GENOCIDNA TVOREVINA I EMBARGO NA ISTINU O GENOCIDU

GENOCIDNA TVOREVINA I EMBARGO NA ISTINU O GENOCIDU

Na osnovu taèke 3, taèke 4 i taèke 5, Deklaracije Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike (KBSA) usvojene na 8. Skupštini KBSA u Seattlu, 27.05.2007. KBSA izdaje Saopæenje za javnost povodom licemjernog i nemoralnog stava dijela domaæe i meðunarodne zajednice da se zloèincima da pravo da trajno imaju u vlasništvu teritoriju na kojoj su izvršili genocid

Saopæenje je bazirano na Deklaraciji KBSA, u kojoj su jasno predstavljeni osnovni ciljevi i zadaci sjevernoamerièkih Bošnjaka, kada je u pitanju vlastita egzistencija i moralna obaveza meðunarodne zajednice koja je, de jure i de fakto, Bošnjake dala povampirenim fašistima da zadovoljavaju najniže životinjske nagone silujuæi, koljuæi i na druge naèine zlostavljajuæi najmiroljubiviji evropski narod koji je ikad živio na ovom podruèju. Saopæenje je i poziv bošnjaèkim politièkim subjektima da se više okrenu lobiranju kod Vlade SAD, jer Evropljani nisu naklonjeni Bošnjacima, pa æe sve uèiniti da se u buduænosti istoèni dio genocidne tvorevine Republike Srpske (RS) odvoji od Bosne i Hercegovine (BiH) i pripoji Srbiji.

Srebrenica ne smije biti nièiji politièki ulog:

Srebrenièani su 1992. godine ostavljeni da se staraju sami o sebi;
Srebrenièani su 1993. godine razoružani;
Srebrenièani su 1995. godine kombinacijom pristrasnosti velikih svjetskih sila u korist srpskog agresora i bošnjaèke aljkavosti i nezainteresiranosti izgubili svoju Srebrenicu;
Srpske snage su zvjerski pobile više od 8000 Bošnjaka. U strukturi ubijenih 99,36% je bilo muškaraca. Najviše pobijenih je bilo u starosnoj grupi 20 – 25 godina, 15,3%. Udio radno sposobnog u strukturi pobijenog stanovništva iznosio je 96,03%. Srpski agresor je izvršio genocid èije posljedice nikada neæe biti sanirane. Pored zloèina genocida, srpske snage su izvršile potpuno etnièko èišæenje protjerivanjem ženskog i preostalog muškog stanovništva. Blizu 6000 djece je ostalo bez roditelja. S obzirom na starost ubijenog muškog stanovništva 44% pripadalo je mlaðem sredovjeènom stanovništvu. Koeficijent feminiteta u nekim dobnim grupama iznosi više od 150 (150 žena na 100 muškaraca). Masovnim ubijanjem muškog bošnjaèkog stanovništva došlo je do poremeæaja u svim strukturama stanovništva Srebrenice. Najveæi poremeæaj desio se u spolno-dobnoj, nacionalnoj i ekonomskoj strukturi stanovništva. S obzirom da je uglavnom nastradalo radno sposobno muško stanovništvo, neminovno æe doæi do trajnih demografskih posljedica, posebno u normalnoj reprodukciji stanovništva, odnosno smanjivanju prirodnog priraštaja. Ubistvom radno sposobnog muškog stanovništva poremetila se struktura aktivnog stanovništva koju danas uglavnom èine žene. Neznatan povratak Bošnjaka na svoja prijeratna ognjišta prijeti da se trajno zadrži poremeæena demografska struktura.
Srebrenièane su 1996. godine pokupili iz kolektivnih smještaja u Tuzli, doveli ih u Sarajevo, dali im srpsku imovinu i rekli: “To je vaše dok ste živi”.
Srebrenièani su 2000. godine istjerani iz srpske imovine, jer je privatna imovina postala sveta èak i u BiH, državi kojoj su pokušali uzeti sve državno kako u agresiji i genocidu, tako i u Dayton-u;
Od Srebrenièana se 2004. godine traži da mirnim putem postignu nešto što se nije moglo postiæi silom;
Srebrenièani 2007. godine èekaju u šatorskim naseljima svoju buduænost.

Tražiti specijalni status za Srebrenicu bez traženja uklanjanja RS, u kojoj se ljudi ne mogu još sahraniti, je suludo. Niti jedna sudska presuda, niti jedan dokument, neæe ukloniti RS, ako se sami Bošnjaci ne organizuju. Nešto što je nastalo ekstenzivnom upotrebom ognja i maèa, agresijom i genocidom, zloèinom protiv èovjeka, ratnim zloèinom nesagledivih razmjera, nešto što je imalo za cilj uništenje èitavog jednog naroda i jedne države mora nestati. To nije imperative samo Bošnjaka i BiH, to je imperativ èovjeka i civilizacije uopšte. Meðunarodni sud pravde (MSP) je sud sa najmanje ispoštovanih odluka u historiji meðunarodnog prava. Od njegove prve presude 1948. godine, u procesu Velika Britanija protiv Albanije jer je Albanija minirala vode izvan svojih teritorijalnih voda, pa do mišljenja o zidovima koje Izrael podiže u Palestini, je dugaèka povijest nepoštovanja odluka. Sve što piše u toj prije svega politièkoj odluci moglo se proèitati u stotinjak presuda donesenih na Meðunarodnom kriviènom tribunalu (MKTJ) u Hagu. MSP je podložan politièkim uticajima. Pojedine sudije tog suda su govorili ne može se frustrirati nacija od 10 miliona ljudi. Mislili su naravno na Srbe. I pored sa svojih više politièkih, a manje pravnih karakteristika, presuda MSP je nedvojbeno potvrdila gdje je, ko je i u èije ime je izvršio genocid. Pred tim èinjenicama ne trebamo i ne smijemo zatvarati oèi. Presudom je jasno utvrðeno kako je genocid poèinjen na užem geografskom podruèju "u i oko Srebrenice". U više paragrafa presude decidno je navedeno kako su izvršitelji zloèina genocida pripadnici VRS-a i MUP-a RS, te da su žrtve Bošnjaci. U tom kontekstu, istaknuta je neophodnost kažnjavanja poèinitelja zloèina, odnosno njihovo procesuiranje pred nadležnim sudovima, uz napomenu kako Vlada RS-a posjeduje spisak od 24.743 osobe koje su po razlièitim osnovama odgovorne za genocid u Srebrenici.

Dodikov embargo na genocid

Dodikovo žigosanje bošnjaèkog naroda kao islamsko-teroristièkog, kao specijalne opasnosti od bijelih evropskih muslimana, je dio prljave igre na koju intenzivno igra srpski lider, naroèito poslije Susreta Bošnjaka Sjeverne Amerike u Seattlu i Skupštine KBSA. KBSA je u svojoj Deklaraciji, izražavajuæi jednoglasno mišljenje više od 350.000 sjevernoamerièkih Bošnjaka naglasio svoj strateški interes i cilj: ukidanje RS, entiteta koji je nastao na masovnim grobnicama, logorima, silovanjima, etnièkom èišæenju, paljevinama i genocidu, entiteta kao spomenika genocida, entiteta kao osvajaèkog i genocidnog cilja srpskog fašizma, entiteta èije postojanje ne može imati drugo znaèenje osim genocidnog. Zato je ukidanje RS sudbinsko pitanje i jedini put opstanka bosanskohercegovaèke države.
Dodikovo žigosanje bošnjaèkog naroda je planska kampanja sa ciljem: da se demonizira svako ko spominje genocid, da se potpuno obespredmeti insistiranje na ustavnim promjenama, da se pokaže da žrtve genocida nemaju pravo na presudu MSP i njene pravne posljedice, da se u buduænost BiH kroji po projektu Miloševiæ, Karadžiæ, Mladiæ, da se odstupi od odredbe da su meðunarodne konvencije, èiji je BiH potpisnik, iznad svih zakona u BiH. Dodik je predstavnik onih koji su poèinili genocid. Njegova zavjera šutnje o genocidu i insistiranje da genocid ne može imati pravne posljedice je negiranje genocida, koga su priznale Ujedinjene Nacije (UN) putem svoga suda. KBSA poruèuje Bošnjaci nikada neæe zaboraviti genocid. Bošnjaèko pamæenje je sastavni dio bošnjaèke buduænosti u sadašnjem vremenu kada se još traga za tijelima dvije treæine ubijenih u Srebrenici i dok oni koji su se vratili tamo žive kao graðani drugog reda. Dodik je dokaz da se fašistièki projekat srpskocrnogorskog režima i dalje provodi.

Dodikov aparat državne uprave je naseljen ratnim zloèincima

Èovjek koji je u julu 1995. godine bio operativni oficir Specijalne brigade policije RS, razdvajao žene i djecu od muškaraca u Potoèarima, danas je inspektor za bezbjednost MUP-a RS. Dakle, niti jedna akcija MUP-a RS ne može poèeti, a da ne proðe preko njegovog stola. Zato je Dodik protiv jedinstvene bosanskohercegovaèke državne policije. Policija mu je zadnje sredstvo odbrane paradržavne tvorevine. MSP je presudio da su institucije RS, a posebno vojska i policija poèinile genocid u Srebrenici. Zar može ista ta policija i dalje nesmetano raditi? Zar ta policija može obezbjeðivati dženaze onih nad kojima je izvršen genocide? Zar bi Jevreji pristali na to da im policija bude nacistièki Gestapo? Za sigurnost žrtava - preživjelih stanovnika Srebrenice ne mogu brinuti oni koji su umiješani u zloèine, više stotina osoba koje se sumnjièe za sudjelovanje u genocidu, a koje su zaposlene u policiji RS-a i drugim agencijama za provoðenje zakona.
Izjave Milorada Dodika, koje imaju za cilj negiranje odgovornosti RS za genocid, ratne zloèine i zloèine protiv èovjeènosti u BiH nisu u skladu sa presudom MSP koja ne ostavlja nikakav prostor za odbacivanje odgovornosti RS. U vršenju zloèina genocida Vojska RS bila je podreðena politièkom vodstvu RS. Poèinioci genocida postupali su u ime RS i izvršavali su dijelove javne ovlasti RS.
Zato Srbi imaju individualnu i kolektivnu odgovornost. Nešto u duhovnom životu Srba je porodilo Miloševiæev režim, porodilo Karadžiæa, Mladiæa i to nije teško dokazati.

Sam specijalni status Srebrenice ne može zadovoljiti pravdu

U trenutku kada je u njoj pobijeno 8.000 ljudi, Srebrenica je imala globalno najspecijalniji moguæi status. Treba ukinuti RS, koja je nastala na genocidu i agresiji. Podjela BiH na dva podržavljena entiteta je posljedica genocida, agresije, zloèina protiv èovjeènosti i ratnog zloèina. Vlasti u RS su poèinioci genocida. Zato ona ne može opstati, a postojeæe teritorijalno i administrativno ureðenje BiH se mora promijeniti.

Samo paralelno sa radom na ukidanju RS, a u skladu s presudom MSP koja potvrðuje da je poèinjen genocid od strane politièkog i vojnog rukovodstva RS nad graðanima Srebrenice, vlasti BiH i predstavnici meðunarodne zajednice trebaju Srebrenici vrati status izvan politièke kontrole RS, poništavanjem posljedica sudski definiranog genocida. RS nije procesuirala nijedan zloèin koji je poèinjen u Srebrenici, što je ružna poruka za buduæu izgradnju države BiH na temeljima istine i pravde. Žrtve genocida imaju pravo da traže pravdu i nadoknadu štete. Èinjenica da u RS niko nije osuðen za zloèine u Srebrenici, da institucije vlade RS za sve ovo vrijeme nisu zaposlile nijednog povratnika bošnjaèke nacionalnosti, da bošnjaèka djeca u osnovnim i srednjim školama ne uèe svoj maternji, odnosno bosanski jezik, da ne izuèavaju svoju historiju, da nije uspostavljena multietnièka policija i dr., otvara niz pitanja sadašnjeg ustavnog ureðenja države BiH i ukazuje na potrebu da se ona tako uredi kako bi svaki njen pedalj zaista bio i bošnjaèki, i srpski i hrvatski.

Pravda za Srebrenicu je zadovoljena tek ako svijet prizna èinjenicu da je u BiH izvršen genocid, ako država BiH ponovo izaðe sa novim dokazima o genocidu pred MSP, ako ratni zloèinci Radovan Karadžiæ i Ratko Mladiæ budu uhapšeni i procesuirani na sudu, ako sve žrtve genocida u BiH tužbom ostvare reparaciju za štete.
Bošnjaci ne smiju poèiniti zloèin prema sebi, a zloèin prema sebi je zaboraviti da je izvršen genocid. Zapad ne smije poèiniti zloèin jer je pitanje civilizacijskog minimuma da se u 21. vijeku ne toleriše RS, tvorevina nastala na genocidu. Ne može se prihvatiti da zapadna politika toleriše i aktivno doprinosi da se u BiH snagom sile održe podržavljeni etnièki kavezi dok u zapadnim državama zajedno žive ljudi raznih nacionalnosti, kultura i vjera.
Dvanaest godina nakon genocida u Srebrenici nemamo taène podatke o broju ubijenih, njihovoj starosnoj strukturi, posebno fertilnog muškog stanovništva, broju djece, siroèadi koja su bila mlaða od 18 godina u momentu ubijanja njihovih oèeva, broj i starost žena – hudovica radi izraèunavanja totalne stope fertiliteta. Mi nemamo utvrðen obim i velièinu socijalno-ekonomske destrukcije porodica, žrtava genocida. Na kraju mi još ne znamo velièinu demografskih, socijalno-porodiènih, etnoloških, geografski, kulturološki razmjera genocida.
Zato Bošnjaci još nisu dovoljno svjesni da je cilj velikosrpske agresije bio da se genocidom oèisti Podrinje od Bošnjaka, kako bi se kao u sluèaju Kosova, moglo odvojiti od BiH, jer na tom podruèju danas, ne živi velik broj Bošnjaka. To bi se desilo u narednih 20 godina. To je zapravo „kosovski etno-demografski model“ na primjeru cijepanja BiH.
Minimalno što treba uèiniti odmah za Srebrenicu jeste da taj grad ne bude dio ustavnopravnog i teritorijalnog ureðenja RS-a. Srebrenicu treba napraviti mjerom života tako što æemo neutralizirati posljedice genocida, procesuirati osumnjièene za ratne zloèine posebno za genocid i omoguæiti Srebrenici poseban status u BiH, odnosno staviti je pod jurisdikciju BiH. Maksimalno što treba uèiniti jeste ukidanje RS.

Bošnjaci praštajuæi i radeæi na pomirenju, neæe zaboraviti istinu i neæe prestati tražiti pravdu za stradanja i žrtve radi boljeg života svim ljudima i narodima BiH u miru i slobodi.

KBSA istièe da presuda o genocidu mora imati svoje pravne posljedice. Cilj ignoriranja presude pod nazivom: „Miloševiæu dokazan genocid u BiH“ i presude o genocidu je odugovlaèenje ustavnih reformi u BiH. KBSA smatra da je vrijeme da se meðunarodno pravo poène primjenjivati u BiH, te da Vijeæe sigurnosati UN na osnovu presude poduzme mjere iz svoje nadležnosti. BiH ne može biti izuzetak od primjene meðunarodnog prava.

Genocid u Srebrenici je genocid u BiH

1. Izražavajuæi sumnju u odnos meðunarodne zajednica zbog ignoriranja politièkih implikacija koje presuda za genocid ima za buduænost BiH, KBSA upozorava da politièku krizu koju preživljava BiH zloupotrebljavaju separatistièke snage na èelu sa Draganom Èoviæem i Miloradom Dodikom, koji se zalažu za federalizaciju BiH i koji su za svoj separatistièki plan ohrabreni pasivnim odnosom djela meðunarodne zajednice prema krucijalnim pitanjima države BiH.

2. KBSA izražava nezadovoljstvo zbog èinjenice da MSP nije zatražio predaju cjelokupne dokumentacije u predmetu BiH protiv Srbije, ni od vlasti RS, niti od MKTJ.

3. KBSA smatra da je sud nedostatno utvrdio èinjenice. Genocid u Srebrenici je genocid u BiH. Pogubljenja osoba s èitava podruèija BiH na jednom mjestu upravo ukazuje na genocidnost politike i režima koji su do zloèina doveli, a nikako ne opravdavaju reduciranje genocida na lokalne okvire. Vojska RS za koju je MSP, potvrðujuæi prethodne presude MKTJ, utvrdio da je poèinila genocid nije to mogla uèiniti bez institucionalne podrške iz Banja Luke i Beograda.

4. KBSA upozorava da æe presuda za genocid imati dugoroène posljedice, jer ide ispod standarda dostignutih u presudama na Nuernberškim procesima kojima je osim individualne utvrðena i krivièna odgovornost šest zloèinaèkih organizacija poput: Nacistièke stranke, Gestapa ili postrojbi SS-a. Zato žrtve presudu doživljavaju kao viktimizaciju, a zloèinci presudu koriste za opravdavanje zloèina. Takva presuda otvara moguænosti za daljnje presedane uvodeæi koncept genocida samo na jednoj lokaciji.

5. KBSA poziva Vijeæe sigurnosti UN-a da zatraži izvještaj od MSP o prikupljanju dokaznog materijala, a druge meðunarodne institucije da se odrede spram posljedica presude i da predstave svoje prijedloge o isplati odšteta za žrtve i njihove porodice. Pošto UN još nisu regirale na presudu, KBSA traži od generalnog sekretara UN Ban Ki-mona da poduzme mjere na provedbi presude u smislu poništenja rezultata genocida, jer samo takvo rješenje može donijeti trajan mir i stabilnost u BiH.

6. KBSA æe inicirati formiranje ekspertne skupine sa zadatkom praæenja implementacije presude, odnosno iniciranja odreðenih bh. i meðunarodnih institucija i organa na izvršavanje njihovog dijela obaveza, u prvom redu onih koje se tièu Konvencije o sprjeèavanju i kažnjavanju genocida.

7. KBSA traži od institucija i organa BiH da se angažiraju u vezi s implementacijom presude. Istovremeno KBSA upuæuje javni protest organima i tijelima UN-a, a u prvom redu Vijeæu sigurnosti zbog šutnje u vezi s implementacijom presude koju je donijela najviša meðunarodna sudska instanca.

8. U godini: kada se navršava 12 godina od straviènog genocida koji su vojska i policija RS uz skoro potpunu šutnju srpskog naroda i djela meðunarodne zajednica poèinili u "zaštièenoj zoni" Srebrenica, kada 12 godina ucviljene majke Srebrenice èekaju na punu istinu i pravdu kao jedinu moguæu satisfakciju, kada ni nakon presude MSP u kojoj je RS proglašena projektantom i egzekutorom genocida, meðunarodna zajednica i njeni predstavnici u BiH ne pokazuju ni izdaleka oèekivanu volju da pronaðu i pohapse srpske zloèince i pokrenu postupak rušenja RS kao tvorevine stvorene na zloèinu, kada se sramno zalažu za opstanak policije RS unatoæ èinjenici da njen sastav i 12 godina poslije genocida vrvi od bivših ratnih zloèinaca, kada vrše sraman pritisak na bošnjaèke politièare koji se opiru njihovim nemoralnim nakanama, kada u domenu ustavnih promjena meðunarodnjaci, dobro potpomognuti ambasadorima iz vodeèih zapadnih zemalja, tjeraju bošnjaèke politièare na kompromis koji bi nedvojbeno zapeèatio sudbinu BiH kao taoca domaæih i vanjskih eksponenata veliko-srpske politike, kada žrtvu tjeraju da se "dogovori" sa dželatom, kada Bošnjacima nakon svih zvjerstava koja su pretrpjeli od tvoraca RS žele reæi: klali su vas i muèili kao vrhunski majstori torture, silovali su vaše žene, ubijali vašu djecu, kao najveèi barbari rušili vaše bogomolje i sve vidljive tragove vašeg postojanja, pa šta?!, KBSA poruèuje da se ne može o buduænosti BiH razgovarati sa Dodikom, èiji put disolucije BiH predviða opstanak RS u kojoj ni jedan centimeter neæe biti izpušten iz njene, genocidom, oèišæene teritorije na kojoj od predratnih 45 posto Bošnjaka i Hrvata danas jedva živi oko 8 posto.