Glas bošnjaÄke žrtve kaže: KonaÄna bošnjaÄka pravda je ukidanje agresorsko - genocidnog entiteta
Hapšenje Ratka Mladića poslije šesnaest godina neće mnogo poboljšati status bošnjaÄke žrtve. Jer, iako je hapšenje mali dio duhovne satisfakcije za žrtvu, ono je prije svega igra meÄ‘unarodne zajednice i Srbije kojima Bošnjaci iskustveno ne mogu više bezrezervno vjerovati. KonaÄna pravda za žrtvu je potpuna pravna, na nauÄno istraživaÄkim osnovama zasnovana istina o zloÄinu agresije na nezavisnu, suverenu, meÄ‘unarodno priznatu, jedinstvenu Republiku Bosnu i Hercegovinu i zloÄinu genocida, kulturocida, ekocida, etnocida, urbicida, elitocida nad Bošnjacima, zloÄinu mućenja i ubijanja u koncentracionim logorima smrti, zloÄinu silovanja Bošnjakinja, zloÄinu nasilnog protjerivanja, zloÄinu oduzimanja bošnjaÄke životne teritorije.
Dakle, konaÄna pravda za bošnjaÄku žrtvu je potpuno ukidanje agresorsko - genocidne tvorevine. Zato žrtva mora pristupiti oÄuvanju državnosti i suvereniteta Bosne i Hercegovine. A, suverenitet je nedjeljiv, neprenosiv i neupitan. Ova tri atributa suvereniteta, Bošnjacima omogućavaju sasvim legitimnu i legalnu akciju na poništavanju rezultata agresije i genocida, a u cilju obrane i obnove jedinstvenog bosanskohercegovaÄkog državnog i društvenog tkiva i potpune državotvorne i teritorijalne ravnopravnosti bošnjaÄkog narodnog bića u njemu .
Za žrvu, agresorsko – genocidna tvorevina postoji samo kao dio nelegalnog, oktroiranog Dejtonskog ustava koji je nagradio agresiju i genocid sa prisilnom, ilegalnom i nepravednom podjelom teritorije Republike Bosne i Hercegovine na dva “entiteta”, namećući nepravedan i samo-paralizirajući ustavni sistem koji je rezultirao neefikasnim strukturama vlasti. Cilj agresije i genocida protiv Bošnjaka i drugih graÄ‘ana Republike Bosne i Hercegovine je bio stvaranje etniÄki Äiste Velike Srbije na raÄun teritorije Republike Bosne i Hercegovine. Zakonitost i pravda u sluÄaju Bosne i Hercegovine će biti ostvareni samo nakon što će izvršiocima agresije i genocida biti oduzeto ono što su ostvarili kao svoj cilj. Na osnovu meÄ‘unarodnog prava i graÄ‘anskog prava, sve što je steÄeno na ilegalan naÄin ne može biti priznato kao legalno.
MeÄ‘unarodni sud pravde je 26. februara 2007. godine presudio da agresorsko – genocidna tvorevina ne “stanuje¨ u Bosni i Hercegovini, nego da je rezultat genocida po Konvenciji o genocidu pridruženoj Povelji UN, koja zabranjuje ne samo genocid, nego i rezultate genocida, poput agresorsko – genocidne tvorevine, smatra ništavnim. Zbog toga se strana kojoj se na sudu sudi i kojoj sud presudi, ne treba pitati za ustavni i pravni sistem države, za kršenje kojeg agresijom i genocidom joj se sudilo i presudilo. Nije bitno šta o državi Bosni i Hercegovini misli bilo ko iz agresorsko – genocidne tvorevine i Republike Srbije, nego šta o budućnosti države Bosne i Hercegovine misle žrtve agresije i genocida.
Zato umjesto euforije povodom hapšenja ratnih zloÄinaca, bošnjaÄke žrtve trebaju zatražiti primjenu odluke MeÄ‘unarodnog suda pravde, a to nije samo novÄana naknada nego brisanje rezultata genocida - i ¨Dejtona¨ odnosno agresorsko – genocidne tvorevine, jer bez toga neće biti niti nikakve naknade. BošnjaÄka žrtva se već dugo oslonja na nesposobne bošnjaÄke politiÄke faktore koji ne traže primjenu Presude MeÄ‘unarodnog suda pravde u smislu ukidanja agresorsko – genocidne tvorevine, što znaÄi suprotstavljanje odluci Suda u smislu odustajanja od Presude i priznavanje agresorsko – genocidne tvorevine. BošnjaÄka žrtve je izigrana, pravni domen rješavanja problema je napušten. Odustajanje od prava otvara neslućene opasnosti za Bošnjake i državu Bosnu i Hercegovinu. Bilo kakav pritisak ili pokušaj navikavanja žrtve da prihvati stanje uspostavljeno genocidom je Äin genocida.
BošnjaÄka žrtva mora biti svjesna da je hapšenje Ratka Mladića spektakl za meÄ‘unarodnu zajednicu i njene medije. RijeÄ o trgovini srbijanskih vlasti sa MeÄ‘unarodnim kriviÄnim tribunalom i Evropskom unijom, koja će maolo toga korsinoga donijeti žrtvi. Možda malo duhovne satisfakcije i ništa drugo.To hapšenje ne mjenja ništa u statusu bošnjaÄke žrtve. Jer još uvjek živi u politiÄkom, državnom i društvenom bosanskohercegovaÄkom ambijentu zloÄinaÄka gen velikosrpskog genocidnog projekta, ubijanja i raseljavanja Bošnjaka, otimanja bosanskohercegovaÄke zemlje i imovine. Taj projekt se danas ne zadovoljava samo pokoravanjem bosanskohercegovaÄkog prostora, gdje, zahvaljujući pasivnosti i nesposobnosti bošnjaÄkog politiÄkog faktora uspomena na bošnjaÄke žrtve ima privatni, a ne općedržavni i općedruštveni karakter, već pokušava da i na meÄ‘unarodnom planu potisne istinu o genocidu u Bosni i Hercegovini i nametne laž u navodnom stradanju Srba u Bosni iHercegovini.
Laži o navodnom stradanju Srba u Bosni i Hercegovini su posebno akuelizirane u Kanadi. Poslije usvajanje Rezolucije o genocidu u Bosni i Hercegovini u Kanadskom parlamentu, poslije stavljanje u proceduru Kanadskog parlamenta zakona o genocidu u Bosni i Hercegovini, Äime će Kanada postati prva zemlja u svijetu koja će zakonom, a ne samo rezolucijom, regulisati prava žrtava genocida u Bosni i Hercegovini i poslije uspješne zabrane širenja laži o genocidu u Bosni i Hercegovini od strane SrÄ‘e Trifkovića eskalirale su srpske laži i srpskom stradanju u Bosni i Hercegovini. Oblici velikosrpskog negiranja genocida u Bosni i Hercegovini zapravo postaju svesrpski projekat svjetskih razmjera jer opstanak agresorsko – genocidne tvorevine direktno ovisi o zaboravu bošnjaÄke žrtve.
Potiranje genocida u Bosni i Hercegovini dešava se na više frontova. Stotine velikosrpskih tekstova koji se prevode i šalju na hiljade svjetskih adresa ostaje bez adekvatnog odgovora od strane bošnjaÄke politiÄke i akademske elite. ÄŒast izuzecima kao što je profesor dr. Smail ÄŒekić i nekolicina drugih.
BošnjaÄka žrtva mora jednom saznati da se istina ne podrazumijeva, ona se Äuva i brani. Ako bošnjaÄka žrtva i njena poltiÄka, duhovna i akademska elita neće braniti genocid u Bosni i Hercegovini, onda će je velikosrpski revizionisti posve pretvoriti o “zloÄin » nad Srbima ». Umjesto euforije poslije hapšenja Ratka Mladića Bošnjacima treba institucionalizacija bošnjaÄkog pamćenja. Jer bošnjaÄki život bez institucionalnog pamćenja je genocidni zahtjev za samouništenjem bošnjaÄkog narodnog bića.
Emir Ramić