Na danaÅ¡nji dan 1994. godine, srpski snajperista je ubio sarajevskog djeÄaka Nermina Divovića.
Uvijek govorimo o strašnoj drami ubijene bosanske mladosti, o onome što je najbolnija rana ljudskog bića.
Na današnji dan 1994. godine, srpski snajperista je ubio sarajevskog djeÄaka Nermina Divovića. Nermin je u trenutku smrti imao samo sedam godina i jedan je od 1,601 ubijeno dijete grada Sarajeva.
Tog 18. novembra ‘94., majka ubijenog djeÄaka, Dženana je u ‘aleji snajpera’ u neposrednoj blizini Historijskog muzeja BiH, izgubila i neroÄ‘eno dijete u zloÄinaÄkom napadu na civile s položaja Vojske Republike Srpske. Isti metak je prvo pogodio trudnu Dženanu u stomak, potom Nermina u sljepoÄnicu. Na licu mjesta se zatekao i UN-ov vojnik, Trevor Gibson koji je osiguravao teren. Fotografija Enrica Martina, ratnog fotoreportera, obišla je svijet.
Ubijanje djece u Sarajevu i BiH je teško svjedoÄanstvo o nemoralu savremene ljudske zajednice. Velikosrpsko barbarstvo moglo je biti zaustavljeno u nekoliko dana. Žrtve nemaju prava i pravde, a velikosrpski monstrum nema krivnje i osjećaja odgovornosti za poÄinjene zloÄine. Iz toga ne može slijediti dobro. Nikome. Ubijena bosanska mladost pokazuje defektnost jedne kvazi elite koja je u svojoj velikosrpskoj ideologiji opasnost i zlo za druge i prema kojoj se zato moramo odnositi vrlo ozbiljno i odgovorno. Hoću da vjerujem da svijetom trebaju vladati ljubav, istina i pravda. To je poruka nade u mutnim vodama današnje kulture površnosti i zaborava u kome se sve vise gubi istina i pravda sto antibosanska kolacija koja upravo zloÄinaÄki danas napada na državu BiH.
/E. R. /