1.Bez politickog budjenja Bosnjaka i djelatne politicke volje da se ima djelotvoran
drzavnopravni okvir - kojeg danas nema! - nema ni Bosne iHercegovine kao drzave, ni dobre
buducnosti bosanskih Hrvata i Srba. Dakako, Bosnjaci i da su politicki svjesniji i jaci ne mogu
sami ostvariti receni san: moraju to u vecini htjeti takodjer Srbi i Hrvati, a oni to danas ne
zele.
2. Ko zaboravi svoju historiju zaslužuje da mu se ponovi. Ko zaboravi svoju kulturu, tradiciji,
duhovnost, jezik, zaslužuje da nestane. Ko zaboravi zloÄine agresije, genocida, kulturocida,
ekocida, etnocida urbicida, elitocida, silovanja, muÄenja u logorima, nasilnog protjerivanja,
zaslužuje da mu se ponove. Ko zaboravi svoju prkosnu i ponosnu Bosnu, ostaće bez nje, bez
tog najsnažnijeg oslonca bitisanja bosanske nacije. Ne voli Bosnu radi sebe, voli je jer je ona
dio tebe, dio tvoje prošlosti i tvojih predaka, dio tvoje budućnosti i tvojih potomaka.
3.Nikada nisam želio zlo nikome. Želio sam dobro Äovjeku, narodu, civilizaciji, državi, svijetu,
planeti Zemlji, prirodi i društvu, želio sam dobro Bošnjaku, Bosancu, Bosni i Hercegovini,
želio sam dobro Kanadi, želio sam dobro ideji Bosne i bosanskom duhu. Radio, živio, sanjao,
patio, tugovao, radovao se o tim dobrotama. Nikada mi nije bilo jasno kako može Äovjek
na Äovjeka pucati, puškom ili rijeÄiju, sve jedno je. Ja osjetih onaj pucanj puškom, ali i onaj
pucanj rijeÄiju. Osjetih strašne zloÄine agresije, genocida, kulturocida, ekocida, etnocida,
urbicida, elitocida, vidjeh strašna mućenja u koncentracionim logorima smrti, zloÄine
silovanja, nasilnog protjerivanja, osjetih ja i strašna ponižavanja Äovjeka za koga sam se
borio putem onih dobrota sa poÄetka ovog teksta. Zbog Äega? Je li zbog onih dobrota?
Ne znam. Zaludila ljude mržnja. Zbog budućnosti ideje Bosne i bosanskog duha koji nose
veliÄanstvenu poruku i pouku ÄovjeÄanstvu, poruku i pouku priznavanja, poštovanja,
prihvatanja, tolerisanja, drugog i drugaÄijeg kao motora savremenog progresa Äovjeka,
naroda, nacije, države, društva i civilzacije, oprost da, ali zaborav nikada. Neka onima koji su
pucali na ideju Bosne i bosanski duh, puškom ili rijeÄiju, sve jedno je, bude kazna moj oprost.
4.Bošnjaće, ako velike epove tvoje, Omer i Merima, i Hasanaginica, proture kao svoje, a
nose imena tvoja, kaži im više neÄete u historiji odluÄivati o nama, mi nismo nikada bili
pokoreni, Bosna i Hercegovina nikada nije bila pokorena. Bogomil Bosne je bošnjaÄki korijen.
Njima odreÄ‘ujemo bošnjaÄki kulturni, duhovni i poltiÄki identitet. Iz Bošnjaka – Bogomila
srednjovjekovnog bosanskog naroda proizilaze historijski korijeni koji ne dopuštaju negiranje
etnogenetskog razvoja Bošnjaka, koji ne dopuštaju otimanje bosanske teritorije, bosanske
državnosti, suverenosti, nezavisnosti, koji ne dopuštaju negiranje supstrata bošnjaÄkog
identiteta. Bošnjaci traže spas u opciji prihvatanja islama, najbliže vjere njihovom
monoteistiÄkom ubjeÄ‘enju kome su kao Bogomili pripadali. Ali osim vjere ne prihvatiše ništa
tursko. Nije prihvaÄen turski jezik osim onih tri i po hiljade rijeÄi – turcizama koji se i danas
nalaze u bosanskom jeziku. Bošnjaci oÄuvaše autohtonost jezika, obiÄaje, svijest o porijeklu.
Jezik, kultura, vjera i pismo su dovoljan dokaz da su Bošnjaci oduvjek ispunjavali sve kriterije
posebne narodne skupine.