još mnoge druge nacionalno ne pročišÄ‡ene zemlje, te se zato nameće dužnost svakom nacionalnom Srbinu, ma gdje se nalazio,  da nastoji, da bi se te zemlje i stvarno uklope u svoj nacionalni matičnjak, kao sastavni dio njegov – istakao je ÄŒišić, napomenuvši da  Bošnjaci «mirne duše ne podnose da se na tako problematičan način progira ugled njihove uže otadžbine BiH».

Jedan od istraživača djela Husage ÄŒišića, profesor sociologije iz Mostara Enes Ratkušić cijeni kako je ÄŒišićev doprinos, u kontekstu ukupne borbe za nacionalnu  i političku afirmaciju Bošnjaka i BiH, izniman.

- Razumijevajući i sagledavajući sve to u današnjim povijesno-političkom kontekstu, bez imalo straha ode eventualne nedosljednosti, može se zaključiti sljedeće – većina današnjih bošnjačkih predstavnika u vlastima nije dostojna ni da spomene njegovo ime, a kamoli da se s njim poredi – rekao je Ratkušić. On dodaje da je Husaga bio dobrano otvorio put borbi Bošnjaka za nacionalnu afirmaciju, ali da značajan broj bošnjačkih političara i intelektualaca, kao i danas,  nije bio dosljedan Husaginom put.

- Posebna priča su  političari, ali i intelektualci koji su došli nakon Husaginog političkog sklanjanja, od vladajuće komunističke garniture, koji su rješenje tzv. «muslimanskog pitanja» u to vrijeme vidjeli isključivo u srpskom ili hrvatskom opredjeljivanju. Većina ih nije bila dorasla vremenu u kojem su živjeli – navodi Ratkušić.

Poznati mostarski književnik, rahmetli Alija Kebo  pišući o liku i djelu Husage ÄŒišića naveo je da su «njegova stajališta, otvorenost, objektivnost i britkost smetali ljudima uskih pogleda i afiniteta, raznim zavidnicima, i smutljivcima koji su htjeli i hoće da bošnjački narod biološki istrijebe s ovih prostora».