30. septembar je Kanadski nacionalni dan istine i pomirenja.
30. septembar je Kanadski nacionalni dan istine i pomirenja.
Danas ponosno nosimo narandžastu boju kako bismo podržali Kanadsku indijansku zajednicu u borbi za istinu o zlostavljanju domoroda?ke djece i pravdu za žrtve tog strašnog zlo?ina.
Podržavamo Kanadsku indijansku zajednicu u zahtijevima da se vrate domoroda?ke rukotvorine, omogu?i pristup dokumentima rezidencijalnih škola i da se progovori o doktrini otkri?a i osigura pravdu za preživjele žrtve.
Pokušaj eliminacije domoroda?ke kulture u Kanadi kroz rezidencijalni školski sistem koji je vodila crkva predstavlja kulturološki genocid. U Kanadi su više od 150 godina postojale škole sa ?a?kim domovima u kojima je stanovalo više od 150.000 djece.
Posljednja takva škola zatvorena je 1996. Djeca domoroda?kih roditelja bila su doslovno otimana od porodica, ?esto se pritom koristilo i nasilje. Onda su smještana u pretrpane ustanove koje je finansirala država, gde su ih zlostavljali i gdje im je bilo zabranjeno da koriste svoje jezik. Svrha tog sistema je bila: „Ubiti Indijance u toj deci“. Zapravo to i nisu bile škole. To su bili logori za zarobljenike. Cilj je bila asimilacija ?aka.
Kanadska komisija, Truth and Reconciliation Commission, osnovana 2008. godine s ciljem istraživanja istine i pomirenja, tu praksu je nazvala „kulturnim genocidom“. Mnoga djeca nikada se nisu vratila svojim ku?ama, umrla su zbog toga što su bila zapuštena, zbog raznih bolesti ili su po?inili samoubistvo. Njihove porodice ?esto nisu informisane o sudbinama djece.?Kanadska savezna vlada je 1920. godine prestala da vodi evidenciju o broju smrtnih slu?ajeva, i to nakon što je glavni medicinski stru?njak zadužen za domoroda?ku populaciju iznio ocjenu da djeca o?igledno umiru alarmantnom brzinom.
Komisija za istinu i pomirenje identifikovala je 4.120 djece iz oko 150 škola koja se nestala. Me?utim stvarni broj žrtava je znatno ve?i od 10.000.?Kanadska vlada izvinila se zbog postojanja tih škola, ali za predstavnike domoroda?ke zajednice to nije dovoljno.Traže se konkretna djela u smislu eliminacije sistematskog rasizma.
Sje?aju?i se žrtava zlo?ina nad kanadskom domoroda?kom djecom, sje?aju?i se toga kulturološkog genocida, sje?amo se i žrtava agresije i genocida u BiH.
Pomirenje može biti na?in života samo sa istinom i pravdom. Samo ako u?imo iz teških iskustava. Istina i pravda stvaraju potreban prostor za ozdravljenje. Sade sjeme nade i poštovanja kako bi naš vrt procvjetao za našu djecu.?Dok priznajemo strahote iz prošlosti, patnju nanesenu autohtonim narodima Kanade, dok se sje?amo žrtava agresije i genocida u BiH stanimo svi zajedno uz milost i poniznost i radimo zajedno na izgradnji bolje budu?nosti za sve sa istinom, pravdom i kulturom sje?anja.
Institucionalna borba protiv organizovanog razaranja istine o agresiji i genocidu u BiH od strane onih koji su osmislili i izvršili genocid i udruženi zlo?ina?ki poduhvat je jedan od najvažnijih faktora opstanka države BiH. Umjesto da se stide presu?enih zlo?ina oni se ponose ostvarenim zlo?inima, kaju se što ih nisu dovršili.
Historijsko izvinjenje i priznanje genocida od poglavara Rimokatoli?ke crkve, papa Franje, prije nekoliko mjeseci u Kanadi je jasan dokaz da borba za istinu i pravdu nema alternative, da se ta borba isplati. Da istina i pravda na kraju ipak pobjede. Istina o genocidu u BiH i pravda za žrtve tog najve?eg zlo?ina poslije Holokausta u Evropi ?e tako?e pobjediti.
/E.R./