Polazeći od pravosnažne presude Internacionalnog suda pravde (ICJ) od 26. februara
2007. godine u sluÄaju Bosna i Hercegovina protiv Srbije i Crne Gore, Mi, gradjani
Bosne i Hercegovine, odlucni da se borimo protiv diskriminacije po bilo kojoj osnovi, za
vladavinu prava i pravdu za zrtve agresije i genocida, poštivajući Konvenciju o spreÄavanju
i kažnjavanju zloÄina genocida, poštivajući Evropsku Povelju o lokalnoj samoupravi,
poštivajući Povelju Ujedinjenih Nacija, odlucni da putem ove Deklaracije implementiramo
pravosnazne presude Internacionalnog kriviÄnog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) i
pravosnazne presude Internacionalnog suda pravde (ICJ) od 26. februara 2007. godine u
sluÄaju Bosna i Hercegovina protiv Srbije i Crne Gore, na dan 24. septembra 2010. godine,
usvajamo
Deklaraciju o Republici Bosni i Hercegovini
Internacionalni sud pravde je 26. februara 2007. godine svojom pravosnažnom presudom
u sluÄaju Bosna i Hercegovina protiv Srbije i Crne Gore presudio: „Da je Srbija prekršila
obavezu da sprijeÄi genocid na što je bila obavezna na osnovu Konvencije o spreÄavanju
i kažnjavanju zloÄina genocida, koji se odnosi na genocid poÄinjen u Srebrenici u julu
1995. godine.” Sud je utvrdio da su genocid poÄinile vlasti i institucije „Republike Srpske”,
posebno Vojska (VRS) i Policija (MUP) „Republike Srpske” i da je Srbija imala obavezu
da sprijeci genocid. Podnošenje tužbe za genocid 1993. godine prethodi svim naknadnim
ustavnim i pravnim aranzmanima za državu Bosnu i Hercegovinu. Presuda Internacionalnog
suda pravde je nadređena svim ustavnim aranzmanima koji se danas nude žrtvama agresije i
genocida ukljuÄujući i Aneks IV Dejtonskog sporazuma.
Stoga, Mi, gradjani Bosne i Hercegovine, zrtve agresije i genocida, pozivajući se na
pravosnažnu presudu Internacionalnog suda pravde i zakonito pravo na RESTITUTIO
IN INTEGRUM (vraćanje u originalno stanje) utemeljeno na imperativnim normama
Internacionalnog prava JUS COGENS, usvajamo Deklaraciju kojom proglasavamo da
postujemo iskljucivo ustav Republike Bosne i Hercegovine i da cemo se boriti za povrat
institucija Republike Bosne i Hercegovine, onakvih kakve su bile prije agresije i genocida i
proglasavamo nevazecim Dayton-ski ustav i institucije kreirane Dayton-skim ustavom.
Ustav Republike Bosne i Hercegovine je jedini pravni dokument na osnovu kojeg je
priznata nezavisnost Bosne i Hercegovine. Ustav Republike Bosne i Hercegovine je ukinuo
komunizam i obezbjedio odrzavanje slobodnih visepartijskih izbora u Bosni i Hercegovini u
1990. godini i obezbjedio je odrzavanje slobodnog referenduma za nezavisnot u 1992. godini.
Pod ovim ustavom, Republika Bosna i Hercegovina je postala clanica UN-a. Ustav Republike
Bosne i Hercegovine obezbjedjuje da je svaki gradjanin suveren na cijeloj teritoriji Bosne i
Hercegovine bez obzira na etnicku i vjersku pripadnost.
ÄŒlan 154. Ustava Republike Bosne i Hercegovine: “Neprikosnoveno je i neotuÄ‘ivo pravo i
dužnost građana, naroda Bosne i Hercegovine i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive
da štite i brane slobodu, nezavisnost, suverenitet, teritorijalni integritet i cjelokupnost i
Ustavom utvrÄ‘eno ureÄ‘enje Republike”.
ÄŒlan 155. Ustava Republike Bosne I Hercegovine: “Niko nema pravo da prizna ili
potpiše kapitulaciju, niti da prihvati ili prizna okupaciju Republike Bosne i Hercegovine
ili pojedinog njenog dijela. Niko nema pravo da sprijeÄi graÄ‘ane Republike Bosne
i Hercegovine da se bore protiv neprijatelja koji je napao Republiku. Takvi akti su
protuustavni i kažnjavaju se kao izdaja Republike. Izdaja Republike je najteži zloÄin prema
narodu i kažnjava se kao teško kriviÄno djelo”.
Internacionalna zajednica je prihvatila volju gradjana Bosne i Hercegovine izrazenu
referendumom od 1. marta 1992. godine priznanjem Republike Bosne i Hercegovine kao
suverene drzave.
Ostatak Jugoslavije (Srbija i Crna Gora) i Jugoslovenska narodna armija (JNA) pokrenuli su
rat i izvrsili agresiju u 1992. godini protiv Republike Bosne i Hercegovine sa ciljem stvaranja
etnicki ciste Velike Srbije sto je dovelo do ubijanja, genocida i stradanja nevidjenog u Evropi
poslije Drugog svjestkog rata. Pravosnaznim Rezolucijama broj 752 i 757 od 1992. godine,
Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija je usvojio ekonomske sankcije i politicku izolaciju
Srbije i Crne Gore kao kaznu za agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu.
U privremenim mjerama Internacionalnog suda pravde od 13. septembra 1993. godine, “Sud
je ubiljezio da, od vremena Naredbe [Srbiji i Crnoj Gori] od 8. aprila 1993. godine, i pored
vise rezolucija Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija, “stanovnistvo Bosne i Hercegovine
je izlozeno strasnom stradanju i gubitaku zivota koje sokira savjest covjecanstva i u
flagrantnoj je suprotnosti sa zakonom morala”.”
Nakon agresije i genocida, ustav Republike Bosne i Hercegovine je nelegalno (putem
genocida) suspendovan i ilegalno zamjenjen Dayton-skim ustavom. Ne postoje pravne
odredbe u internacionalnom pravu niti gradjanskom pravu koje se mogu koristiti kao osnova
da se agresijom i genocidom promijeni ustav i politicki sistem suverene drzave. Gradjanima
Bosne i Hercegovine su oduzeta njihova prava agresijom i genocidom. Nasa je obaveza da
drzavi Bosni i Hercegovini vratimo ustavni, pravni i teritorijalni status kakav je Bosna i
Hercegovina imala prije agresije i genocida.
Cilj agresije i genocida protiv gradjana Republike Bosne i Hercegovine je bio stvaranje
etnicki ciste Velike Srbije na racun teritorije Republike Bosne i Hercegovine. Zakonitost i
pravda u slucaju Bosne i Hercegovine ce biti ostvareni samo nakon sto ce izvsiocima agresije
i genocida biti oduzeto ono sto su ostvarili kao svoj cilj. Na osnovu Internacionalnog prava i
gradjanskog prava, sve sto je steceno na ilegalan nacin ne moze biti priznato kao legalno.
Dayton-ski sporazum potpisan u Parizu u decembru 1995. je nagradio agresiju i genocid
sa prisilnom, ilegalnom i nepravednom podjelom Republike Bosne i Hercegovine na
dva “entiteta”: “Federaciju Bosne i Hercegovine” i “Republiku Srpsku”, namecuci
nepravedan i samo-paralizirajuci ustavni sistem koji je rezultirao neefekasnim strukturama
vlasti.
Agresijom i genocidom je zrtva, drzava Republika Bosna i Hercegovina, prisiljena na
Dayton-ski sporazum i Dayton-ski ustav. Na osnovu Konvencije o spreÄavanju i kažnjavanju
zloÄina genocida, nista ne moze opravdati potcinjavanje gradjana Bosne i Hercegovine
jurisdikciji ustavnog, pravnog i politickog uredjenja Dayton-ske Bosne i Hercegovine.
Na osnovu Povelje UN-a, Ujedinjene Nacije su bile obavezne da zastite svoju clanicu,
Republiku Bosnu i Hercegovinu, od agresije i genocida, a ne da nagrade izvsioce agresije i
genocida sa teritorijom drzave zrtve.
Dayton-ski ustav Bosne i Hercegovine (Aneks IV Dayton-skog sporazuma) je nametnut
agresijom i genocidom, i nije prosao legalnu proceduru propisanu za usvajanje amandmana
na Ustav Republike Bosne i Hercegovine. I zato mi nikada necemo priznati Dayton-ski ustav
niti bilo kakve izmjene tog ustava ili novi ustav koji bi mogao biti usvojen na institucijama
Dayton-ske Bosne I Hercegovine.
Ako ne bude ukinut, Dayton-ski ustav moze postati PRAVNI I POLITICKI PRESEDAN da
ustav suverene drzave moze biti promijenjen sa agresijom iz vana i gore od toga sa agresijom
i genocidom. Dayton-ski ustav je rezultat agresije i genocida i graditi buducnost Bosne i
Hercegovine na osnovu Dayton-skog ustava je isto sto i podrzavati genocid. Dayton-ski
ustav je nastavak agresije i genocida protiv gradjana Bosne i Hercegovine drugim sredstvima.
Dayton-skim ustavom, vlast nad zrtvama agresije i genocida u Bosni i Hercegovini je
nezakonito stavljena u ruke onih koji su izvrsili genocid i onih koji su kolaborirali sa
izvsiocima genocida. Gradjani drzve Bosne i Hercegovine imaju legalno pravo da ne prihvate
sadasnju situaciju jer bi to podrazumijevalo da same zrtve agresije i genocida legalizuju
agresiju i genocid.
Bilo kakav pritisak ili pokušaj navikavanja žrtve da prihvati stanje uspostavljeno genocidom
je Äin genocida.
Trenutno stanje u drzavi Bosni i Hercgovini nije ništa drugo, nego ilegalni nastavak
onoga sto je zapoceto sa agresijom u 1992. da se legalizuje agresija i genocid, koji su sada
potvrdjeni Odlukom Internacionalnog suda pravde.
Ova Deklaracija ponistava ilegalni Dayton-ski ustav Bosne i Hercegovine, koji kada ne bi
bio ukinut mogao bi postati PRAVNI I POLITICKI PRESEDAN da se ustav suverene drzave
moze mijenjati sa stranom agresijom i gore od toga sa agresijom i genocidom.
Ovom Deklaracijom se proglasava da su oba entiteta “Federacija Bosne i Hercegovine”
i “Republika Srpska” nelegalna i nelegitimna, jer su rezultat agresije, genocida i ilegalnog,
nelegitimnog Dayton-skog ustava.
Sa ovom Deklaracijom, pozivaju se gradjani drzave Bosne i Hercegovine da se bore svim
legalnim sredstvima da uspostave Republiku Bosnu i Hercegovinu, da nose zastave i da
koriste simbole Republike Bosne i Hercegovine.
Bilo koja promjena u Ustavu moze biti usvojena iskljucivo na osnovu procedure odredjene
Ustavom Republike Bosne i Hercegovine i pravnih osnova nadređenih gradjanskom
zakonodavstvu kao što su Povelja UN-a i pridružene joj konvencije, ali nikada odlukom
paralelnih, dogovornih, ratnih i ostalih ad hoc institucija i pojedinaca koje nemaju na to
legalno pravo.
Sa ciljem ostvarivanja svojih prava, a na osnovu neosporivih normi Internacionalnog prava
(JUS COGENS ), gradjani drzave Bosne i Hercegovine ne trebaju saglasnost institucija koje
su osudjene za agresiju i genocide niti od drugih institucija ciji mandat potice na osnovu bilo
kojeg sporazuma ukljucujuci i Dayton-ski sporazum.
Mi stavljamo svoje potpise kao fizicki dokaz nase vjere u pravo naseg naroda da samostalno
donosi odluke o svojoj buducnosti uvazavajuci zakon i suverenitet slobodnog gradjanina.