Republika BiH je žrtva dvodržavne agresije

Autor: Sven Rustempašić

 

1. Republika BiH je žrtva dvodržavne agresije: SRJ (Srbije i Crne gore) odn. sada njene pravne nasljednice Republike Srbije, sa jedne, i Republike Hrvatske sa druge strane. Obje države-agresori imaju svoje surogate u BiH. To je suština Srpsko-hrvatskog pakta stvorenog više puta u toku 20. stoljeća, a reafirmiranog (izvučenog iz fijoke) i realiziranog nakon dogovora u Zagrebu 1987. i KaraÄ‘orÄ‘evu i Tikvešu ranog proljeća 1991.

 

2. Washingtonski i Dejtonski ugovori su vojnom i sveukupnom silom iznuÄ‘eni akti kapitulacije Republike BiH. Iznudu je izvršio Srpsko-hrvatski pakt. Koliko je tu legalna vlast kriva, ovdje nije od primarne važnosti, posebno jer je Srpsko-hrvatski pakt ionako dogovoren a da legalna vlast RBiH nije o tome niti konsultirana, a kamo li respektirana, bez obzira na sve ostalo.

 

Stoga je Dejtonska BiH već 15 godina okupirana država u procesu rastakanja, a u korist sila pobjednica, tj. u korist Republike Srbije i Republike Hrvatske u vidu ¨kompenzacione¨ Republike srpske, s time da i drugi agresor, Republika Hrvatska, traži oportun moment da realizira i svoj dodatni cilj stvaranja hrvatske države Herceg-Bosne, u ovom ili onom obliku, a u proteklih godinu-dvije dana ozvaničeno iz izvora HDZ BiH i HDZ 1990, u vidu ¨hrvatske federalne jedinice¨, što je država, po definiciji. Republika Hrvatska se otarasila svojih Srba na račun Republike BiH i njenih odanih graÄ‘ana, meÄ‘u koje spadaju svi Bošnjaci – a sada traži ¨i jare i pare¨ tako što napada da dobije Herceg-Bosnu i tako dovrši svoj nacistički plan.

 

3. U takvoj situaciji prijeti opasnost da Srpsko-hrvatski pakt dovrši TuÄ‘man-Miloševićev dogovor iz 1991.: da se Muslimani (sada Bošnjaci) stjeraju na oko 16% teritorija BiH u centralnoj Bosni. Da li bi to u ovo vrijeme bilo tih njihovih poželjnih i planiranih 16% ili možda nešto više, tj. oko 20% ili tomu slično, nije niti toliko bitno, nego je bitno da je taj scenarij u jeku svoje provedbe. Stranke u kojima participiraju Bošnjaci - SDA i SDP koje su sada na vlasti u Federaciji BiH - su gledale na Dejton kao na ugovor kojim se preko krvavih leÄ‘a Bosanaca i Hercegovaca vjernih svojoj domovini, a meÄ‘u njima skoro 100% pripadnika bošnjačkog naroda, Republika Hrvatska putem kolaboracije u stvaranju Republike srpske isplaćuje dug Srbima za velikohrvatsko ukidanje Republike srpske Krajine i pogrom Srba iz Hrvatske augusta 1995. za sva vremena nakon više stoljeća srpskog/pravoslavnog opstanka u tim krajevima (Lika, Kordun, Banija, dijelovi Dalmacije iznad Zadra i Šibenika, zapadna i istočna Slavonija, itd.) – a što je ustvari hrvatsko dovršenje plana Ante Pavelića iz Drugog svjetskog rata po pitanju Srba u tim krajevima.

 

UčvršÄ‡ujući Republiku srpsku, Beograd i Zagreb su diskretno pustili u toku proteklih 15 godina nakon Dejtona, da se Bošnjaci nadaju da će biti suvereni na barem pola BiH, tj. u Federaciji BiH. Bh. patrioti su se ponadali da će biti moguć povratak graÄ‘anskog društva metodom ¨step-by-step¨ (korak-po-korak), koje bi se zatim prenijelo i na Republiku srpsku u nekim planovima ¨popravljanja Dejtona¨ - ili barem početnom uspjehu odbacivanja barem jednog nacističkog programa, konkretno hrvatskog, protiv Bosne i Hercegovine, sa nadama da se zatim akcija usmjeri i prema Republici srpskoj. Ali, vidimo da graÄ‘ansko društvo i cjelovitu graÄ‘ansku državu BiH, ne dopušta ne samo Republika Srbija uz svoje surogate u BiH, nego isto tako i Republika Hrvatska uz svoje surogate u BiH, jer je to temelj Srpsko-hrvatskog pakta. To graÄ‘ansko društvo i cjelovitu, jedinstvenu državu Bosnu i Hercegovinu ne želi, ustvari ne dopuštaju niti hrvatski svjetski sponzori, Vatikan i Njemačka, odn. cijeli Zapad, pa su Hrvati u BiH 15 godina blokirali i sabotirali povratak Bošnjaka u zapadnu i dijelove centralne Hercegovine i sl., te čekali pogodan trenutak da krenu ka Herceg-Bosni (nakon što se Republika srpska dovoljno učvrsti), i to baš u savezu sa četnicima odn. Republikom srpskom i Beogradom.

 

4. Naravno, to daljnje cijepanje FBiH na svoju štetu i u korist velikohrvatstva, Bošnjaci ne žele dopustiti i zato su u vrhu SDA, SBiH i SDP, zatražili pomoć Republike Turske da se ta situacija nekako regulira. Nažalost, Republika Turska je prišla tom problemu sa pogrešne platforme: naime, umjesto da traži povratak Republike BiH i graÄ‘anskog društva, Turska je ustvari ¨legla na rudu nacističkoj politici¨. Napravila je u startu ujedno i nekoliko neoprostivih grešaka (uvjetno ih nazivamo greške, iako za to postoji pogodniji izraz - a to su namjerne podvale i zla!). Npr., krenula je da ¨pomiri Srbe i Bošnjake¨ na temelju Dejtonskog ustroja. Pomirenje je dobra gesta i dobra ideja; ljudi vole i samu tu riječ, makar kako je nekad korištena, pa i glupo. Ali ne može biti pravednog pomirenja pod nepravednim uvjetima. Pomirenje nakon povratka Republike BiH, bilo bi pravedno, ali sa Republikom srpskom i još k tomu sa posrbljavanjem i podmetanjem Bošnjaka pod srpsku nogu, je neprihvatljivo.

 

U ovom periodu kada se Republika Hrvatska nalazi u ofanzivi rasturanja Bosne i Hercegovine, je sastanak dejtonskog predsjedništva sa Borisom Tadićem, dakle sa Republikom Srbijom, u KaraÄ‘orÄ‘evu, vjerojatno jedan prilično očajnički pokušaj stvaranja ad hoc pakta o nenapadanju izmeÄ‘u tih gostiju iz Sarajeva i domaćina, Republike Srbije, a ima i funkciju kontroliranja dogaÄ‘aja i odnosa u Sandžaku unutar Srbije – a sve uz pomoć Republike Turske. Ali, kako ispravno kažu Amerikanci, dva zla ne mogu činiti dobro. Pa i ovo je taj slučaj. Naime, agresija velikohrvatstva se ne može ispravno konfrontirati odn. tretirati potezima iz Sarajeva koji izgledaju kao paktiranje ili barem pokušaj paktiranja sa velikosrpstvom. To dovodi samo do daljnje konfrontacije. Ali, liderima Bošnjaka je možda upravo to i cilj, nažalost?! To nikako ne valja, jer se situacija u BiH iz Sarajeva treba gledati samo multilateralno i transparentno, a ne putem bilateralnih paktova i/ili dogovora i slično koji samo donose štetu. Ali je upravo taj pokušaj paktiranja sa velikosrpstvom, nažalost integralna komponenta veoma nesretnog, veoma krivo utemeljenog scenarija intervencije Republike Turske u ovu situaciju na jugoistoku Evrope.

 

Nota bene: Republiku Tursku je osnovala Masonerija i njeni vladari su već preko 80 godina Masoni. Tako po pitanju vladajućih struktura nije bitno različita turska garnitura državnih lidera iz 1990-tih godina od ove iz 2000-tih godina i danas! Sve je to jedna te ista masonska kabala - sa vanjskim ¨kozmetičkim¨ varijacijama i razno-raznim kamuflažama koje Masonima služe da varaju široke narodne mase. To što garnitura oko Erdogana, Gula i ostalih lidera današnje Turske izgleda kao ¨islamistička¨, ¨pro-muslimanska¨ - je samo zato da lakše kontrolira muslimane, kao što npr. evo ovdje sada žele kontrolirati ko će biti slijedeći reis u Bosni i Hercegovini i širem regionu. Tako je Republika Turska putem svojih globalnih organa i organizama kao što je npr. udruženje ¨Hizmet¨ u Americi, uzela na sebe u proteklih par godina, da se za interes Masonerije uvuče u bošnjačke muslimanske strukture u Sjevernoj Americi (a i u Evropi), te da ih preko prodanih duša, glupana, oportunista i pohlepnika meÄ‘u Bošnjacima, baci sebi odn. Masonima pod kontrolu. Kada još dodatno znamo da Masonerijom na samom vrhu piramide vlada Crni papa u Rimu, dakle, Rimokatolička crkva, onda je jasno zašto Republika Turska već preko 20 godina nastoji sebi kupiti put u rimokatoličku tvorevinu Evropsku uniju putem zavaljivanja i prodaje Bosne i Bošnjaka. To je sramotno; a posebno smo se u to uvjerili tokom vojne agresije na RBiH 1992-1995. Dakle, Turskoj je Masonerija dala ulogu da pod sebe baci Bošnjake i posebno muslimane meÄ‘u njima, te da ih ¨pretvara u balkanoide, osmanlije, itd.¨ - a sve kao naručeno iz srpske-četničke anti-bosanske, anti-bošnjačke i anti-muslimanske propagande. Dakle, Republika Turska je u funkciji Masonerije globalno, i to u interesu Republike Srbije, lokalno. Žalosno. Od toga je samo žalosnije to što ima toliko mnogo Bošnjaka koji če tomu kleknuti na koljena i tom ružnom cilju rado služiti.