Crkve i vjerske zajednice imaju snažan utjecaj u svim postkomunističkim, odnosno tranzicionim društvima. To je dodatno specifično za BiH

Crkve i vjerske zajednice imaju snažan utjecaj u svim postkomunističkim, odnosno tranzicionim društvima. To je dodatno specifično za BiH

Beograd ima skoro dominantan utjecaj na političku scenu u BiH, ne samo u Republici Srpskoj nego i kod ostala dva naroda. Prudski sporazum je nastao pod mentorstvom i podrškom Beograda. Predsjednik Tadić već nekoliko godina ima na stolu ponudu o podjeli Kosova, prema kojoj bi Srbiji pripao sjeverni dio, ali iz unutarnjih političkih razloga ne smije na to pristati. Republika Srpska nije kompaktna teritorija i Distrikt Brčko je glavni kamen spoticanja za bilo kakve nove državne aranžmane, jer tu administrativnu jedinicu unutar BiH dijeli na dva fizički odvojena dijela. Upozoravali smo, da je donošenje amandmana na Ustav BiH, koji se odnosi na Distrikt Brčko veliki promašaj i na štetu Bosne i Hercegovine. Žao mi je da se o tome premalo ili nikako ne govori. Nažalost, javnosti se donošenje amandmana predstavilo kao veliki uspjeh, a, ustvari, taj amandman je veliki poraz za državu BiH. Zbog toga će Dodik najjače napade usmjeriti upravo na Distrikt Brčko. Sasvim sigurno mogu reći da nema govora o stvaranju novih država i promjeni državnih granica, taj proces je završen. To su samo iluzije pojedinih političara, koji takoÄ‘er znaju da od toga nema ništa.

 

Nažalost, Tadić ima veliki utjecaj u BiH, i to prilično negativan. Njegova retorika je jedno, a provoÄ‘enje te politike nešto sasvim drugo. Pogledajte samo šta je Tadić uradio u Srbiji, koliko je sa njim ta zemlja nazadovala, kako se brutalno obračunao sa svojim političkim protivnicima, kako je napustio političko naslijeÄ‘e Zorana ĐinÄ‘ića. Mislim da ste nedavno upravo u Danima objavili intervju sa Bogoljubom Karićem iz kojeg je ilustrativno kako Tadić bez milosti vlada Srbijom, i o tome govori i politički motiviran sudski proces protiv porodice Karić. Trenutno nepotrebno (ras)prodaje Telekom Srbije u bescijenje, čije vlasništvo nije potpuno jasno, jer država nema 31 posto, nego 18 posto vlasništva. Tadić daje deklarativnu podršku BiH kroz poznatu i ponavljajuću frazu da podržava dogovor tri naroda i dva entiteta, a Tadićeva podrška Dodiku je nedvojbena. S Dodikom bi se složio samo oko jedne teze, a to je da BiH ne može opstati kao država. Ali dodao bih, da bez volje velikih sila nije mogla nastati i opstati nijedna država u regiji. To se najbolje pokazalo na primjeru Srbije gdje je na 17 posto njene teritorije voljom velikih sila proglašena nova država – Republika Kosovo. Tadić se na ovakav način, podržavajući Dodika, nastavlja poigravati sudbinom Srbije, jer još uvijek može doći do dalje disolucije te zemlje. A Dodik će ostati upamćen kao srpski lider, koji je najviše opljačkao vlastiti narod.

Hrvatska ima dovoljno svojih problema, pozabavila se sama sobom, i zbog toga je Dragan ÄŒović pronašao saveznike i sponzore svoje politike u Banja Luci i Beogradu. Hrvatska je korak od ulaska u EU i neće rizikovati svoj ulazak u EU politikom koja bi bila kopija Tadićeve politike prema BiH. Predsjednik Josipović je dosadašnjim potezima afirmirao Dodika i napravio neki novi regionalni politički trougao Zagreb – Beograd – Banja Luka. Svojim odnosom sa Banja Lukom i nagradom reketaških (Ne)zavisnih novina, nažalost, sveo se na nivo sreskog načelnika. On je kao meÄ‘unarodni pravnik trebao bi insistirati, da Dodik bude procesuiran kod hrvatskog pravosuÄ‘a zbog podrške bombardiranju Zagreba početkom maja 1995. godine o čemu postoje neoborivi dokazi, a ne da Dodiku daje značaj državnika i navodno čovjeka koji će osigurati povratak Hrvata u RS.

Možda još jedan detalj slikovito govori o Josipoviću, koji je prilikom prve posjete Banja Luci na svečanoj večeri svirao na klaviru Dodiku i društvu, i time jasno ignorirao činjenicu da je u tom gradu izvršeno etničko čišÄ‡enje i zločin nad Hrvatima. To predstavlja svojevrsno poniženje za žrtve i hrvatski narod.

Problem funkcioniranja Federacije BiH je evidentan i tu bi trebalo raditi na spajanju pojedinih kantona, tačnije, preciziranju nadležnosti kantona i federalnog nivoa, smanjivanju broja ministarstava, ispraviti nelogičnosti pripadnosti pojedinih općina pojedinim kantonima i izvršiti druge racionalnosti, ali bi istovremeno u Republici Srpskoj trebalo osigurati da tri ključne pozicije predsjednika RS-a, parlamenta i Vlade moraju ustavom obavljati pripadnici iz tri različita naroda i redefinirati ustavnu poziciju oba potpredsjednika RS-a. Isto tako u Federaciji je potrebno osigurati da su predsjednik FBiH, Parlamenta i Vlade iz tri različite etničke zajednice. Kada se govori majorizaciji Hrvata vrlo često se pretjeruje. S obzirom na brojnost možemo slobodno reći da je u mnogim segmentima kada se radi o Hrvatima izvršena pozitivna diskriminacija. Imamo primjer finansijskog sektora u FBiH, kojeg uglavnom vode i nadziru hrvatski kadrovi. Ponovni ustroj teritorijalnih jedinica u BiH značio bi i ukidanje postojećih administrativnih aranžmana (RS i FBiH) u ovakvom obliku. Težnje za hrvatskom jedinicom u BiH bez bosanske Posavine je slično kao uspostaviti Palestinsku državu bez Jerusalema. Sadašnje rješenje od dvije administrativne jedinice je pogubno za BiH, sa tri bi bilo još pogubnije i stvorilo bi dugoročnu nestabilnost. Rješenje treba tražiti u novoj regionalizaciji, jer svi graÄ‘ani i narodi nisu se pitali ni kada je nastala ni FBiH ni RS nego je to bila posljedica nasilja, rata i etničkog čišÄ‡enja.

Ne postoji bošnjačka politika u pravom značenju te riječi. Od 2006. godine prisutan je stalni trend poraza uslovno rečeno bošnjačke politike. Radije bi vidio bosanskohercegovačku politiku, jer takva politika je za sve, ne samo za pojedine etničke zajednice. Ustvari, imamo političke elite koje su uzurpirale vlast navodno u ime pojedinog naroda. Uglavnom se radi o organiziranim kriminalnim grupama, a ponajmanje političarima i ljudima sa vizijom.

Zapad je decenijama izgraÄ‘ivao partnerske odnose sa omraženim režimima, a ne sa arapskim masama. To je evidentno i na Balkanu, manje-više, Zapad je podržavao nacionaliste, vrlo rijetko umjerene lidere i političke opcije. I kada su počeli protesti podržavao je istovremeno i demonstrante i režime. Tu se radi o jednom historijskom procesu dekolonizacije kada su kolonizatore zamijenili domaći vlastodršci, koji su često bili brutalniji od samih kolonizatora. Zapad je upravo sa tim vlastodršcima uspostavio tijesne veze i različite biznise sve to opravdavajući, da ta društva nisu zrela za demokratiju i da je se najlakše dogovoriti sa diktatorima, posebno kada se radilo o pitanjima vezanim za izraelsko-palestinski konflikt. Decenije strahovlade u tim državama stvarale su snažan bunt nezadovoljnog stanovništva i jednostavno su godinama sazrijevali uslovi za masovne ustanke, koji su proteklih mjeseci kulminirali potpomognuti modernom komunikacijskom tehnologijom, koja je omogućila lakše organiziranje. Demokratizacija će se nastaviti, autokratski režimi nestajat će jedan za drugim. Ta dogaÄ‘anja se teško mogu odraziti na BiH, jer je BiH podijeljeno društvo, a za masovne proteste potrebno je djelovati i imati osjećaj pripadnosti cjelini i tako osigurati prijeko potrebnu sinergiju.

Crkve i vjerske zajednice imaju snažan utjecaj u svim postkomunističkim, odnosno tranzicionim društvima. To je dodatno specifično za BiH, koja je imala težak rat i religije su se tu dodatno pozicionirale. Nažalost imamo religije, koje su u mnogo čemu manifestativne, folklorne i nalaze se u nekoj fazi društvene adolescencije i vremenom bi trebale da evoluiraju i zauzmu mjesto koje im pripada u razvijenim demokracijama, naravno kada to BiH dostigne. To najbolje pokazuje činjenica, da je najprepoznatljiviji ili čak možda i naj utjecajniji pojedinac iz BiH u svijetu reisu-l-ulema Cerić, što dovoljno kaže da nemamo svjetovnih političkih elita, koje su dovoljno kvalitetne i snažne da se nametnu izvan BiH, nego je to mjesto pripalo vjerskom voÄ‘i. U regiji je situacija dosta slična, jer vrlo često religijske voÄ‘e pokušavaju biti i gospodari naših duša, ne samo sudbina zajedno sa političarima.