Pogled na presudu Perisicu

Iako je Pretresno vijeće MeÄ‘unarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju (MKTBJ) nepravosnažno utvrdilo individualnu krivičnu odgovornost bivšem načelniku Generalštaba Vojske Jugoslavije Momčilu Perišiću (Perišić) "za pomaganje i podržavanje ubistava, nehumanih dijela, progona na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi i napade na civile u Srebrenici i Sarajevu", te iako je ovo prva osuÄ‘ujuća presuda jednom visokom zvaničniku tadašnje Savezne Republike Jugoslavije (SRJ) za izvršavanje meÄ‘unarodnih zločina na teritoriji druge države, tj. Republike Bosne i Hercegovine (RBiH), što su pozitivne karakteristike ove Presude, Institut za istraživanje genocida Kanada (IRGC), imajući u vidu ostale stavove Pretresnoga Vijeća MKTBJ u ovom predmetu, drži da je navedena Presuda nepotpuna u smislu istine i pravde za žrtve agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu (RBiH) i genocida nad Bošnjacima. Presuda se dijelom protivi borcima za istinu o tim zločinima, kao i postizanju što potpunije pravde za žrtve tih zločina, s obzirom da Presudom, kroz djelovanje Perišića, indirektno nije dokazana “efektivna kontrola” Vojske Jugoslavije (VJ) nad Vojskom Republike Srpske (VRS). S ovim u vezi, smatramo da je u odnosu izmeÄ‘u VJ i VRS izrazito nepotrebna primjena testa “efektivne kontrole”, jer su skoro svi oficiri VRS, što ova Presuda utvrÄ‘uje, bili de jure pripadnici vojske druge države, tj. SRJ na teritoriji RBiH. Dakle, shodno pravilima meÄ‘unarodnoga prava kod odgovornosti država, ovdje se zapravo radilo o organu države SRJ koji je nepobitno djelovao na teritoriji druge države i učestvovao u činjenju meÄ‘unarodnih zločina. Ovim nastojimo naglasiti da postoje jaki dokazi koji ukazuju na snažnu vezu izmeÄ‘u političkog i vojnog rukovodstva Srbije i Crne Gore sa zločinima agresije na RBiH i genocida nad Bošnjacima.

S druge strane, ova Presuda, što je značajno, je potvrda prethodno donesenih pravosnažnih presuda MKTBJ u predmetima Tadić i ÄŒelebići, u kojima je dokazana činjenica postojanja meÄ‘unarodnoga oružanoga sukoba na teritoriji meÄ‘unarodno priznate RBiH. MeÄ‘utim, blago začuÄ‘uje odsustvo komandne ili zapovjedne odgovornosti, kao oblika individualne krivične odgovornosti, Perišića nad oficirima VRS, posebno u pogledu optuženika Ratka Mladića, imajući u vidu pozitivnu karakteristiku ove Presude, a koja se ogleda u prethodno navedenoj sudski dokazanoj činjenici da su skoro svi oficiri VRS de jure bili pripadnici vojske druge države, tj. SRJ. Ovo navodi na zaključak da je sudsko vijeće utvrdilo da najviši zvaničnici VJ nisu imali nadzor nad dijelom svoje vojske kao organa SRJ, u što je vrlo teško povjerovati.    

IRGC smatra blago razočaravajućom činjenicu da Perišić nije proglašen krivim za istrijebljenje Bošnjaka u Srebrenici, zbog toga što, kako se navodi u Presudi, nije mogao razumno predvidjeti da će VRS izvršiti radikalno sistematsko istrijebljenje hiljada Bošnjaka u Srebrenici, posebno stoga što je Perišić produžio sa ukazivanjem logističke pomoći VRS mjesecima nakon što je saznao za izvršenje zločina genocida u Srebrenici. TakoÄ‘er smo razočarani i postupkom Tužilaštva MKTBJ, jer u Drugoj izmijenjenoj optužnici protiv Perišića nije bilo optužbe za zločin genocida.

Očekivali smo da će Presuda potvrditi pravnu vezu izmeÄ‘u nepravosnažno osuÄ‘enog generala VJ Perišića i optuženika Ratka Mladića u vrijeme izvršavanja zločina genocida u Srebrenici jula 1995. Vjerovali smo da će Presuda utvrditi da je Perišić i de jure i de facto bio nadreÄ‘en Mladiću, te da je tako ostvarivao efektivnu kontrolu nad njim i njegovim postupcima. IRGC se stoga nada da će Apelaciono vijeće MKTBJ preinačiti prvostepenu Presudu Perišiću u ovome dijelu, jer je utvrÄ‘ivanje pravnoga odnosa izmeÄ‘u Perišića i Mladića, po našem mišljenju, a slijedeći pravni rezon MeÄ‘unarodnoga suda pravde u Presudi iz 2007, jedno od ključnih momenata, kako bi se meÄ‘unarodni zločin genocida mogao pripisati državi Srbiji u novoj presudi MeÄ‘unarodnoga suda pravde po eventualnoj obnovi postupka protiv Srbije za zločin genocida. To znači da bi pravosnažnim utvrÄ‘ivanjem efektivne kontrole Perišića nad oficirima VRS, odnosno svojim oficirima (VJ), značilo i ustanovljavanje meÄ‘unarodne odgovornosti Srbije za zločin genocida nad Bošnjacima, odnosno za konačno sudsko utvrÄ‘ivanje da je u RBiH bio meÄ‘unarodni oružani sukob kao nepobitna činjenica.

Ovim putem takoÄ‘er naglašavamo da bi pravni tim BiH, odnosno pravni agent BiH, morao uzeti u obzir i činjenicu da je MKTBJ pravosnažno osudio Radislava Krstića za pomaganje i podržavanje zločina genocida u Srebrenici, a da je Presudom Perišiću isti Tribunal utvrdio, inter alia, da je Radislav Krstić bio član 30. Kadrovskog centra Generalštaba VJ, odnosno de jure pripadnik VJ. Stoga smatramo da je ovime utvrÄ‘ena pravna veza izmeÄ‘u zločina genocida u Srebrenici i VJ, odnosno tadašnje SRJ.

U konačnici, za eventualnu obnovu postupka pred MeÄ‘unarodnim sudom pravde protiv Srbije za genocid, od velike važnosti su i pravosnažne presude MKTBJ u predmetima Ratko Mladić i Radovan Karadžić, ali i potpuno skidanje tajnosti sa svih dokumenata Vrhovnog vijeća odbrane SRJ.   

Emir Ramic