IGK: Proglasiti logor Omarska zašti?enim, nacionalnim spomenikom stradanja i tako omogu?iti izgradnju muzejskog memorijalnog centra. Genocid u Prijedoru nije historijska tema ni tema historije, nego je to cijela ljudska posebno evropska i balkanska budu?nost koja mora biti prinu?ena da sebe odredi prema zlo?inu genocida u Prijedoru. Permanentna borba protiv zla ne obavezuje samo poslije Aušvica, nego i poslije Omarske. Nema ljudskog spasenja bez istine, pravade, kulture sje?anja i na osnovu toga mira me?u ljudima. IGK kontinuirano postavlja pitanje zašto nije bilo presude za genocid za ratne zlo?ine u Prijedoru i zašto je ljudsko pravo žrtava na postavljanje spomen-obilježja anticivilizacijski uskra?eno. Haški tribunal je 1997. godine prepoznao zlo?in u Prijedoru kao eliminacijski obrazac ponašanja usmjeren protiv Bošnjaka i Hrvata. Dvadeset godina kasnije, Haški tribunal je u slu?aju Karadži? utvrdio da je postojao udruženi zlo?ina?ki poduhvat sa zajedni?kim planom 'trajnog uklanjanja nesrpskog stanovništva s teritorije koju su zauzeli bosanski Srbi'. Drugim rije?ima, Haški tribunal je ponovno utvrdio postojanje plana za postizanje etni?ke homogenosti kroz ?injenje ratnih zlo?ina, potvr?uju?i eliminacijski obrazac. Me?utim, u slu?aju Karadži?, Žalbeno vije?e je neobjašnjivo sugerisalo da broj žrtava u Prijedoru nije dosegao razinu zlo?ina genocida i osvrnulo se na zaklju?ak Pretresnog vije?a da “iako su podaci utvrdili izvan razumne sumnje zajedni?ku namjeru za uklanjanje bosanskih muslimana i bosanskih Hrvata iz op?ina iz ta?ke 1, podaci nisu podržali, kao jedinu razumnu pretpostavku, zaklju?ak o genocidnoj namjeri“. IGK pita šta bi drugo mogla biti namjera za tako sistematski plan protjerivanja ili trajnog uklanjanja ?lanova jedne grupe. Žalbeno vije?e Haškog tribunala nije uspjelo prepoznati sam obrazac genocidnog ponašanja koji je otkrilo u vlastitim procesima tokom dvadeset godina, od Tadi?a do Karadži?a: zajedni?ki plan za trajno uklanjanje nesrpskog stanovništva s teritorije koju su zauzeli bosanski Srbi. U ovom slu?aju nisu uspjeli prepoznati istinu i odati po?ast sje?anju na žrtve genocida u Prijedoru. Svi politi?ki establišmenit entiteta Rs nastavili su slijediti svoj eliminacijski cilj onemogu?avanjem povratka izbjeglica kroz psihološko zastrašivanje, uklju?uju?i glorifikaciju ratnih zlo?inaca, te spre?avanjem ili odvra?anjem od postavljanja spomen-obilježja za žrtve. S obzirom na deklaraciju “svesrpskog sabora” koja govori o ujedinjenju svih Srba i secesionisti?ke prijetnje entieta Rs, vrijeme je da me?unarodna zajednica prepozna teške zlo?ine po?injene u Prijedoru kao dio eliminacijskog, genocidnog obrasca. S takvom sviješ?u o istini, negiranje genocida i glorifikacija ratnih zlo?inaca moraju biti osu?eni i procesuirani. Preživjeli u Prijedoru moraju imati pravo postavljanja spomen-obilježja. “Bijela ku?a” u Omarskoj trebala, prema željama preživjelih, postatimemorijalni centar, spomen-muzej zamišljen da edukuje budu?e generacije kako bi se sprije?ilo ponavljanje zlo?ina. Jer samo podržavanjem prava na memorijalizaciju budu?e generacije mogu biti edukovane kako bi se sprije?ilo ponavljanje zlo?ina i osigurala mirna budu?nost. Vrijeme je da me?unarodna zajednica poduzme odgovaraju?e mjere za podršku pravima preživjelih i ispoštuje sje?anje na žrtve genocida u Prijedoru. ?uvajmo kulturu sje?anja na koncentracioni logor smrti Omarska. Odajimo dužnu po?ast svim žrtvama logora Omarske. Sje?ajmo se patnji i stradanja kroz koje su prošle žrtve torture logora Omarska. Prenesemo poruku misije kulture sje?anja – da je naša obaveza da ?inimo sve da zlo - agresija i genocid, koje se desilo u Omarskoj, Prijedoru i BiH više nikada nikome ne ponovi. Koncentracioni logor smrti Omarska ostaje trajni simbol genocida u Prijedoru i BiH, genocida koji je bio i sredstvo i cilj velikosrpskog fašizma u anticivilizacijskom kidisanju na državu BiH i njene gra?ane. Institut za istraživanje genocida Kanada {IGK}