Prava žena silovanih tokom rata još nisu riješena
BiH veoma zaostaje u procesuiranju ratnih zloÄina silovanja i seksualnog nasilja. Prema izvještajima nevladinih organizacija, žene u BiH, žrtve seksualnog nasilja, 16 godina Äekaju pravdu živeći sa svojim traumama, bez adekvatne brige društva.
Reintegraciju žrtava u opću populaciju onemogućava i Äinjenica da većina odgovornih za ratne zloÄine silovanja nije dovedena pred lice pravde. Postavlja se pitanje da li pravosudne institucije u BiH “zaboravljaju” procesuirati ratni zloÄin silovanja? TaÄnih podataka o broju silovanih žena tokom rata u BiH nema, ali procjene o broju žrtava nevladinih organizacija govore da je silovano od 20 do 50 hiljada žena u proteklom ratu. Uprkos tome, samo 33 osobe su osuÄ‘ene za zloÄine ratnog silovanja što pred Sudom BiH, što pred MeÄ‘unarodnim kriviÄnim sudom za bivšu Jugoslaviju. Najviše osoba koje su osuÄ‘ene zbog ratnog zloÄin silovanja odnosi se na FoÄu i Višegrad.
Jedan od problema sa kojima se susreću žrtve ratnog silovanja svakako je neusklaÄ‘enost zakona. Naime, u BiH se primjenjuje pet kriviÄnih zakona. U svakom od njih ratno silovanje je definisano na drugaÄiji naÄin. Naprimjer, u KriviÄnom zakonu BiH ratno seksualno nasilje je kategorizovano kao zloÄin protiv ÄovjeÄnosti ili zloÄin nad civilnim stanovništvom. Žrtvama ratnog silovanja još uvijek nije pružena zadovoljavajuća odšteta. MeÄ‘utim, veći problem za žrtve je dobijanje statusa. Prvo se mora dokazati status. Naravno, prolazi se kroz mukotrpni proces dokazivanja, što je samo po sebi teško, žrtve proživljavaju opet iste traume. Na kraju je rezultat jedna naknada koja je u RS izmeÄ‘u 100 i 300, dok u Federaciji doseže do 560 KM.
Najveći problem zrtava je pitanje njihove zaštite kod svjedoÄenja, pitanje njihovog povratka u ranija prebivališta ako se osjećaju ugroženima, odnosno sigurnosti zbog tog što nisu sve osobe koje su optužene za ta kriviÄna djela uhapšene. I na kraju dolazi kljuÄni problem koji je vezan za obeštećenje, invalidnost, neka materijalna davanja i zdravstvenu rehabilitaciju.
Zakon o zaštiti žena koje su preživjele seksualno zlostavljanje i silovanje mora biti na nivou države, ne entiteta, obaveza države, ne kantona i rame uz rame sa nosiocima ratnih priznanja.
O ovom osjetljivom pitanju u BiH gotovo da nema javne diskusije. Prema analizama nevladinih organizacija, pristup žrtava pravdi gotovo je onemogućen, dok se institucije vlasti nisu pozabavile psihološkim, socijalnim i ekonomskim potrebama osoba koje su preživjele ratne zloÄine seksualnog nasilja. To je zbog jedne opće nespremnosti da se društvo suoÄi sa prošlošÄ‡u. Kad bi se otvorilo pitanje žrtava ratnog silovanja, otvorilo bi se opet i pitanje ratnih zloÄina. Hapšenje i procesuiranje odgovornih je prvi korak ka ozdravljenju žena - žrtava ratnog silovanja. Presuda je jako bitna za njihovo psihofiziÄko zdravlje i za njihov proces ozdravljenja. Jedan od osnovnih principa lijeÄenja jeste zadovoljenje pravde. Neke od njih jesu ostvarile status civilnih žrtava rata, meÄ‘utim, na neki naÄin one sa tim statusom dobijaju neku stigmu umjesto priznanja, budu na neki naÄin obiljezene.
Poslijednji kojeg je Sud BiH osudio na osam godina zatvora zbog ratnog zloÄina nad civilnim stanovništvom u FoÄi, izmeÄ‘u ostalog i zbog silovanja, jeste Novica Tripković. Najveću kaznu za zloÄine ratnog silovanja pred domaćim pravosudnim institucijama dobio je Gojko Janković. Pravomoćno je osuÄ‘en na 34 godine zatvora, a šest taÄaka optužnice, od ukupno devet, odnosile su se na zloÄin ratnog silovanja. NajmlaÄ‘a žrtva, prema navodima optužnice, imala je tek 12 godina.