BiH u jednoj od najvećih kriza nakon rata

BiH u jednoj od najvećih kriza nakon rata

Vlasti Republike Srpske su nastavile da se zalažu za raspad BiH, institucije na državnom nivou su pod političkim, institucionalnim i ekonomskim pritiskom, i više od sedam mjeseci nakon izbora formiranje novih vlasti još uvijek nije na vidiku.

U ovoj već teškoj atmosferi, Narodna skupština RS donijela zaključke i odluku da održi referendum posebno ciljajući državne pravosudne institucije kao i mandat visokog predstavnika.
Održavanje referenduma o ovlastima visokog predstavnika i o njegovim odlukama bi predstavljalo ozbiljnu povredu ustavnog okvira BiH i međuranordnoih obaveza zemlje.
Takav referendum bi na izvjestan način doveo u pitanje autoritet Vijeća sigurnosti UN i njegove rezolucije.

Bosna i Hercegovina je Dejtonom odreÄ‘ena kao sui generis država, čak možda planetarnih razmjera, po svojoj složenoj institucionalnoj strukturi i po svojoj neefikasnosti izvršnih organa vlasti. Kao takva, ona nije partner Evropskoj uniji jer zvanični Brisel pregovara uvijek i vodi razgovore, i dolazi u goste – vladi. Ni predsjedništvu, ni nekim drugim radnim tijelima, ni entitetskim vladama, nego državnoj vladi, u ovom slučaju je to kod nas Vijeće ministara, budući da mi imamo formalno-pravno Vijeće ministara koje ima svoja ministarstva, ali imamo vladu koja je apsolutno neefikasna - dokazano je kroz posljednje četiri godine procesa evropskih integracija.

Bosna i Hercegovina je virtualna država, virtualna zemlja ustvari, bez države, jer 'država' je aparat, a 'zemlja' je geografija. Mi, znači, imamo granice, imamo teritoriju, imamo u njoj neke stanovnike koji čak nemaju ni status graÄ‘anina jer su podijeljeni po etno principu, i imamo jednu potpuno neefikasnu vlast sa neopisivo komplikovanom i skupom Federacijom – sa deset kantona, i sa drugim dijelom Bosne i Hercegovine  - Republikom Srpskom, koje sebe doživljava kao državu u državi.

Rješenje je u promjeni, odnosno adaktiranju Dejtonskog ustava. Dakle, svi znamo, i polupismeni u ovoj zemlji znaju da je Dejtonski sporazum privremeno rješenje jer je on sastavni dio jednog mirovnog, meÄ‘unarodnog mirovnog ugovora o Bosni i Hercegovini, kojem je bio cilj da zaustavi rat. I to je najvrjednija stvar dejtonskom mirovnog paketa.  Sve drugo je polovično do današnjeg dana. Bosna i Hercegovina mora smoći snage – njene institucije i graÄ‘ani, nevladin sektor, mediji  itd. – da tu temu postave na dnevni red, bez tenzija, bez strasti, bez insinuacija i bez nekakvih unaprijed donesenih zaključaka. Ustav je supstancijalno pitanje Bosne i Hercegovine i u tom dokumentu će, ma kolike dužine on bio, pola stranice ili sto stranica, biti definisano sve ostalo, kako će biti naša država ureÄ‘ena.

Ključni problem Bosne i Hercegovine ustvari neznanje, potpuno jedno neznanje o suštinskim pitanjima na kojima počiva društvo, država, sistem, nacija, narod, klasa, kasta itd. Kada se bude u stanju ubijediti graÄ‘ane u svakom dijelu BiH da je Dejtonski sporazum kočnica a nije prednost, ali mora se argumentovano dokazati u kojem segmentu Dejtonski sporazum koga i šta koči, onda moguće to i otkočiti.

Poslijeratna bošnjačka politika uglavnom se svodi na kontroliranje resursa u dijelu FBiH

Najveći dio međunarodne zajednice smatra da je najavljeni referendum u RS-u prijetnja Daytonskom sporazumu, a analitičari upozoravaju da bi referendum bio uvod u otvoreni proces konačne dezintegracije BiH.

Jedna od najupečatljivijih karakteristika bošnjačkih političkih garnitura je apsolutno odsustvo odgovornosti prema biračima. "Vladajuće političke oligarhije od devedesetih godina ništa drugo i ne brine nego da se uhljebe, što je jedna opća otimačina i pljačka onoga što je ostalo u BiH.

U ovom trenutku nema bošnjačkog političkog voÄ‘stva koje bi se moglo suprotstaviti "Dodikovom separatizmu.

Aktuelna bošnjačka politika nema državotvorni projekat.  Ta se politika svodi na liderokratiju i partitokratiju, a unutar takvog političkog prostora sarajevska politika ili politika Bošnjaka nema adekvatan odgovor na politiku koju vodi Milorad Dodik.

Poslijeratna bošnjačka politika uglavnom se svodila na kontroliranje ekonomskih resursa u dijelu FbiH. To je politički diletantizam i neodgovornost spram države, što Dodiku otvara prostor da bude najjači političar u BiH i da po svojoj potrebi BašÄaršija, stari dio Sarajeva generira i kontrolira krizu. 

Srbi iz RS-a imaju jasan konsenzus o nacionalnom cilju i lokalne politike iz Sarajeva se sa takvom politikom ne mogu nositi, posebno ako im je važnije da nelegalno traže stavljanje na raspolaganje mandata članova nadzornih odbora bh. firmi i ako im je bitnije ko je direktor Elektroprivrede, a ne kako izgleda država BiH.

Snage iz meÄ‘unarodne zajednice koje žele dosljedno provoÄ‘enje Daytona zato u BIH nemaju pouzdane partnere sa kojima bi krenule u stvaranje funkcionalne države. Ako takvi partneri ne postoje zaključak je jasan; BiH je zemlja bez unutrašnje kohezivne snage na političkom polju, a u takvoj situaciji izgledna je pobjeda politike koju vodi Milorad Dodik.