ODNOS IZMEÐU SJAJNOG POLOŽAJA I KATASTROFALNOG STANJA JE OSNOV BOŠNJAČKOG PREPORODA

ODNOS IZMEÐU SJAJNOG POLOŽAJA I KATASTROFALNOG STANJA JE OSNOV BOŠNJAÄŒKOG PREPORODA

STOTINU GODINA OD BOŠNJAÈKE NACIONALNE POLITIÈKE IDEJE - STOTINU GODINA BORBE BOŠNJAKA SJEVERNE AMERIKE PROTIV NEGATIVNE ASIMILACIJE U AMERIÈKOM MELTING POTU I KANADSKOM KULTURNOM MOZAIKU SU PRILIKE ZA STVARNO DEFINIRANJE SLOBODNOG BOŠNJAÈKOG BIÆA PRED BOŠNJACIMA JE NOVO NACIONALNO, DUHOVNO I KULTUROLOŠKO SAMOODREÐENJE, ŠTO JE ISTOVRMENO I ODREÐENJE PREMA BIH, SRBIMA I HRVATIMA

Prvi Bošnjaci koji su došli na podruèije Sjeverne Amerike krajem 19. vijeka imali su sa sobom pasoše Austrougraske monarhije èiji su bili državljani. Ta prva bošnjaèka dijaspora nije bila takvog obima i takve snage da bi odmah preuzela ulogu predvoditeljskog i oblikujuæeg faktora bošnjaèkog biæa sjeverno-amerièkih Bošnjaka. Intelektualno malobrojna i nepovezana, politièki i nacionalno - patriotski dezorjentirana, optereæena paradigmima i rješenjima koja su povijesno veæ bila prevaziðena, bez institucionalnih oblika življenja i djelovanja i bez institucionalne potpore, sjeverno-amrièka bošnjaèka dijaspora se borila za goli fizièki opstanak. Njena povremena upuæenost na znatno brojniju, stariju, organizovaniju i bogatiju srpsku i hrvatsku dijasporu bila je èinjenica povijesne zbiljnosti i nužnosti, iz kojih se izvodila dodatna cijepanja i podvajanja.
I pored toga sjeverno-amerièki Bošnjaci, prvo putem vjerskog organizovanja, a zatim puten nacionalno - patritskog organizovanja uspjevaju izraziti vlastitost, diæi glas u odbranu bošnjaèke èasti, duhovnosti i identiteta, bošnjaèke kulture, tradicije i obièaja, bosanskog jezika i demokratske, jedinstvene države BiH i otvorenog, slobodnog civilnog duštva kao jedinih matica i matrica Bošnjaka. To je proizašlo iz toga što su Bošnjaci u Sjevernu Ameriku sa sobom donijeli snažnu svijest o svojoj nacionalnoj posebnosti, koja se tada jedino mogla izraziti kroz dva elementa: islamska vjeroispovijest i bosanski jezik.

Sto godina bošnjaèke nacionalne politièke ideje

U 2006. godini se navršava stotinu godina od bošnjaèke nacionalne politièke ideje. Ali beg Firdus je u decembru 1906. godine osnovao Muslimansku narodnu organizaciju, prvu bošnjaèku politièku stranku. Povod za osnivanje ove stranke je nasilno pokrštavanje djevojèice Fate Omanoviæ iz Travnika i demonstracije Bosanskih muslimana nakon toga. Nekoliko godina kasnije Mehmed Spaho, èlan Muslimanske narodne organizacije osniva Jugoslovensku muslimansku organizaciju. Godinu dana nakon što je Spaho izabran za predsjednika Jugoslovenske muslimanske organizacije, 1922. godine roðen je Salih Behmen, kako rahmetli Alija Izetbegoviæ reèe prilikom Behmenove smrti: "Otišao je najveæi meðu nama".

Prvog maja 2006. godine navršit æe se taèno stotinu godina od kako je utemeljena prva bošnjaèka nacionalna organizacija u Sjevernoj Americi pod imenom Uzajamno podpomagajuæe muslimansko društvo Dzemijetul Hajrije Chicago. Kroz cijelo stoljeæe u kojem je ovo udruženje iz Chicaga doživjelo svoju evoluciju i brojne transformacije možemo reæi da je oèuvalo do današnjeg dana i ostavilo nam svima u naslijeðe svih pet elemenata specifiènog bošnjaèkog nacionalnog biæa: islam, bosanski jezik, bošnjaèku kulturu, tradiciju i obièaje. Na ovaj naèin kao nacija kroz cio jedan vijek Bošnjaci Sjeverne Amerike su oèuvali svoju posebnost i oduprli se negativnoj asimilaciji koja je tako snažno izražena i amerièkom melting potu i kanadskom kulturnom mozaiku.

Tokom stogodišnje evolucije preko razlièitih oblika bošnjaèkog organizovanja poèev od Dzemijetul Hajrije u Chicagu koja je je iznjedrila Bosansko Amerièku Kuturnu Asocijaciju {BACA} pa do Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike, Islamske zajednice Bošnjaka Sjeverne Amerike i Omladinske asocijacije Bošnjaka Sjeverne Amerike kroz oèuvanje, jaèanje i prezentiranje svih vrijednosti bošnjaèkog nacionalnog biæa na najbolji naèin su nabrojane organizacije i mnoge druge bile ambasadori vrijednosti, dometa i dostignuæa Bošnjaka i bošnjaštva u Sjevernoj Americi. Istovremeno su one promovirale pozitvni oblik asimilacije, to jest stepen uklopljena bošnjaèke zajednice u amerièki melting pot i kanadski kulturni mozaik. Bošnjaèke organizacije su svojim djelovanjem jasno pokazala još jednu vrijednost bošnjaèke dijaspore Sjeverne Amerike, kroz cijelo proteklo stoljeæe Bošnjaci Sjeverne Amerike su ostali vjerni jedinstvenoj, nezavisnoj, demokratskoj, tolerantnoj državi BiH i otvorenom, slobodnom civilnom društvu, u kojima svaki narod i graðanin uživa jednakopravnost, mir, slobodu. One su svojim djelovanjem širila istinu o dogaðajima u BiH tokom posljednje decenije 20. vijeka u ime postizanja pravde za sve žrtve agresije i genocida, tih strašnih zloèina protov èovjeènosti, mira i slobode u Evropi i svijetu. Jer bez pravde, istine i kažnjavanja produkatora i realizatora zloèina nema istinskog pomirenja meðu narodima i ljudima u BiH.

Bošnjaci još nemaju odgovora na mnoga pitanja

Sto godišnjica od formiranja prve bošnjaèke politièke stranke i prve bošnjaèke organizacije u Sjevernoj Americi pored slavljenièkog karaktera treba da ima i radni karakter. Na temeljima dostignuæa generacija koje su prošle kroz rad i aktivnost ovih i mnogih drugih organizacija, koje su znale da se uklope u amerièki melting pot i kanadski kulturni mozaik, a da istovremeno oèuvaju i jaèaju bošnjaèke nacionalne osobenosti i vrijednosti, treba se krenuti u procese transformacije i reorganizacije svih bošnjaèkih inistitucija i organizacija. Bez svijesti o pripadnosti bošnjaèkom etnosu svaki pojedinac po dolasku u amerièki melting pot i kanadski kulturni mozaik nalazi se pred iskušenjem gubitka svoga nacionalnog identiteta što ima višestruke negativne ljudske i egzistencijalne reperkusije. Svijest o nacionalnoj posebnosti, Bošnjake motivira da se udruže i izgrade nacionalne institucije koje æe èuvati i jaèati zajednièke vrijednosti: vjeru, jezik, tradiciju, obièaje i kulturu.

Iako je prošlo sto godina od prve bošnjaèke politièke stranke i poèetka bošnjaèkog organizovanja u Sjevernoj Americi, Bošnjaci još nemaju odgovore na osnovna pitanja bošnjaèke egzistencije, bošnjèke bitnosti i bitisanosti kako u dijaspori, tako i u matici.

Bošnjaci u dijaspori nemaju još odgovora na pitanja:
Koliko postojeæe bošnjaèke institucije štite i unaprijeðuju bošnjaèke vrijednosti i posebnosti u dijaspori?
Koliko procenata Bošnjaka aktivno participira u izgradnji i unaprijeðenju nacionalnih, vjerskih i patriotskih institucija u dijaspori?
Kojim metodama, sadržajima i aktivnostima animirati Bošnjake za rad u nacionalnim, vjerskim i patriotskim institucijama dijaspore, posebno mlade, inteligenciju i žene?
Koliko je bošnjaèka nacionalna zajednica u dijaspori spremna da pored oèuvanja bošnjaèkog nacionalnog identiteta poradi i na promoviranju osnovne bosanskohercegovaèke vrijednosti - multikulturnog, multivjerskog i multinacionalnog društva i države u BiH?
Može li Bošnjaèka zajednica u dijaspori izbjeæi zamke getoizacije i zatvaranje u samu sebe, najprije kroz otvaranje prema drugim nacionalnim zajednicama, prvenstveno onim koji pored Bošnjaka èine i znaèe BiH, bez obzira na traumatiène i tragiène posljedice iz prošlosti?
Odgovori na gornja pitanja æe trasirati buduænost bošnjaèkih nacionalnih organizacija u Sjevernoj Americi,odnosno dijaspori, a posebno buduænost Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike, odnosno Svijetskog kongresa Bošnjaka. Bez svijesti o pripadnosti bošnjaèkom etnosu, Bošnjaci se nalaze pred velikim iskušenjem gubitka svoga identiteta. Bez identiteta Bošnjaci su bezlièna amorfna masa koju svako može oblikovati po svome nahoðenju, po svojim potrebama i ciljevima, po svojim interesima.

Bošnjaštvo je temeljna karakteristika ideje Bosne i bosanskog duha

U matici svijest o stradanju materjalne i biološke osnove bošnjaèkog naroda je neosporna èinjenica, a preduvjet za biološki, ekonomski i teritorijalni oporavak Bošnjaka jeste jaèanje njihove svijesti i duha.
Gubici Bošnjaka tokom agresije i genocida su više od 10% populacije, polovina preostalog stanovništva je protjerana iz vlastite zemlje diljem svijeta, a ostatak se nalazi na èetvrtini teritorije BiH. Veliki dijelovi bošnjaèkog naroda, od kojih je Sandžak najveæa grupacija su u nezavidnom politièkom, ekonomskom i kulturnom položaju i okruženju, bez moguænosti neposredne povezanosti s maticom zemljom i narodom. Razorenost bošnjaèkih materjalnih dobara je ogromna.
Preduvjet za biološki, ekonomski i teritorijalni oporavak Bošnjaka jeste jaèanje njihove svijesti i duha.
Unutar bošnjaèkog naroda, prije svega u matici, nema intelektualne snage koja bi odredila osnovna naèela bošnjaèke opstojnosti, strategiju nacionalnog razvoja na bazi realne analize nacionalnog stanja. Razlog za to je nedostatak prostora za razvoj kulture tolerancije i dijaloga unutar kojih neslaganja ideja neznaæe lièna neslaganja. Bošnjacima treba uvezanost na principu jednakih moguænosti za sve. Bošnjaci su èuvari bosanskog poslanja. Bošnjaštvo je više od regionalnog osjeæaja, više od geografskog pojma, više od kulturno historijske posebnosti, mada u sebi ovo sve obuhvata. Bošnjaštvo je stvarna i jedina nacionalna identifikacija. Bošnjaštvo je temeljna karakteristika ideje Bosne i bosanskog duha.
U procesu artikuliranja bošnjaèke vlastitosti i posebnosti posebno se istièe nedostatak bošnjaèkih intelektualnih snaga koje bi u jednom nacrtu odredili naèela bošnjaèke opstojnosti. U istom procesu artikuliranja bošnjaèkih vrijednosti nedostaje i politièko kulturni prostor unutar koga æe se precizirati nacionalni položaj Bošnjaka kroz dijalektièko bosasnkohercegovaèko posredovanje, kroz prihvatanje višesložene BiH države i društva, kroz odbacivanje jednodimezionalne BiH države i društva.

Tako Bošnjaci nemaju analizu bošnjaèkog stanja. Oni nisu još unutar sebe demokratizovani prema zapadnim naèelima, niti moralno ustrojeni prema islamskim moralnim naèelima. Danas bošnjaèko biæe opstoji na naèelu odanosti pojedincu ili uskoj interesnoj grupi, a pojedinci i uske interesne grupe nisu, niti mogu biti osnov društva, države, naroda, nacije. Energija koja je unutar Bošnjaka osloboðena u agresiji i genocidu, nije prešla u kvalitativno novo stanje. Ta energija nije zadobila novi oblik, život se nije poboljšao, nadanja nisu ostvarena, realnost je nadjaèala iluzije, a energija se raspršila. Bošnjaèko stanje nikada nije bilo teže, mada bošnjaèki položaj nikada nije bio bolji. Taj odnos izmeðu sjajnog položaja i katastrofalnog stanja osnov je svakog buduæeg bošnjaèkog rada. Èesto izricana konstatacija da su Bošnjaci danas prvi put samostalan i slobodan narod, izgleda kao fraza. Sloboda i samostalnost omoguæuju jedno novo bošnjaèko definiranje sebe, a ne redefiniranje naslijeðenog. Definiranje prije svega, zato što su sva dosadašnja odreðenja bila ili iznuðena sa strane, ili mimikrijska, ili ideološka, a u najmanju ruku su bila situaciona reagiranja. Pred Bošnjacima je danas novo nacionalno, duhovno i kulturološko samoodreðenje, što je istovremeno i odreðenje prema Bosni, Srbima i Hrvatima.
Šta je bošnjaštvo, da li je to etnièka, nacionalna ili politièka kategorija, ili sve to skupa? Da li su Bošnjaci samo muslimani, kako to mi danas mislimo i pronosimo? Da li je izvršena renominacija Musliman u Bošnjak samo promjena imena ili osnaženje starog politièkog stava o autonomiji Bosne? Sadržaj pojma Bošnjak oèito znanstveno nije definiran. To su pitanja na koja nema odgovora u matici.
Snaga bošnjaèke nacije jeste u kritièkoj samorefleksiji. Istina, samo onaj ko jeste, a Bošnjaci danas jesu, to sebi može priuštiti. Bez obzira na navedeni povoljan položaj, takvog toka svijesti unutar Bošnjaka nema. Naprotiv, ima previše romanticizma, samoglorifikacije, nadmenosti i osjeæaja vlastite superiornosti. Smjeravanje dobrog položaja i lošeg stanja Bošnjaka jeste neminovno u što skorijoj buduænosti. Za dostizanje tog cilja dovoljno je prihvatiti naèela politièkog liberalizma, izvršiti demokratizaciju društva i individualizaciju njegovih nosioca, gdje u otvorenoj i fer konkurenciji na povijesnu scenu mogu doæi snage koje sve postižu radom i kvalitetom, a ne rodbinskim ili klanovskim vezama. To bi znaèilo prestrukturiranje bošnjaèkog društva i imanentnih mu mjerila vrijednosti kao naèina oslobaðanja i izranjanja novih energija. Pretpostavka svega je demokratizacija bošnjaèke nacije i društva, individualna inicijativa, sloboda, vladavina prava, ali i obaveze, uspostava pravnog okvira djelovanja koji omoguæuju promociju rada i kvaliteta, poduzetništva i trajnih vrijednosti.

Svijet je jasno definisao koja je strana žrtva agresije i genocida i koja je strana agresor i poèinilac genocida

Polazeæi od nedostatka intelektualnog ustroja bošnjaèke politike, što se ogleda u politièkoj nedjelotvornosti, izostanku predviðanja buduæih zbivanja i poduzimanju vlastitih koraka, što direktno utièe na nedovoljnost razvijenosti bošnjaèke nacionalno politièke samosvijeti i samouvjerenosti, Bošnjaci dijaspore i matice, u cilju demokratizacije bošnjaèke nacije, trebaju poraditi na analizi bošnjaèkog stanja.

Osnovne odrednice analize bošnjaèkog stanja su:
1. Evropa se nije ujedinila na kršæanstvu kao svjetonazoru i ideologiji, veæ kao zajednica slobodnih naroda, kultura i pojedinaca, bez granica, mitova i predrasuda prema razlièitostima.
2. U takvoj Evropi bosansko okruženje je i dalje ostalo protubosanski, protubošnjaèki i protuislamski. To okruženje èine Srbi i Hrvati sa svojim velikonacionalnim i velikodržavnim nacrtima.
3. Svijest o okrenutosti sebi, svojoj jezgri, Bošnjaci ni nakon agresije i genocida nisu na skupnoj razini dosegli. Okrenutost izvanjskom još je preovlaðujuæa.
4. Nakon agresije i genocida, Bošnjaci su se našli u situaciji da mogu sami bez pritiska velikih sila i svijeta donijeti sudbonosne odluke o svojoj buduænosti. To za njih prestavlja problem, jer u dugom vremenu neko drugi je odluèivao o državi Bošnjaka.

Svijet je veæ rekao svoje: Postojeæe stanje u Bosni i Hercegovini je neodrživo jer je država nefunkcionalna. Osnova za postojeæi nefunkcionalni Dejtonski ustav je internacionalni ugovor (Pariški sporazum) koji je rezultat agresije i genocida, koji nikada nije ratifikovan od strane žrtve (Republike BiH), tako da je Ustav Republike BiH još uvijek zakonit (legalan) i samo suspendovan.
Svijet je jasno definisano koja je strana žrtva agresije i genocida i koja je strana agresor i poèinilac genocida. Dejtonski ustav proglašen od “svijeta” nefunkcionalnim, a Ustav Republike BiH je samo suspendovan. Bez Dejtonskog ustava nema “Republike Srpske”. U Republici Bosni i Hercegovini nema “Republike Srpske”. Venecijska komisija proglašava nefunkcionalnim Dejtonski ustav a time i “Republiku Srpsku”. Venecijska komisija, Evropa, Amerika i svijet, ne mogu ukinuti “Republiku Srpsku” jer na to nemaju pravo bez zahtjeva Bošnjaka kao žrtve agresije i genocide. U dugoj historiji jedan narod nije imao tako povoljne uslove kao što imaju Bošnjaci.