Do raspleta polticke krize u Bosni i Hercegovini će doći, ne zahvaljujući uozbiljenju bezoÄno neodgovornih bosnjackohercegovackih politiÄara, nego involviranjem odreÄ‘enih centara moći izvana, na Äelu sa SAD. To je i logiÄno ako se ima u vidu nakaradna konstitucija pravno-politiÄkog ustroja zemlje, utemeljena na antologijski besmislenim rješenjima u Aneksu 4 Dejtonskog mirovnog ugovora, koji je, ustvari, oktroirani Ustav BiH, a nametnula ga je meÄ‘unarodna zajednica. Nikada nigdje još nije zabilježeno da se amputiraju kljuÄne atribucije države jednoj meÄ‘unarodno priznatoj zemlji i Älanici UN-a, te da se iste stave u nadležnost njenih teritorijalnih jedinica (entiteta) za koje se, opet, eksplicite, kaže da nisu države. Tako osakaćenu državu onda na svakom koraku blokiraju njeni sastavni dijelovi i onemogućavaju joj da uopće funkcionira kao država. Pomenute vrste nakaradnosti su ugraÄ‘ene i u Izborni zakon, ukljuÄujući i neke klasiÄne karakteristike segregacije i aparthejda, kao što je biranje Älanova Predsjedništva, konstituiranje Doma naroda u Parlamentarnoj skupštini BiH.