MORAMO VRATITI ONO NAŠE KRALJEVSKO LICE
U sklopu manifestacije "Dani mevluda i zikra 2011", nakon Konjica, prof. dr. Ferid Muhić sinoć (28.04) je održao predavanje i u Mostaru. Kroz temu "Bosna i Bošnjaci - izazovi i perspektive" prof. Muhić je briljantnim nauÄnim umijećem apostrofirao nekoliko važnih historijskih Äinjenica koje su odreÄ‘ivale i još uvijek znaÄajno utjeÄu na poziciju Bošnjaka i Bosne i Hercegovine kao države u kontekstu euroatlantskih integracija.
"Sva pitanja koja se dotiÄu problema identiteta Bošnjaka su nepristojna pitanja. Niko se danas ne pita o identitetu Brazilaca, Amerikanaca, Argentinaca, iako za to, gledano nauÄnim Äinjenicama, ima više osnove već u sluÄaju Bošnjaka.", na poÄetku svog dvosatnog predavanja naglasio je dr. Muhić.
U daljem toku predavanja prof. Muhić je simboliÄno predstavio svu raskoš bošnjaÄkog identiteta, kulture, tradicije i odvažnosti kroz lik i djelo Avde MeÄ‘edovića.
"Mora se dokazati šta se ustvari dogodilo sa Bošnjacima, sa njihovim unutrašnjim padom. Kako se moglo desiti da cijeli jedan narod, slavan i sa kraljevsko dušom bude gotovo izbrisan. Ta je priÄa možda najdramatiÄnija u savremenom svijetu u posljednjih stotinu godina. Bilo je gotovo nemoguće dokazati da su Bošnjaci ono što jesu.", postavljajući premisu pred analizom historijskih Äinjenica kazao je prof. Muhić. On se u daljoj razradi postavljenog pitanja bavio historijskim odnosom Evrope prema islamu i muslimanima. "Animozitet prema islamu, sistematski graÄ‘ene i ideološki inspirisane priÄe o islamu i sukobu islama sa Evropom traju dosta dugo. Dovoljno je da se prisjetimo izjave Angele Merkel, kojoj se iz sveg srca pridružio i Sarkoz, da je priÄa o multetniÄkoj Evropi završena. To je direktno poruka muslimanima: nećete biti Evropljani. Dakle, postoji jedna distanca prema islamu koju moramo rasvijetliti Äinjenicama.", nastavio je Muhić.
Iznoseći jednu po jednu Äinjenicu Muhić je posebno apostrofirao kako ni kršÄ‡anstvo, ni judaizam ni islam ne potjeÄu sa evropskaog tla, naprotiv sve tri religije dolaze iz iste avlije, one Abrahamovske jer se upravo stoga Azija smatra kolijevkom spiritualizma. Muhić se u svom predavanju dosta dugo zadržao na dokazima o dolasku sve tri religije na evropsku tlo.
"HrišÄ‡anstvo se na Balkanu širi od vremena Ćirila i Metodija u 9. vijeku, u MaÄ‘arskoj u 10, u Rusiji u 11, Skandinaviji krajem 10. i poÄetkom 11, u Britaniji s Normanima u 11. stoljeću dok je Islam na podruÄju Španije prisutan od 7. stoljeća, pa dalje preko Francuske sve do Švicarske, Sardinije... Nova istraživanja Džavida Haverića, na temelju autentiÄnih dokumenata, svjedoÄe da je Islam na podruÄju Bosne i Hercegovine prisutan još od 8. stoljeća. Stoga se ne može kazati da je Islam na tlu Evrope sporadiÄno prisutan. Islam na licu Evrope nije brazda ili ožiljak već ona njegova najfinija linija.", ustvrdio je prof. Muhić.
Baveći se periodom Osmanske vladavine Muhić je ponovio svoje poznate stavove o Osmanlijskoj zajednici naroda i islamom uvjetovanom tolerantnom odnosu prema svim narodnosnim skupinama unutar carstva.
"Duh islama je uveo toleranciju u evropske principe. Ovu Äinjenicu kao ilustrativan podatak potvrÄ‘uje sluÄaj Roma. Romi su jedino saÄuvali svoj jezik, svoju kulturu i obiÄaje na prostoru Osmanskog carstva. U drugim krajevima svijeta zaboravili su svoj jezik. K tomu još i svi drugi narodi u okviru Osmanskog carstva saÄuvali su svoje osobenosti i identitet. Nakon progona iz Španije Jevreji su zadržali svoju originalnost pod Osmanskom upravom, dok su u evropskim zemljama postajali kriptojevreji; prilagoÄ‘avali su imena, prezimena, govorili javnim jezikom, a svojim samo u porodiÄnim kućama.", kazao je Muhić.
Insistirajući na provjerenim Äinjenicama kako su Bošnjaci samovoljno i snagom unutarnjeg duhovnog uvjerenja prihvatali islam prof. Muhić je odbacio termin islamizacije kao Äinjenicu, jer, kako je istakao, Äitava potonja historiografija graÄ‘ena je na tezama kako su Bošnjaci prisilno uvoÄ‘eni u islam, što bi znaÄilo da su neka vrsta otpadnika, izdajnika i kao takvi bili su izloženi progonima, ubijanjima, obezvrjeÄ‘ivanjima i minimiziranjima.
Analizirajući dogaÄ‘aje iz posljednjih nekoliko stoljeća prof. Muhić je ponovio podatke o KaraÄ‘orÄ‘evu pokolju 3000 Bošnjaka u Sjenici poÄetkom XIX stoljeća, Äilasovim pokoljima 1000 staraca i djece 1924. godine u Šahovićima kod Prijepolja, 9200 muslimana 1943. godine u Limskoj dolini, a potom zakljuÄio kako su sliÄne ideologije prisutne i u posljednjem ratu u BiH.
"Danas u nekoliko gradova u Srbiji postoje ulice pod nazivom Bulevar generala Mladića. Zašto mi ne bismo podigli spomenike žrtvama zloÄina, zašto ne bismo našim ulicama dali imena `Žrtava generala Mladića`?", zapitao se Muhić, zakljuÄivši da u tom kontekstu Bošnjaci moraju razbiti dosadašnje floskule bazirane na lažima i falsifikatima, jer je sve prisutnija pretjerana produkcija mržnje kroz ideološke naboje na svim nivoima, od škole do filmova. Na kraju svog predavanja prof. Muhić se zadržao na pitanjima vezanim za bosanski jezik.
"Sva osporavanja su bez ijednog argumenta, ali su ga osporavatelji uspjeli skoro izbrisati iz našeg sjećanja. Srpski jezik je istoÄna varijenta bosanskog jezika, a hrvatski njegova zapadna varijanta. Pogledajte kako govore u Vranju, Pirotu... kako govore u Slavoniji, Dalmaciji. Gdje govore najbolji književni hrvatski ili sprski jezik? Uz granicu sa Bosnom. Kako se udaljavate dalje od granica Bosne i Hercegovine sve manje imaju veze sa kodificiranim književnim jezikom.", kazao je Muhić iznoseći i podatak kako bosanski jezik Konstantin Filozof kao diplomatski navodi u 10. stoljeću.
Kao svojevrsni zakljuÄak i poruku prof. dr. Muhić je kazao da se, zbog želje da se osvoji, na sve naÄine pokušava zatrijeti identitet i ocrniti duša Bosne i Bošnjaka.
"Pokazuje se da mi sve manje imamo snage i volje da razgovaramo i pišemo o ovome jer je frapantno i nedopustivo da ne smijemo podići spomenike žrtvama a oni smiju zloÄincima. Rješenje je u prosvjetljavanju i suoÄenju sa istinom. Moramo vratiti ono naše kraljevsko lice koje je u nama saÄuvano, lice koje naviklo da prašta ali ne sve, lice koje je naviklo da pomogne ali ne svakome, lice onoga koji je navikao da više voli nego da mrzi, lice koje je naviklo da bude hrabro a ne strašivo. To lice moramo vratiti! Biće svega samo neka nam se saÄuva naše lice i naš obraz.", poruÄio je Muhić.