Povodom godišnjice od jednog od najtežeg urbicida 20. vijeka – rušenje Starog mosta u Mostaru.

Rušenje Starog mosta je pucanj u bosanskohercegovačku slobodu, nezavisnost, državnost, integritet, politički subjektivitet. Rušenje Starog mosta je vrhunac fašizma. Pucanj u Stari most je pucanj u bosanskohercegovačku državu i društvo, pucanj u čovjeka i civilizaciju koji su se pobjedom nad fašizmom, poslije Holokausta zavjetovali nikada više. Rušitelji Starog mosta su samo potvrdili da Mostar nije njihov grad, niti će biti, a  cijelom hrvatskom narodu su sazidali veliki stub srama i osude, koji će dok budu živi nositi. Onaj ko može srušiti takvu arhitektonsku ljepotu i svijetski ukras pred čijom lepotom i monumentalnošÄ‡u čovjek, ali samo čovjek, postaje dobar i miroljubiv, taj rušitelj ne može pripadati čovjeku i civilizaciji. On pripada barbarima, neljudima, zločincima. Stari Most je simbol: neuništivosti ideje bosne i bosanskog duha, simbol neuništivosti bosanskog jedinstva u različitosti, simbol sinteze Istoka i Zapada, simbol vječnog postojanja države Bosne i Hercegovine i bošnjačkog bića i njegove tradicije, kulture, nacije, jezika, vjere i historije. On se može ponekad rušiti ali će se uvjek obnavljati iznova još jači i čvršÄ‡i zbog svojih simbola značenja, zbog Bosne i Hercegovine i Bošnjaka, zbog ideje Bosne i bosanskog duha. Zbog pokaza i dokaza o mogučnostima življenja različitosti u jedinstvu.
/E. R./

Povodom godišnjice od jednog od najtežeg urbicida 20. vijeka – rušenje Starog mosta u Mostaru.
Onaj ko može srušiti takvu arhitektonsku ljepotu i svijetski ukras pred čijom lepotom i monumentalnošÄ‡u čovjek, ali samo čovjek, postaje dobar i miroljubiv, taj rušitelj ne može pripadati čovjeku i civilizaciji. On pripada barbarima, neljudima, zločincima
http://instituteforgenocide.org/?p=12167&lang=bs
On the occasion of the anniversary of one of the most difficult urbicide in the 20th century - destruction of the Old Bridge in Mostar.
Individuals who can bring down such architectural beauty and such worldly-decoration before whose beauty and historic man, but just a man, becomes a good and peaceful, the destroyer can not belong to man and civilization. He belongs to the barbarians, the inhuman and the wicked.
http://instituteforgenocide.org/?p=12163


Povodom godišnjice od jednog od najtežeg urbicida 20. vijeka – rušenje Starog mosta u Mostaru.

Rušenje Starog mosta je pucanj u bosanskohercegovačku slobodu, nezavisnost, državnost, integritet, politički subjektivitet. Rušenje Starog mosta je vrhunac fašizma. Pucanj u Stari most je pucanj u bosanskohercegovačku državu i društvo, pucanj u čovjeka i civilizaciju koji su se pobjedom nad fašizmom, poslije Holokausta zavjetovali nikada više. Rušitelji Starog mosta su samo potvrdili da Mostar nije njihov grad, niti će biti, a cijelom hrvatskom narodu su sazidali veliki stub srama i osude, koji će dok budu živi nositi. Onaj ko može srušiti takvu arhitektonsku ljepotu i svijetski ukras pred čijom lepotom i monumentalnošÄ‡u čovjek, ali samo čovjek, postaje dobar i miroljubiv, taj rušitelj ne može pripadati čovjeku i civilizaciji. On pripada barbarima, neljudima, zločincima. Stari Most je simbol: neuništivosti ideje bosne i bosanskog duha, simbol neuništivosti bosanskog jedinstva u različitosti, simbol sinteze Istoka i Zapada, simbol vječnog postojanja države Bosne i Hercegovine i bošnjačkog bića i njegove tradicije, kulture, nacije, jezika, vjere i historije. On se može ponekad rušiti ali će se uvjek obnavljati iznova još jači i čvršÄ‡i zbog svojih simbola značenja, zbog Bosne i Hercegovine i Bošnjaka, zbog ideje Bosne i bosanskog duha. Zbog pokaza i dokaza o mogučnostima življenja različitosti u jedinstvu.

On the occasion of the anniversary of one of the most difficult urbicide in the 20th century - destruction of the Old Bridge in Mostar.

The destruction of the Old Bridge was a direct hit on Bosnia and Herzegovina's freedom, independence, statehood, integrity, political subjectivity. The destruction of the Old Bridge is the highlight of fascism. Shooting the Old Bridge was a shot in BiH state and society, the shooting of man and civilization who have victory over fascism, after the Holocaust was vow to never occur again. Destroyers of the Old confirmed that Mostar is not their city, nor will be, and the entire Croatian people have built a pillar of shame and condemnation, which they will carry with themselves until they die. Individuals who can bring down such architectural beauty and such worldly-decoration before whose beauty and historic man, but just a man, becomes a good and peaceful, the destroyer can not belong to man and civilization. He belongs to the barbarians, the inhuman and the wicked. The old bridge was a symbol: indestructibility of the idea of Bosnia and the Bosnian spirit, symbol of the indestructibility of Bosnia's unity in diversity, a symbol of synthesis of East and West, a symbol of eternal existence of the state of Bosnia and Herzegovina and the Bosniak beings and its traditions, culture, nation, language, religion and history. It can sometimes be demolished but it will always be renewed again even stronger and stronger because of their symbolic meaning, because of Bosnia and Herzegovina and Bosniaks, and the idea of Bosnia and the Bosnian spirit. Because of evidence that proves there are possibilities of the diversity of life in unity.