Vijesti

Deklaraciju o Republici Bosni i Hercegovini

 

Polazeći od pravosnažne presude Internacionalnog suda pravde (ICJ) od 26. februara

2007. godine u slučaju Bosna i Hercegovina protiv Srbije i Crne Gore, Mi, gradjani

Bosne i Hercegovine, odlucni da se borimo protiv diskriminacije po bilo kojoj osnovi, za

vladavinu prava i pravdu za zrtve agresije i genocida, poštivajući Konvenciju o sprečavanju

i kažnjavanju zločina genocida, poštivajući Evropsku Povelju o lokalnoj samoupravi,

poštivajući Povelju Ujedinjenih Nacija, odlucni da putem ove Deklaracije implementiramo

pravosnazne presude Internacionalnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) i

pravosnazne presude Internacionalnog suda pravde (ICJ) od 26. februara 2007. godine u

slučaju Bosna i Hercegovina protiv Srbije i Crne Gore, na dan 24. septembra 2010. godine,

usvajamo

 

Deklaraciju o Republici Bosni i Hercegovini

 

Internacionalni sud pravde je 26. februara 2007. godine svojom pravosnažnom presudom

u slučaju Bosna i Hercegovina protiv Srbije i Crne Gore presudio: „Da je Srbija prekršila

obavezu da spriječi genocid na što je bila obavezna na osnovu Konvencije o sprečavanju

i kažnjavanju zločina genocida, koji se odnosi na genocid počinjen u Srebrenici u julu

1995. godine.” Sud je utvrdio da su genocid počinile vlasti i institucije „Republike Srpske”,

posebno Vojska (VRS) i Policija (MUP) „Republike Srpske” i da je Srbija imala obavezu

da sprijeci genocid. Podnošenje tužbe za genocid 1993. godine prethodi svim naknadnim

ustavnim i pravnim aranzmanima za državu Bosnu i Hercegovinu. Presuda Internacionalnog

suda pravde je nadređena svim ustavnim aranzmanima koji se danas nude žrtvama agresije i

genocida uključujući i Aneks IV Dejtonskog sporazuma.

 

Stoga, Mi, gradjani Bosne i Hercegovine, zrtve agresije i genocida, pozivajući se na

pravosnažnu presudu Internacionalnog suda pravde i zakonito pravo na RESTITUTIO

IN INTEGRUM (vraćanje u originalno stanje) utemeljeno na imperativnim normama

Internacionalnog prava JUS COGENS, usvajamo Deklaraciju kojom proglasavamo da

postujemo iskljucivo ustav Republike Bosne i Hercegovine i da cemo se boriti za povrat

institucija Republike Bosne i Hercegovine, onakvih kakve su bile prije agresije i genocida i

proglasavamo nevazecim Dayton-ski ustav i institucije kreirane Dayton-skim ustavom.

 

Ustav Republike Bosne i Hercegovine je jedini pravni dokument na osnovu kojeg je

priznata nezavisnost Bosne i Hercegovine. Ustav Republike Bosne i Hercegovine je ukinuo

komunizam i obezbjedio odrzavanje slobodnih visepartijskih izbora u Bosni i Hercegovini u

1990. godini i obezbjedio je odrzavanje slobodnog referenduma za nezavisnot u 1992. godini.

Pod ovim ustavom, Republika Bosna i Hercegovina je postala clanica UN-a. Ustav Republike

Bosne i Hercegovine obezbjedjuje da je svaki gradjanin suveren na cijeloj teritoriji Bosne i

Hercegovine bez obzira na etnicku i vjersku pripadnost.

 

ÄŒlan 154. Ustava Republike Bosne i Hercegovine: “Neprikosnoveno je i neotuÄ‘ivo pravo i

dužnost građana, naroda Bosne i Hercegovine i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive

da štite i brane slobodu, nezavisnost, suverenitet, teritorijalni integritet i cjelokupnost i

Ustavom utvrÄ‘eno ureÄ‘enje Republike”.

ÄŒlan 155. Ustava Republike Bosne I Hercegovine: “Niko nema pravo da prizna ili

potpiše kapitulaciju, niti da prihvati ili prizna okupaciju Republike Bosne i Hercegovine

ili pojedinog njenog dijela. Niko nema pravo da spriječi građane Republike Bosne

i Hercegovine da se bore protiv neprijatelja koji je napao Republiku. Takvi akti su

 

protuustavni i kažnjavaju se kao izdaja Republike. Izdaja Republike je najteži zločin prema

narodu i kažnjava se kao teško krivično djelo”.

 

Internacionalna zajednica je prihvatila volju gradjana Bosne i Hercegovine izrazenu

referendumom od 1. marta 1992. godine priznanjem Republike Bosne i Hercegovine kao

suverene drzave.

 

Ostatak Jugoslavije (Srbija i Crna Gora) i Jugoslovenska narodna armija (JNA) pokrenuli su

rat i izvrsili agresiju u 1992. godini protiv Republike Bosne i Hercegovine sa ciljem stvaranja

etnicki ciste Velike Srbije sto je dovelo do ubijanja, genocida i stradanja nevidjenog u Evropi

poslije Drugog svjestkog rata. Pravosnaznim Rezolucijama broj 752 i 757 od 1992. godine,

Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija je usvojio ekonomske sankcije i politicku izolaciju

Srbije i Crne Gore kao kaznu za agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu.

 

U privremenim mjerama Internacionalnog suda pravde od 13. septembra 1993. godine, “Sud

je ubiljezio da, od vremena Naredbe [Srbiji i Crnoj Gori] od 8. aprila 1993. godine, i pored

vise rezolucija Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija, “stanovnistvo Bosne i Hercegovine

je izlozeno strasnom stradanju i gubitaku zivota koje sokira savjest covjecanstva i u

flagrantnoj je suprotnosti sa zakonom morala”.”

 

Nakon agresije i genocida, ustav Republike Bosne i Hercegovine je nelegalno (putem

genocida) suspendovan i ilegalno zamjenjen Dayton-skim ustavom. Ne postoje pravne

odredbe u internacionalnom pravu niti gradjanskom pravu koje se mogu koristiti kao osnova

da se agresijom i genocidom promijeni ustav i politicki sistem suverene drzave. Gradjanima

Bosne i Hercegovine su oduzeta njihova prava agresijom i genocidom. Nasa je obaveza da

drzavi Bosni i Hercegovini vratimo ustavni, pravni i teritorijalni status kakav je Bosna i

Hercegovina imala prije agresije i genocida.

 

Cilj agresije i genocida protiv gradjana Republike Bosne i Hercegovine je bio stvaranje

etnicki ciste Velike Srbije na racun teritorije Republike Bosne i Hercegovine. Zakonitost i

pravda u slucaju Bosne i Hercegovine ce biti ostvareni samo nakon sto ce izvsiocima agresije

i genocida biti oduzeto ono sto su ostvarili kao svoj cilj. Na osnovu Internacionalnog prava i

gradjanskog prava, sve sto je steceno na ilegalan nacin ne moze biti priznato kao legalno.

 

Dayton-ski sporazum potpisan u Parizu u decembru 1995. je nagradio agresiju i genocid

sa prisilnom, ilegalnom i nepravednom podjelom Republike Bosne i Hercegovine na

dva “entiteta”: “Federaciju Bosne i Hercegovine” i “Republiku Srpsku”, namecuci

nepravedan i samo-paralizirajuci ustavni sistem koji je rezultirao neefekasnim strukturama

vlasti.

Agresijom i genocidom je zrtva, drzava Republika Bosna i Hercegovina, prisiljena na

Dayton-ski sporazum i Dayton-ski ustav. Na osnovu Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju

zločina genocida, nista ne moze opravdati potcinjavanje gradjana Bosne i Hercegovine

jurisdikciji ustavnog, pravnog i politickog uredjenja Dayton-ske Bosne i Hercegovine.

 

Na osnovu Povelje UN-a, Ujedinjene Nacije su bile obavezne da zastite svoju clanicu,

Republiku Bosnu i Hercegovinu, od agresije i genocida, a ne da nagrade izvsioce agresije i

genocida sa teritorijom drzave zrtve.

 

Dayton-ski ustav Bosne i Hercegovine (Aneks IV Dayton-skog sporazuma) je nametnut

agresijom i genocidom, i nije prosao legalnu proceduru propisanu za usvajanje amandmana

 

na Ustav Republike Bosne i Hercegovine. I zato mi nikada necemo priznati Dayton-ski ustav

niti bilo kakve izmjene tog ustava ili novi ustav koji bi mogao biti usvojen na institucijama

Dayton-ske Bosne I Hercegovine.

 

Ako ne bude ukinut, Dayton-ski ustav moze postati PRAVNI I POLITICKI PRESEDAN da

ustav suverene drzave moze biti promijenjen sa agresijom iz vana i gore od toga sa agresijom

i genocidom. Dayton-ski ustav je rezultat agresije i genocida i graditi buducnost Bosne i

Hercegovine na osnovu Dayton-skog ustava je isto sto i podrzavati genocid. Dayton-ski

ustav je nastavak agresije i genocida protiv gradjana Bosne i Hercegovine drugim sredstvima.

 

Dayton-skim ustavom, vlast nad zrtvama agresije i genocida u Bosni i Hercegovini je

nezakonito stavljena u ruke onih koji su izvrsili genocid i onih koji su kolaborirali sa

izvsiocima genocida. Gradjani drzve Bosne i Hercegovine imaju legalno pravo da ne prihvate

sadasnju situaciju jer bi to podrazumijevalo da same zrtve agresije i genocida legalizuju

agresiju i genocid.

 

Bilo kakav pritisak ili pokušaj navikavanja žrtve da prihvati stanje uspostavljeno genocidom

je čin genocida.

 

Trenutno stanje u drzavi Bosni i Hercgovini nije ništa drugo, nego ilegalni nastavak

onoga sto je zapoceto sa agresijom u 1992. da se legalizuje agresija i genocid, koji su sada

potvrdjeni Odlukom Internacionalnog suda pravde.

 

Ova Deklaracija ponistava ilegalni Dayton-ski ustav Bosne i Hercegovine, koji kada ne bi

bio ukinut mogao bi postati PRAVNI I POLITICKI PRESEDAN da se ustav suverene drzave

moze mijenjati sa stranom agresijom i gore od toga sa agresijom i genocidom.

 

Ovom Deklaracijom se proglasava da su oba entiteta “Federacija Bosne i Hercegovine”

i “Republika Srpska” nelegalna i nelegitimna, jer su rezultat agresije, genocida i ilegalnog,

nelegitimnog Dayton-skog ustava.

 

Sa ovom Deklaracijom, pozivaju se gradjani drzave Bosne i Hercegovine da se bore svim

legalnim sredstvima da uspostave Republiku Bosnu i Hercegovinu, da nose zastave i da

koriste simbole Republike Bosne i Hercegovine.

 

Bilo koja promjena u Ustavu moze biti usvojena iskljucivo na osnovu procedure odredjene

Ustavom Republike Bosne i Hercegovine i pravnih osnova nadređenih gradjanskom

zakonodavstvu kao što su Povelja UN-a i pridružene joj konvencije, ali nikada odlukom

paralelnih, dogovornih, ratnih i ostalih ad hoc institucija i pojedinaca koje nemaju na to

legalno pravo.

 

Sa ciljem ostvarivanja svojih prava, a na osnovu neosporivih normi Internacionalnog prava

(JUS COGENS ), gradjani drzave Bosne i Hercegovine ne trebaju saglasnost institucija koje

su osudjene za agresiju i genocide niti od drugih institucija ciji mandat potice na osnovu bilo

kojeg sporazuma ukljucujuci i Dayton-ski sporazum.

 

Mi stavljamo svoje potpise kao fizicki dokaz nase vjere u pravo naseg naroda da samostalno

donosi odluke o svojoj buducnosti uvazavajuci zakon i suverenitet slobodnog gradjanina.

Vijesti: