Rat protiv bošnjaÄke žrtve
Uspomena na bošnjaÄku žrtvu može biti obavezujuća za politiÄka rješenja u BiH, jer opstanak Republike Srpske i posrbljavanje bh. stvarnosti direktno ovisi od zaborava pobijenih Bošnjaka. Taj rat za ubijanje uspomene vodi se na raznim frontovima, od kupovine bošnjaÄkih politiÄara koji će obznaniti kako "Bošnjaci napuštaju poziciju žrtve" (Sulejman Tihić) i preferirati izvinjavanje srpskim žrtvama (Bakir Izetbegović), preko uspostave kontrole nad dejtonskim medijima u kojima se govor o bošnjaÄkim žrtvama proglašava seljaÄkim i radikalnim, pa do ovako drskih nasrtaja na meÄ‘unarodne i kulturne prostore, kakav je jedan sajam knjiga izvan balkanskih prostora. Rat protiv bošnjaÄke žrtve je složeni organizirani velikosrpski projekt u kome uÄestvuju i mnoge sarajevske medijske i politiÄke adrese, kojima se komanduje iz Beograda. Dokaze nije potrebno tražiti dalje od obrazovnog sistema u kome nema pomena jedinom genocidu u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, što je izvedivo jedino u politiÄkom i društvenom ambijentu koji nosi zloÄinaÄke gene. ...A dejtonski ustroj je proizišao iz velikosrpskog genocidnog projekta, ubijanja i raseljavanja Bošnjaka, otimanja bosanske zemlje i imovine. Taj projekt se danas ne zadovoljava samo pokoravanjem bh. prostora, gdje uspomena na žrtve ima privatni, a ne općedruštveni karakter, već kidiše da i na meÄ‘unarodnom planu potisne istinu o genocidu u Srebrenici i nametne laž u navodnom stradanju Srba u tom regionu.
Potiranje genocida u BiH dešava se na više frontova. Niko se ne bavi stotinama velikosrpskih tekstova koji se prevode i šalju na hiljade svjetskih adresa. Neće biti Äudo ako sutra i iz inostranstva poÄnu stizati signali negacionizma. Jer, istina se ne podrazumijeva, ona se Äuva i brani, kreira i hrani, pa ako mi nećemo braniti Srebrenicu, onda će je velikosrpski revizionisti za nekoliko decenija posve pretvoriti o tzv. zloÄin nad Srbima. Tada će i ono mezarje u PotoÄarima moći biti nešto drugo, kao što su mnoga naša mezarja postala graÄ‘evinska zemljišta na kojima su beogradske firme gradile zgrade i fabrike.
Iz negiranja genocida proizilazi jasna usmjerenost na minimiziranje efekata Presude Svjetskog suda pravde, koji je 26. februara 2007. presudio da je Srbija prekršila Konvenciju o genocidu, time što - "nije uÄinila sve što je u njenoj moći da sprijeÄi genocid, a uz to nije kaznila i predala Sudu poÄinioce genocida".
Na djelu je kontinuitet velikosrpske propagande kojom su inspirirani a potom i negirani zloÄini genocida nad Bošnjacima. Važno je razumjeti kako se ne radi o incidentima, već o jedinstvenom sistemu, podržanom od državnih struktura Srbije. S druge strane, odbrana istine o genocidu u Srebrenici nema državni karakter u dejtonskoj državi, jer se ovom državom i njenim društvenim ambijentom komanduje iz Beograda.