Vijesti

Dokle god smo poniženi kao ljudi, ne možemo biti uspravni kao pripadnici svog naroda

Dokle god smo poniženi kao ljudi, ne možemo biti uspravni kao pripadnici svog naroda

 

Ljudima se ne dozvoljava da budu ljudska bića, graÄ‘ani, oni moraju biti samo Bošnjaci, Srbi i Hrvati

 

Jedina i isključiva vrijednost u bosanskohercegovačkoj državi i društvu je pripadnost etničkoj grupi. Isti oni koji su devedesetih godina kritikovali onaj prijašnji sistem u bivšoj Jugoslaviji da guši graÄ‘ansko društvo danas negiraju potrebu postojanja tog društva u Bosni i Hercegovini, što je vrhunsko političko licemjerstvo. Ljudima se ne dozvoljava da budu ljudska bića, graÄ‘ani, oni moraju biti samo Bošnjaci, Srbi i Hrvati.

 

Jedan od glavnih razloga za takvo stanje je što se političari u Bosni i Hercegovini ne mogu dogovoriti kakvu državu žele. U tim beskonačnim raspravama, gubi se energija, gubi se vijeme, a Bosna i Hercegovina sve više propada. Političari stvaraju situaciju u kojoj vlada anarhija koja im omogućuje da ne poštuju ni ustav, ni zakone.

 

Bosna i Hercegovina nema kritičnu masu graÄ‘ana koja bi mogla da promijeni ovo sadašnje stanje, da podrži nove ljude. Nju bi trebalo tražiti u onom velikom broju ljudi koji ne izlaze na izbore, a njih je blizu 50 posto. MeÄ‘utim, njihov glas se ne može artikulisati jer su svi segmenti bosanskohercegovačkog društva izdali čovjeka pojedinca. Ne samo političke stranke, one su najodgovornije, ali i sindikati i civilno društvo. U Bosni i Hercegovini pojedinac apsolutno ne vrijedi ništa. U takvom ambijentu normalno je da nijedna nova politička stranka, koja bi pretendovala da pokriva cijelu teritoriju Bosne i Hercegovine, ne može polučiti dobar rezultat. U sadašnjem sistemu političke stranke mogu da računaju samo na one dijelove teritorije gdje je njihov narod dominantan i zato isključivo igraju na nacionalnu kartu.

 

Jos jedan problem je u tome što je strah od drugoga ugraÄ‘en u bosanskohercegovački državni i društveni sistem. Uzmimo na primer institut zaštite vitalnog nacionalnog interesa. Samo njegovo uvoÄ‘enje u sistem govori o tome da postoji onaj drugi koji hoće da nas ugrozi. On se često zloupotrebljava da bi se stvorila atmosfera straha i ugroženosti. Bosna i Hercegovina uporno pokušava graditi  budućnost na razlikama ističući da je bosanskohercegovačko bogatstvo u jedinstvu različitosti zaboravljajući da vrijednost života čine upravo sličnosti meÄ‘u ljudima, a one su u Bosni i Hercegovini izuzetno velike. MeÄ‘utim, svi bježe od toga pod izgovorom da će izgubiti identitet, prije svega onaj nacionalni i vjerski.

 

Ima onih koji govore da su za Bosnu i Hercegovinu, a u dijelu države gdje imaju vlast nećete vidjeti nijedno obilježje ove države.

Apsurdno je da se na domaćim sportskim takmičenjima vijore zastave drugih zemalja - Srbije, Hrvatske ili Turske.

Kad govorimo o graÄ‘anskoj Bosni i Hercegovini, tu treba biti posebno oprezan da se ne padne u zamku principa jedan čovjek-jedan glas. Ne treba zaboraviti da je devedesetih godina lider Srbije, Slobodan Milošević, krenuo s tom tezom i tako izazvao strah brojčano manjih naroda. Strah izazivaju i izjave bošnjačkog vjerskog lidera poput one da je dosta bilo našeg prilagoÄ‘avanja i da je sada vrijeme da se oni nama prilagode. Ako to kaže osoba koja ima posebnu specifičnu težinu i posebno mjesto u društvu, normalno da će to oni drugi zloupotrijebiti i reći - pogledajte šta oni žele.

 

Ljudi u Bosni i Hercegovine pamte neke dogaÄ‘aje iz prošlosti kao što su sporazum Cvetković- Maček i dogovor TuÄ‘man- Milošević koji su imali krvav rasplet u Bosni i Hercegovini. Zato ih danas hvata strah kad se sastanu predsjednici Tadić i Josipović makar i u najboljoj namjeri. I Beograd i Zagreb bi morali imati u vidu da je Bosna i Hercegovina bolestan organizam kome treba pomoć od njenih prvih susjeda, pa bi u skladu s tim trebali i povlačiti poteze. Žalosno je što odreÄ‘ene političke strukture iz Hrvatske, koje se zalažu za graÄ‘ansku i sekularnu državu, prihvataju model nacionalnih stranaka, u ovom slučaju dva HDZ-a, o podjeli graÄ‘ana na vjerodostojne i nevjerodstojne Hrvate, Bošnjake i Srbe.Oni su napravili sistem vrijednosti u kome ljude dijele na dobre i loše Bošnjake, Srbe i Hrvate zaboravljajući da prethodno, valjda, moraš biti dobar čovjek da bi bio dobar Bošnjak, Srbin ili Hrvat. Žalosno je  kada ministar vanjskih poslova Srbije kaže da su oni spremni da sklope sporazum o specijalnim vezama ne samo sa Republikom Srpskom, na šta imaju pravo po Dejtonskom sporazumu, nego i sa Federacijom. A gdje je tu Bosna i Hercegovina? Da li je to negiranje Bosne i Hercegovine? Jer, svi oni koji se pozivaju na Dejtonski sporazum i dejtonski ustav moraju znati da u članu 1. tog ustava stoji da Republika Bosna i Hercegovina nastavlja svoj meÄ‘unarodno-pravni subjektivitet i suverenitet kao država sa modifikovanim unutrašnjim ureÄ‘enjem. Znači, Bosna i Hercegovina nije dejtonska tvorevina, nego su to entiteti.

 

Svi oni koji tvrde da možemo bez pomoći međunarodne zajednice izaći iz ovog političkog, ekonomskog i moralnog gliba, u kojem se sada nalazimo, ne žele dobro građanima Bosne i Hercegovine. Jasno je da Bosna i Hercegovina, ovaka kakva je sada, ne može biti partner u pregovorima s Evropskom unijom. Međunarodna zajednica mora preduzeti mjere prema onim političarima koji opstruiraju stabilizaciju u Bosni i Hercegovini.

 

Živimo za trenutak kada će se ponovo u Bosni i Hercegovini pojaviti radnici i rudari, ne rudari hrvatskih, bošnjačkih i srpskih rudnika, ne radnici srpskih, hrvatskih i bošnjačkih šuma nego radnici koji žele da bolje žive. Mislimo da će taj trenutak doći onda kada postanemo svjesni da smo postali robovi i najamnici. Tog trenutka će se stvoriti jedna druga vrsta patriotizma drukčijeg od lažnog patriotizma naših političara koji vole ovu zemlju do posljednje marke.

Dokle god smo poniženi kao ljudi, ne možemo biti uspravni kao pripadnici svog naroda.

 

Faktori koji sprećavaju demokratizaciju bosanskohercegovačkog društva i države

 

Prvi faktor je nepostojanje države Bosne i Hercegovine. Taj problem je ispostavljen dejtonskim ustavom koji ne preferira državu već dijelove te države. Naime, različiti dijelovi bosanskohercegovačke države - entiteti, kantoni i opštine - mogu funkcionisati sami za sebe. Ne treba im država jer je dejstonsko ustrojstvo postavljeno naglavačke. Državne institucije nisu nadreÄ‘ene nižim nivoima vlasti nego je obratno - niži nivoi vlasti su zapravo viši. Političari stvaraju situaciju u kojoj vlada anarhija koja im omogućuje da ne poštuju ni ustav ni zakone . Radi se o strukturalnom poremećaju jer su svi mehanizmi ustrojstva bosanskohercegovačke  države takvi da ne dozvoljavaju nikakve iskorake izvan postojećih nacionalnih matrica. Nisu krivi samo političari. Krivi su i birači koji svaki put na izborima svoj glas daju upravo takvim ljudima.

 

Drugi faktor je u pitanju je ko je iskreno za Bosnu i Hercegovinu. Ako pogledamo srpsku stranu, vidimo da političke elite nisu za Bosnu i Hercegovinu. Ako pogledamo hrvatsku stranu, konstatacija je ista - nisu ni oni.  I kod bošnjačke strane – posebno u bošnjačlim  političkim se pokazuje da je ona samo deklarativno za Bosnu i Hercegovinu jer često ističe nerealne, maksimalističke zahtjeve koji nisu izraz iskrenog zalaganja za Bosnu i Hercegovinu.

 

Treći faktor, Politički dijelovi Hrvatske i Srbije su doprinijeli da se poljuljano stanje u Bosni i Hercegovini  još više destabilizuje.

 

ÄŒetvrti faktor, Ne radi o tome da je nacionalizam suviše jak nego o tome da je naprosto ugraÄ‘en u svijest bosanskohercegovačkih  ljudi. To proizvodi visok stepen rezignacije i beznaÄ‘a prije svega kod mladih ljudi.

Vijesti: