ANALIZA Odnos međunarodne zajednice prema ustavno-pravnom poretku i opstanku države Bosne i Hercegovine

 

ANALIZA

Odnos međunarodne zajednice prema ustavno-pravnom poretku i opstanku države Bosne i Hercegovine

 

Od odlaska Visokog predstavnika Paddy Ashdown-a, povečava se nestbilnost u BiH, uz sve primjetnije dvostruke standarde ponašanja SAD i EU prema BiH.  Odnos internacionalne zajednice, poglavito SAD i EU, prema Bošnjacima je od početka bio nepravedan, čime je ugrožena opstojnost jedinstvene, nezavisne, samostalne, suverene, demokratske, prosperitetne države BiH i otvorenog, slobodnog civilnog društva.

 

SAD i EU

 

SAD preko jake Njemačke i Francuske i stabilnog NATO saveza, nastoje stvoriti jaku EU, a preko Poljske i Ukrajine opkoljavati Rusku Federaciju, konfrontirajući se njenom vojnom i ekonomskom rastu, kao i globalnom porastu uticaja Kine, Irana i Japana.  SAD tako želi, zajedno sa EU, energično rješavati svjetska pitanja, ali i pitanje BiH.  Prepreka je opet Rusija sa Srbijom kao ¨isturenim komandnim mjestom¨ ruske politike prema jugoistoku Evrope u proteklih više od 100 godina.  Ključni razlog energične reakcije SAD i podrške zemljama EU ka aktivnijem učešÄ‡u u razvoju situacije u svijetu, je rusko prisustvo u Evropi, posebno u BiH.  SAD žele odstraniti Ruse iz BiH, Srbije i Crne Gore, te stoga mogu biti faktor jačanja državnog i društvenog tkiva u BiH, čime bi ujedno ostvarile pozitivnu politiku prema Bošnjacima, najbrojnijim muslimanima u Evropi.  U protekle dvije decenije nije postojao pravedan odnos SAD i EU prema BiH. To je u periodu 1992-1995 imalo kobne posljedice po graÄ‘ane, državu i posebno pripadnike bošnjačkog naroda.  A od 1996. godine ih drži u agoniji nepravednog, ilegalno nametnutog Dejtonskog poretka (ustava) u toj mjeri da se nad njima - a prvenstveno i ciljano onima koji ujedno pripadaju bošnjačkom narodu - nastavlja genocid ¨mirnim putem¨, a ujedno ugrožava opstojnost jedinstvene, suverene, graÄ‘anske, demokratske, prosperitetne države Bosne i Hercegovine, preciznije, vodi njenom kraju, uz srozavanje preostalih Bošnjaka na ¨Evropske Palestince¨.

 

NJEMAÄŒKA

 

Posebna, temeljna država EU je Njemačka.  A ona se, na našu veliku štetu, od svojeg ujedinjenja ¨udvara¨ Ruskoj Federaciji, jer je njemačko-rusko prijateljstvo najveći njemački strateški interes i cilj za 21. vijek - uslijed njene potrebe za ruskim energentima, sirovinama i polufabrikatima za uvoz, te proizvodnim mogućnostima jeftine ruske radne snage, kao i ogromnog ruskog tržišta za izvoz njemačkih finalnih proizvoda.  Stoga je Njemačka bila i ostala nagodna da udovolji kako svojem klijentu Hrvatskoj, tako i ruskom klijentu Srbiji – a sve protiv BiH i Bošnjaka.  U tom odnosu je i čvrsta alijansa Hrvatska-Njemačka-Rusija-Srbija, koje su ujedno partneri u dogovoru iz KaraÄ‘orÄ‘eva, 1991. godine, pri čemu su Hrvatska i Srbija egzekutori, a Njemačka i Rusija sponzori.  Ali, ako bošnjački lideri zatraže povrat u pravni metod rješavanja slučaja na temelju agresije i genocida, onda su Njemačkoj ruke svezane: ne može javno podržavati genocid, jer se kroz Holocoust opekla.

 

FRANCUSKA

 

Francuska nije veliki neprijatelj BiH i Bošnjaka, negdje je u sredini.

 

VELIKA BRITANIJA

 

Velika Britanija i njen produženi Anglocionistički vladajući Establishment u SAD, se nisu pokazali tokom 1990-tih godina prijateljima BiH i njenih odanih graÄ‘ana, posebno graÄ‘ana iz bošnjačkog naroda - dajući dokaze o globalnom ratu kojeg vode protiv muslimana, konkretno u više strateških, ratnih arena.  Ipak, Jevreji znaju da ne mogu javno deklarirano biti protiv BiH kao multietničkog i multikonfesionalnog društva, a time i države, a niti mogu biti javno deklarirano protiv Bošnjaka kao žrtve genocida, bez obzira na njihov muslimanski profil – pogotovu uzimajući u obzir jevrejsku dominantnu političku i propagandnu platformu sjećanja na Holocoust.  U tom tonu su njihovi mediji i pojedini lideri u Americi i Evropi tokom agresije eksponirali ratne zločine i genocid na Bosancima i Hercegovcima, konkretno, nad Bošnjacima, odnosno muslimanima. Ovaj odnos je bremenit problemima, pa i teškim paradoksima.  Velika Britanija, Anglocionisti, nisu poznati kao prijatelji Njemačke i Rusije.  Ujedno, znamo da se američki (petro!) dolar – voza u muslimanski pogonjenom automobilu.  Iako bi osnovna reakcija bošnjačkog faktora morala biti i jačanje odnosa sa Organizacijom islamskih zemalja, politički kao i ekonomski, da se muslimanski fondovi u SAD pokrenu preko SAD u BiH, ta veza ne funkcionira, osim što je tokom agresije davala humanitarne priloge.

 

Osnovna reakcija bosnjackog faktora mora biti zanavljanje odnosa sa Organizacijom islamskih zemalja i to prevashodno i ciljano da se islamski fondovi u SAD pokrenu preko SAD u BiH. SAD trebaju stiti svoj i islamski kapital u BiH,kao sto  Rusija,Italija i jos neke druge drzave danas stite svoj kapital u Republici Srpskoj {RS}, Srbiji i Crnoj Gori.

 

   

VATIKAN

 

Jedna od temeljnih zagovornica, planera i realizatora Evropske Unije, država Vatikan, nije priznala našu državu tek 1992. godine, nego je Vatikan na Sabor Bana Kulina na Bilinom polju, 8. aprila, 1203. godine, poslao svoju posebnu delegaciju, što ukazuje da je Banovina Bosna bila već tada priznata država.  A kad Vatikan prizna jednu državu, njegovo priznanje prestaje samo ako se nacija priznate države sama odrekne svoje državnosti.  To je Vatikan 1992. godine potvrdio priznanjem davno priznate Banovine Bosne, tako što je podržao graÄ‘anski Referendum od 1. marta 1992. o neovisnosti, te priznao BiH kao suverenu državu.  A preko Biskupske konferencije u BiH, ljeta 2005. u Mostaru, proglasio je Dayton nepravednim i zatražio da se BiH organizira u četiri multietničke regije, što je Kardinal Vinko Puljić javno obznanio.  Kao najmoćnija globalna struktura, Vatikan podržava opstanak BiH kakva je priznata 1992. godine, uz eventualno formiranje četiri regije na srednjem nivou, kao što su to predložili Biskupska konferencija i Kardinal Puljić.  To od Vatikana treba zatražiti, jer je to Rim i ponudio. 

 

SRBIJA I RUSIJA

 

Srbija se ne odrice dijela BiH zauzetog agresijom, ratnim zločinima i genocidom.  Tako je Srbija kontinuirani i najjaci neprijatelj drzave BiH. Velikosrpski projekat nije prekinut. Dokaza je previse. Srbija koristi RS kontinuirano kao svog agenta, a agenti traze svog saveznika u BiH. Srbija podrzava malo karadzordjevo izmedju bosanskih srba i hrvata na stetu BiH i Bosnjaka. Zaslugom hrvatskih želja za brzim ulaskom u EU, Srbija ostala trenutno bez partnera za “veliko karadzordjevo”, ali zato postoje bosanski hrvati kao zamjena. Covic je zamjenio Tudjmana. Ruski kapital je usao u Srbiju i Crnu Goru, koje su  jedina nada probudjene ruske politike u odnosu na Evropu, Balkan  i americke interese. Rusija je pokupovala  najvaznije resurse u RS. Trka SAD da Srbiju otrgnu od Rusije i prigrle u EU i NATO savez, dodatno otezava poziciju BiH, posebno Bosnjaka. Rusija pruza punu politicku i ekonomsku  podrsku Srbiji i RS, sto je ustvari  najvazniji fakor politickog i ekonomskog polozaja i djelovanja Srbije. Bosnjaci nemaju niciju vazniji podrsku.Vise od 100 godina Rusiju pomaže Srbiju i velikosrpski project. Ako se bosnjacki lideri obrate Zapadu preko medjunarodnog prava, Zapad neće moći to ignorirati, ne radi BiH i Bosnjaka, nego radi sebe. 

 

 

 

Prelazak sa pogubne metode dogovora, na metodu primjene Međunarodnog prava

 

Spasonosni prelazak sa pogubne metode dogovora, na metodu primjene MeÄ‘unarodnog prava, lideri tzv. pro-bosanskih političkih stranaka koje u najvećem broju okupljaju pripadnike bošnjačkog naroda, već 16 godina nisu tražili, osim u svega nekoliko izuzetnih prilika – koje su ujedno dokazale superiornost primjene pravnog metoda nad dogovornim, u situaciji sporova, kriza, a pogotovo totalne vojne i sveukupne agresije na članicu OUN. 

 

Prvi puta je pravni metod primijenjen kada je BiH od internacionalne zajednice zatražila priznanje, te uz nadzor i verifikaciju procesa glasanja od strane njenog personala u BiH, obavila graÄ‘anski Referendum o nezavisnosti, 29. februara i 1. marta, 1992. godine – što je za rezultat imalo svjetsko priznanje BiH, njen prijem u OUN kao 177. punopravne članice i skoro automatsko priznanje od strane preko 100 država, iste godine, uključujući i sve velike sile.   

 

I sama Internacionalna zajednica je u slučaju agresije na BiH primijenila pravni metod kada je Rezolucijama Savjeta Sigurnosti OUN, broj 752 i 757, proglasila SR Jugoslaviju (Srbiju i Crnu goru) agresorom i počela protiv agresora primjenjivati sankcije. 

 

Treći puta je pravni metod primijenjen kada je BiH angažirala Prof. Dr. Francis Boyle-a i uz njegovu pomoć podnijela Tužbu za genocid na Internacionalnom sudu pravde, vrhunskom pravnom organu OUN, protiv agresora SR Jugoslavije (Srbije i Crne gore), što je 1993. godine polučilo dvije veoma povoljne, ali ne i dostatne presude, kao i konačnu Presudu 2007. godine, koja je - uz sve velike zamjerke vlastima u Sarajevu koje ovaj proces nisu dobro vodile, a donekle i Sudu - ipak donijela po državu BiH korisnu presudu, koja se može koristiti u cilju obrane države i graÄ‘ana. 

 

I drugi sud u Den Haagu, Tribunal,  je dao neku pravnu zaštitu i satisfakciju, kao i materijal koristan za obranu države BiH i njenih odanih graÄ‘ana.  Ali, to nije bio zahtjev bh. vlasti, nego je Tribunal osnovan i funkcionira po nalogu i za potrebe svjetske zajednice.

 

Sve ostalo su, u toku proteklih 16 godina, bile ¨vansudske nagodbe¨  sve izvan zaštite meÄ‘unarodnog pravnog poretka koju može dobiti svaka članica OUN - ali samo ako njeni lideri primjenu tog svog prava zatraže, ako na tome insistiraju, odbijajući svaki dogovor sa teroristima, što je i inače praksa svake pametne države bez obzira na težinu situacije u kojoj se nalazi.  Jer dogovor sa, i snižavanje na nivo terorista, niti jednu situaciju nije olakšao, nego ju je učinio samo gorom.   

 

Problem BiH treba maksimalno internacionalizirati, i razgovore o BiH povesti na relaciji Sarajevo-Brisel, Sarajevo-New York, Sarajevo-Washington - a ne svoditi na lokalnu, pogubnu provincijalnu relaciju Sarajevo-Laktaši (Banja Luka).  Internacionalni, pravni i državnički pristup treba biti odnos lidera tzv. pro-bosanskih stranaka prema SAD i EU - pa se tek tada možemo nadati da će se i odnos SAD i EU prema BiH, Bosancima i Hercegovcima, a time i Bošnjacima, popraviti.  Mi moramo učiniti te korake, jer je to najviše naš interes.  Niko se neće boriti za nas, ako to mi sami najviše ne činimo. 

 

Kako je došlo do toga, i zašto se sada nameću po nas pogubna rješenja u vidu amendiranja, a time i legalizacije Dejtonskog ustava? 

 

Prvo, jasno je da SAD podržavaju dijalog!  U suprotnom bi podržavale njegovu negaciju.  I stoga su podržale po nas pogubno vansudsko, dogovorno (¨dijalogom¨ načinjeno) amendiranje Dejtonskog ustava po pitanju Brčkog, jer je to rezultat dugogodišnjeg popuštanja, destruktivnosti  onih koji predvode bošnjački narod - političara u vlasti.  I pored toga protudržavnog ponašanja lidera narod je javno odbacio amandman za Brčko, a time i amendiranje Dejtonskog ustava, a time i sam Dejtonski ustav.   

 

Očekivano, SAD i EU su u Bosni da i pored deklarativnih i uopćenih izjava o multietničnosti i cjelovitosti Bosne, konačno u vidu izlazne strategije predaju usijano žezlo vlasti dominantnim nedržavotvornim liderima bošnjačkog naroda.  Isto je bilo i 1992-95, uz masovno prisustvo u BiH i oko BiH, svjetskih sila, pa i SAD.  I šta se desilo?  Nepotrebno je to ovdje navoditi. 

 

I stoga treba spriječiti da SAD i EU zaključe slijedeće, a što sada prijeti kao velika opasnost: 

 

¨Vi, bošnjački lideri, očigledno ne želite NOVI USTAV!  Vidimo da hoćete nadogradnju Dejtona.  E, to vam i osigurava ovaj amandman o Brčkom.  Samo, ovim betoniramo Republiku srpsku, te se briše demokracija kroz ¨jedan čovjek-jedan glas¨ (osnovni preduslov za Demokraciju, Ustav, Naciju, Državu) i uspostavlja kvazi-vjersko i plemensko, sa neumitnom disolucijom države, pa će dejtonski aparthejd gubiti na svojoj važnosti nakon neizbježne podjele BiH.¨ 

 

Na stranu fašistoidna politika agresora i nemušt svjetskih sila.  To se moglo i može očekivati.  Ali, kad prvaci bošnjačkog naroda kolaboriraju sa unutrašnjom i vanjskom destrukcijom, uz osobnu nedržavotvornost i šićar, nastaje pakao po naciju, po državu.

smrtovnice osmrtnicama ba