Niko se nije sjetio Graham Bamford - ÄŒovjeka, koji je uÄinio najveÄi gest samožrtvovanja
OzlojeÄ‘en zbog pasivnog držanja Svijeta, Europe i posebno Velike Britanije spram agresije na Bosnu i Hercegovinu i prema zloÄinu genocida nad Bošnjacima, zbog pasivnog držanja Evrope i Svijeta prema razaranju Bosne i Hercegovine i pokušaju uništenja Bošnjaka, zbog neÄinjenja tadašnjeg premijera Velike Britanije Džona Mejdžora, Graham Bamford se, u po bijela dana, usred Londona, 29. aprila 1993. godine, polio benzinom i zapalio. Umro je u najvećim mukama. BosanskohercegovaÄki politiÄki, kulturni, nauÄni i medijski subjekti do današnjeg dana nisu zabilježili taj uzvišeni moralni Äin jednog Engleza.
Odvažni Graham Bamford spalio se iz dubokih moralnih poriva zbog zloÄina prema narodu kojem ne pripada. On je pripadao ljudskom rodu najplemenitije vrste. Zato, dok se u ovoj nesretnoj Bosni i Hercegovini pitamo i zašto, ako se pitamo, predlažemo da jednoj ulici u Sarajevu damo njegovo ime, da uspostavimo nagradu za najhumaniji podvig godine, da makar nešto uradimo i da saÄuvamo uspomenu na sjajnog Äovjeka, koji je zarad moralnih principa žrtvovao najdragocjenije što je imao – vlastiti život.
1993. godine, kada se desio Äin samospaljivanja u britanskim medijima postojalo zataškavanje ovog slucaja. Bramford se spalio zbog ravnodušnosti svoje vlade, a ta ravnodušnost prema Bosni i Hercegovini je ostala.
Bošnjaci spadaju u narode koji zaboravjalju svoje prijatelje. Ne samo da je zaboravljen Bamford, nego su zaboravljene i bošnjaÄke žrtve kojih se sjećaju još samo njihovi najbliži, a kojima se manipulira u politicke svrhe.
Graham Bamford bio je duboko potresen slikama koje su stizale sa ratišta iz Hrvatske, a potom iz Bosne i Hercegovine. Prema svjedoÄenjima njegovih poznanika i psihologa, u svakoj je djeÄijoj žrtvi u Bosni i Hercegovini gledao svoju kÄerku. Njegovo stanje je posebno pogoršano slikama iz srednje Bosne nakon 16. aprila 1993. godine, kada britanski mediji izvještavaju o straviÄnom pokolju jedinice HVO-a nad civilima u Ahmićima. Ubijeno je 116 ljudi, meÄ‘u kojima su bili tromjeseÄna beba i starac od 83 godine. Samo 13 dana nakon tog zloÄina, Graham Bamford, po prirodi miran, porodiÄan Äovjek, iz solidarnosti sa žrtvama u Bosni i Hercegovini, pred oÄima javnosti koja ne reagira na zloÄine, odluÄuje sebi oduzeti život. Bamford je vidio sebe ocima žrtava i solidarisao se sa njima.
Ima li ikakvog traga žrtva Grahama Bamforda u bošnjaÄkom kolektivnom sjećanju. Potrebna je graÄ‘anska inicijativa kako bi se sagradila bista Grahamu Bamfordu i kao bi se proglasio poÄasnim graÄ‘aninom Bosne i Hercegovine. TakoÄ‘er treba uputiti zahtjev instititucijama da se u Bosnu i Hercegovinu pozovu Bramfordova žena i kćerka, da vide ljude i zemlju zbog kojih se njihov muž i otac žrtvovao. Ma makar zaplakali nad tim.
Posljednje rijeÄi Grahama Bamforda bile su: "Britanci moraju zautaviti rat u Bosni, pa makar i silom. Britanska armija ne mora biti Äuvar Äasti (samo) na masovnim pogrebima. Bosanske bebe, djeca i žene Äekaju strpljivo na politiÄare da urade ono što znaju i trebaju - vojnu zaštitu. Ne trebaju stajati sa strane i mirno posmatrati”.