Nema veće opasnosti za Bošnjake od Bošnjaka

Nema veće opasnosti za Bošnjake od Bošnjaka

Nacionalističke snage koje su učestvovale u oružanoj agresiji na BiH i njenom teritorijalnom rasparčavanju nastavile su svoje destruktivno djelovanje i nakon neuspjele agresije, samo perfidnijim sredstvima i metodama. MeÄ‘unarodna zajednica je formirala Haški tribunal da bi prikrila vlastitu odgovornost za najveću ljudsku tragediju u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Ne samo da je nije spriječila, već je dala nekoliko godina agresoru da dovrši svoj krvavi posao. I koje li ironije! Zločincima se sudi  u Hagu, ali ne i njihovim projektima. Da su obavili svoju zločinačku zadaću na vrijeme i do kraja, vjerovatno im se ne bi ni sudilo za zlodjela. Legalizacija faktičkog stanja na terenu nakon genocida i etničkog čišÄ‡enja dovoljan je dokaz. Dodik je više puta izjavio kako od tri naroda jedino Bošnjaci žele BiH te da će bošnjački političari biti prisiljeni na velike ustupke srpskim i hrvatskim zahtjevima, a to znači da će se suočiti sa politikom ucjena i stalnih prijetni. Budući da Bošnjaci predstavljaju kičmu opstojnosti BiH na sceni su razni vidovi pritisaka i napada na njihove nacionalne i vjerske institucije kako bi se taj kičmeni stub oslabio. Nažalost, čini se da su Bošnjaci prilično dezorjentirani svojim unutrašnjim nesuglasicama i podjelama da bi se mogli ozbiljnije suprostaviti sve učestalijim nacionalističkim prijetnjama. 

Bošnjaci su žrtva velike nepravde, podmuklih zavjera, fašističkih projekata itd. U tom kontekstu ne bi se trebali osjećati krivim. To je, rekao bih, naš usud, zatečeno stanje. Nismo birali susjede ni domovinu; tu smo gdje jesmo. Nastojimo ostati svoji na svome, slobodni, pitomi i tolerantni. Ali, ako uzmemo u obzir koliko su Bošnjaci svojom nezrelošÄ‡u, naivnošÄ‡u, nesposobnošÄ‡u i neodgovornošÄ‡u pripomogli stvaranju teške političke i ekonomske situacije u kojoj se nalazimo, shvatit ćemo da konstatacija ima smisla. Nesposobnost naših političara, intelektualaca, funkcionera da se uhvate u koštac sa suštinskim problemima koji tište Bošnjake ponekad dovodi do očaja. Primjećujemo da oni više brinu o sebi, svojim foteljama i privilegijama nego što brinu o svome narodu i njegovim svakodnevnim mukama. Ne bih krivio narod, već voÄ‘e, lidere, predvodnike, ljude od kojih se očekuje da konačno urade nešto konkretno za izvjesniju budućnost.