Za trijumf zla nad dobrom krivo i „neÄinjenje“
Iako se na hapsenje Mladica predugo Äekalo i ako se podudarilo s aspiricijom Srbije za kandidatskim statusom u EU, u konaÄnici je dobro došlo. Bolje tako, nego da smo svjedoÄili mrtvom tijelu Äovjeka koji je zapovjedio najveće masovno ubojstvo u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, genocid u Srebrenici i BiH. On će se konaÄno suoÄiti s odgovornošÄ‡u za ono što je uradio graÄ‘anima Sarajeva i Srebrenice i BiH koji su nevjerojatno mnogo propatili. Da li pravda može biti dostignuta nakon takvih stvari, drugo je pitanje. No, Mladićevo izruÄenje Haškom Tribunalu biti će civilizacijsko dostignuće. Uostalom, kao i to što je John Demjanjuk prije dvije sedmice osuÄ‘en za zloÄine poÄinjene prije 58 godina kada je otpremao Židove u plinske komore u Sobiboru.
Vrdanje evropskih sila do jeseni 1995., bilo je sramno. Reakcija na jednu vrstu paralize - što je pokojni Richard Holbrooke nazvao „najvećom kolektivnom sigurnosnom greškom od 1930.", je bio razlog što je Tony Blair intervenciju 1999 protiv srpskih agresora i produkatora zlocina genocida., nazvao moralnom potrebom. Hiljade mrtvih u Srebrenici i opkoljenom Sarajevu i u citavoj BiH proizašle su, kako iz Mladićeve okrutnosti i zloÄinaÄke prirode, tako i indiferentnosti meÄ‘unarodne zajednice koja se kasno odluÄila na intervenciju.
Pravda će biti bolje zadovoljena za žrtve ako pred lice pravde stignu živi zloÄinci i ako se poniste u Dejtonu legalizovana djela produkovana na agresiji i genocidu.