Genocid u Srebrenici

U martu 2003. godine izgraÄ‘en je Memorijalni cenatar u Potočarima, a otvorio ga je Bil Klinton. Prvih 600 identificiranih žrtava genocida pokopano je 31.marta, dok je još 118 sahranjeno 11.jula iste godine, na osmu godišnjicu genocida. Na devetu godišnjicu genocida, 11. jula 2004, ukopano je još 338 identificiranih žrtava, a svake naredne godine na godisnjicu masakra vrsi se kolektivna dzenaza i ukop identificiranih tijela ubijenih Srebrenicana.

Godine 2004. Visoki predstavnik meÄ‘unarodne zajednice prinudio je Vladu Republike Srpske da osnuje Komisiju za istragu dogaÄ‘aja u Srebrenici. Komisija je u listopadu 2004. objavila izvješÄ‡e u kojemu je potvrdila da je s područja Srebrenice nestalo ili poginulo 8.731 osoba (od toga su 7.793 osobe ubijene izmeÄ‘u 10. i 19. srpnja 1995., a 938 osoba nakon tog razdoblja).

U nastojanju da eliminišu grupu Bošnjaka, snage bosanskih Srba su počinile genocid [...] Žalbeno vijeće neosporno navodi da zakon osuÄ‘uje, u ispravnim riječima, duboku i trajnu štetu nanesenu, a naziva masakr u Srebrenici pravim imenom: "genocid"

Genocid u Srebrenici, koji se dogodio u julu 1995. godine, podrazumijeva masovna ubojstva velikog broja Bošnjaka, muškaraca, u rasponu od maloljetnika do staraca. Genocid se dogodio u području Srebrenice, a izvela ga je - pod zapovijedanjem ratnog zlocinca Ratka Mladića komandanta srpske vojske, kojoj su se priključili i "Škorpioni", paravojna formacija pod kontrolom srpskog Ministarstva unutrašnjih poslova. DogaÄ‘aj je meÄ‘u najstrašnijima suvremenoj europskoj povijesti. Jedan je to od najvećih pokolja u Europi nakon Drugog svjetskog rata. U njemu je ubijeno preko 8.000 ljudi.

Usprkos tome što je u Srebrenici stanovništvo bilo pretežno bosnjacko, srpske paravojne snage s tog područja i iz susjednih dijelova istočne Bosne početkom su 1992. godine na nekoliko tjedana okupirale grad. MeÄ‘utim, u svibnju 1992. grupa boraca Armije R BiH pod komandom Nasera Orica uspjela je ponovo osvojiti Srebrenicu. Tokom nekoliko idućih mjeseci Orić i njegovi ljudi širili su osloboÄ‘eni teritorij serijom iznenadnih napada. Do rujna 1992. snage Armije RBiH iz Srebrenice spojile su se sa snagama iz Zepe, grada pod bošnjačkom kontrolom juzno od Srebrenice. Do siječnja 1993. enklava je dodatno proširena, tako da je uključivala Cersku, enklavu pod kontrolom Bošnjaka, koja se nalazila zapadno od Srebrenice. U to je vrijeme srebrenička enklava dostigla svoj najveći opseg od 900 kvadratnih kilometara, no nikada se nije spojila s glavnim područjem pod bosanskom kontrolom na zapadu i ostala je ranjiv otok usred teritorija pod kontrolom Srba.

Srpske vojne i paravojne snage pocetkom 1993 godine pokrenuli su ofanzivu na slobodnu teritoriju Podrinja, koja je trajala nekoliko idućih mjeseci, zauzevsi na kraju sela Konjevic Polja i Cersku, prekinuvši vezu izmeÄ‘u Srebrenice i Žepe i smanjivši veličinu srebreničke enklave na 150 kvadratnih kilometara. Stanovnici obližnjih područja, Bošnjaci, slili su se u grad Srebrenicu, tako da se broj njegovih stanovnika popeo na 50.000 do 60.000 ljudi. Za vrijeme tih vojnih aktivnosti u mjesecima nakon siječnja 1993. pojavili su se izvještaji o teroru nad bošnjačkim civilima.

Zapovjednik Zaštitnih snaga UN-a, francuski general Philippe Morillon posjetio je Srebrenicu u ožujku 1993. Do tada je grad već postao prenapučen i vladali su uvjeti opsade. Srpske su snage u svom napredovanju prekinule dovod vode, tako da u gradu tekuce vode gotovo i nije bilo. Ljudi su struju dobivali iz improviziranih elektricnih generatora. Hrana i lijekovi i druge nužne potrepštine bili su izuzetno rijetki. Prije odlaska, general Morillon je na javnom skupu uspanicenom stanovnicima Srebrenice rekao da se grad nalazi pod zaštitom UN-a i da ih on nikada neće napustiti.

Srpske su vlasti i dalje ostale usredotočene na zauzimanje enklave, koja je zbog svoje blizine srpskoj granici i zbog činjenice da je bila potpuno okružena teritorijem pod kontrolom Srba bila i strateški važna i lako osvojiva. Srbi su 13. travnja 1993. predstavnicima UNHCR-a rekli da će u roku od dva dana napasti grad ako se Bošnjaci ne predaju i ne pristanu na evakuaciju.