Bosnjaci kao žrtva genocida, dovedeni su u inferioran položaj
Za Bosnu i Hercegovinu dvadeseto stoljeće ostat će upamćeno po gorkoj Äinjenici da je krik „never again" (nikad više) iznevjeren zato što Svjetska organizacija Ujedinjenih Nacija nije bila u stanju da ispuni svoju misiju zaštite bosnjackog naroda od genocida. BiH je dovedena u tesku situaciju dvojnom srpsko-hrvatskom agresijom i mirom koji je naÄinio ogromne ustupke snagama agresora, a na štetu egzistencijalne pozicije bosnjackog naroda i drzave BiH.
Bosnjaci kao žrtva genocida, dovedeni su u inferioran položaj, a bh država onemogućena da rješava najbitnija pitanja slobode, jednakosti i prava svih i mirnog života u njoj. Niko ne može sporiti Äinjenicu da je stanje u BiH veoma teško i da se ono najviše reflektira na stanje, prava i mogućnosti Bošnjaka.
Bošnjaci, naime, za razliku od Srba i Hrvata, nisu pod zaštitom drugih država ili snažne vanjske javnosti i nemaju državu koja bi ih štitila i imala na to legitimna prava, kakva je Dejtonski sporazum dao Srbiji i Hrvatskoj u odnosu na Srbe i Hrvate. Apsurd je u tome da su agresorske države dobile pravo ne samo da legitimiraju svoje osnovne politiÄke ciljeve nego uspostave odreÄ‘enu kontrolu stanja i odnosa u našoj državi.
Ta insuficijencija nas i naše države i pravo miješanja drugih u odnose i stanje u našoj zemlji reflektira se na položaj i stanje prava Bošnjaka u cijeloj regiji, gdje su oni reducirani na status nacionalnih manjina bez obzira što su iskonski stanovnici i što su u zemljama u kojima žive živjeli kao teritorijalno, kulturno, ekonomski i na drugi naÄin jasno diferencirana grupa stanovnika i gdje se njihov položaj stalno pogoršava.
Sve to Äini institucije u kojima uÄestvuju Bošnjaci nesposobnim da rješavaju njihova bitna pitanja, dok to nije sluÄaj sa Srbima i Hrvatima. Bošnjaci nemaju svojih institucija, osim Islamske zajednice, koja, kada god pokuša da intervenira u pitanjima statusa i prava Bošnjaka, biva kvalificirana kao agresivna i kao institucija koja se kreće izvan svojih prava. Druga bošnjaÄka institucija koja bi imala neku relevanciju uopće i ne postoji. To Äini BiH, kao matiÄnu državu svih Bošnjaka, nesposobnom da se zalaže za njihove interese i da vodi adekvatnu, a pogotovo ne dovoljnu brigu o njima, ne samo u BiH nego u regiji, Evropi i cijelom svijetu.
To znaÄi da naša bosnjacka mora biti usmjerena na stvaranje institucije sposobne da se na nauÄnom nivou odnosi prema ukupnom stanju, prošlosti i budućnosti Bošnjaka, da organizira istraživanja koja će rehabilitirati našu dugo prikrivanu i falsificiranu historiju, afirmirati naš kulturni doprinos u regiji i otvoriti puteve - ne da se kao klijent ili kao bolesnik ukljuÄimo u Evropu i svijet, u svrhu lijeÄenja nego kao ogromni duhovni i stvaralaÄki, a pogotovo moralni potencijal koji je bosnjacki narod razvio i pokazao u cijeloj svojoj historiji kad god je uživao imalo slobode, kao narod tolerancije, suživota i saradnje s drugima.