Dan kada je svijet zanijemio: Sje?anje na ubijene Sarajlije masakru na pijaci Markale.

Sve dok se oni negiraju Markale mi ?emo ih tu?i nau?nom i sudskom istinom!
Masakr 28. augusta 1995. bio je kap u ?aši užasa koji je me?unarodnu zajednicu natjerao da zaustavi agresiju na BiH i genocid nad njenim gra?anima. Jedina krivica nedužnih sarajevskih civila je bila ta što su živjeli u Sarajevu i što su voljeli svoj grad, svoj narod, svoju domovinu. Me?unarodni krivi?ni tribunal za podru?ije bivše Jugoslavije utvrdio je da je 28. augusta 1995. godine na uže jezgro opkoljenog Sarajeva sa položaja Vojske Republike Srpske ispaljeno nekoliko minobaca?kih granata. Jedna od njih pala je ispred sjevernog ulaza u gradsku tržnicu u Ulici Mula Mustafe Bašeskije i usmrtila 43, a ranila 84 osobe. Me?unarodni krivi?ni tribunal za podru?ije bivše Jugoslavije je za ovaj zlo?in izrekao pravomo?nu presudu Dragomiru Miloševi?u, bivšem komandantu Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske Republike Srpske koji je osu?en na 29 godina zatvora. Tako?er, Me?unarodni krivi?ni tribunal za podru?ije bivše Jugoslavije je pravomo?no osudio i Stanislava Gali?a, komandanta bosanskih Srba tokom opsade Sarajeva izme?u 1992. i 1994. godine, na doživotni zatvor zbog “terora nad civilnim stanovništvom”. Gali? je prvi kojem se u Hagu sudilo za opsadu Sarajeva. Ovaj “srednjovjekovni pakao”, kako ga je svojevremeno nazvala glavna haška tužiteljica Carla del Ponte, koji je trajao 44 mjeseca, što se smatra najdužom opsadom u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, pra?en je televizijskim kamerama cijeloga svijeta, a me?unarodna zajednica nije bila u stanju da ga okon?a. U bombardiranju i raketiranju Sarajeva i njegovog stanovništva ubijeno je 11.700 ljudi, me?u kojima više od 1.500 djece.  Sjetimo se žrtava ovog zlo?ina i pomolimo za mir njihovih duša danas i svaki drugi dan, bore?i se istovremeno da se ovakvo zlo više nikada ne ponovi.
Opsada Sarajeva je pokušaj zatiranja bosanskih korjena i bosanske višestoljetne kulture, tradicije i civilizacije. Nastojanje i želja da se briše bosanska prošlost i identitet, uklapa se u najmonstruoznije poruke agresije, što je neoboriv dokaz genocidne namjere koja ju je pratila. Odgovor idejnim tvorcima i izvršiocima zlo?ina na Markalama i u BiH je pravda, odgovor na njihovu laž je istina, odgovor na njihovu mržnju je kultura sje?anja. Kulturom sje?anja dolazimo do kolektvne ?isto?e naroda, društva i države. Zato je kultura sje?anja najve?i resurs BiH, a istina i pravda najve?e ostvarenje BiH. 24 godine poslije Markala se pitamo zašto je kultura sje?anja smetnja za ostvarivanje poželjne zajedni?ke bh. budu?nost? Zašto je kultura sje?anja još uvijek samo neiskorišteni bh. potencijal? I odgovaramo, zato što me?unarodna zajednica, posebno sve nesposobnija EU odbija da osujeti kontinuirane agresijske ambicije Srbije i Hrvatske na BiH. Zato što razjedinjen bosanski patriotski faktor u matici i dijaspori još nije uspio posti?i minimum zajedni?kih interesa za maksimalnu akciju protiv kontinuiteta antibosanske politike od strane susjednih zemalja i njihovih politi?kih, akademskih i kulturnih eksponata u BiH. Zato što su internacionalni i nacionalni sudovi i pored odre?enih rezultata propustili priliku sudski definisati karakter rata u BiH, definisati agresore i delocirati zlo?in genocida iz Srebrenice na nivo BiH. Zato što se nauka o genocidu uglavnom bavi simptomima, odnosno manifestacijama, a ne uzrocima bosanske tragedije.
Institut za istraživanje genocida Kanada {IGK}