Presuda Osmanoviću je sramotan udar na istinu, pravdu, dobrosusjedske odnose, mir i bezbjednost u regiji

Presuda Beogradskog višeg suda Osmanu Osmanoviću predstavlja sramotan udar na istinu, pravdu, dobrosusjedske odnose, mir i bezbjednost u regiji. Proces protiv Osmanovića je voÄ‘en protivno sporazumu koji su zaključili pravosudni organi Bosne i Hercegovine i Srbije. Da se poštovalo pravo i pravda, Osmanović bi bio izručen Bosni i Hercegovini kako bi bh. pravosuÄ‘e ispitalo navode koji su mu stavljeni na teret. Imajući u vidu ocjene koje su evropski sudovi iznosili o pristupu srbijanskog pravosuÄ‘a u slučajevima Jovan Divjak i Ejup Ganić, nikako se ne može tvrditi da je Osmanović, kao branilac Bosne i Hercegovine iz perioda agresije, imao fer tretman pred srbijanskim pravosuÄ‘em. Srbija je u više presuda meÄ‘unarodnih sudova odreÄ‘ena kao agresor na Bosnu i Hercegovinu, te je istaknuto da je njeno ratno rukovodstvo, na čelu sa Slobodanom Miloševićem, bilo na čelu udruženog zločinačkog poduhvata s ciljem uklanjanja nesrpskog stanovništva sa dijelova teritorije Bosne i Hercegovine. MeÄ‘unarodni sud pravde je  presudio da je Srbija i Crna Gora odgovorna što nije učinila ništa da spriječi genocid u Srebrenici, niti da kazni počinioce. ÄŒinjenica da Srbija ne procesuira i odbija isporučiti osumnjičene za učešÄ‡e u organizaciji i izvršenju genocida u Srebrenici, poput Tomislava Kovača, Svetozara Kosorića ili Radoslava Jankovića, te da štiti osuÄ‘enog zločinca Novaka Đukića, najbolje govori da je Srbija država koja ne progoni, već štiti zločince.