Bošnjaci traže novo razumijevanje za svoje dostojanstvo

Unatoć poteškoćama bošnjačke i bosanskohercegovačke sadašnjosti, prošlosti i budućnosti, ja imam san

To je san koji je duboko ukorijenjen u snu ideje Bosne i bosanskog duha. 

San da će se jednoga dana bošnjačka  nacija izdići i da će živjeti po pravom kredu svoga bitisanja. A, taj kredo je jedinstvena, nezavisna, suverena, demokratska Bosna i Hercegovina u kojoj će svi njeni iskreni sinovi sjediti za istim bosanskohercegovačkim stolom.

San da će se bosanskohercegovačka država jednog dana pretvoriti u oazu slobode i pravednosti. u kojoj se nitko prema njenim graÄ‘anima neće ponašati ovako ili onako zbog  njihove vjere, kulture, narodnosti, nego da će ih se tretirati onako kako to oni svojim karakterom zasluže.

San da će jednog dana dobrota Gospodara bit svima vidljiva i svatko će je spoznati. 

S ovim uvjerenjem mi ćemo biti sposobni neskladnosti Bosne i Hercegovine pretvoriti u zvukove predivne simfonije.  Bit čemo sposobni zajedno raditi, zajedno se moliti, zajedno se boriti, zajedno ustajati za slobodu, s spoznajom da ćemo jednoga dana biti slobodni. A to će biti dan kad sva Božja djeca u Bosni i Hercegovini budu mogla dati njoj novo značenje.

Moja Bosno i Hercegovino, o tebi, tebi zemljo slobode ja pjevam. Zemljo, gdje su naši očevi umirali, dopusti slobodi da siÄ‘e sa svih bregova. Dopusti slobodi da doÄ‘e sa silnih visina. Kad joj dopustimo da doÄ‘e, kad joj dopustimo da proÄ‘e kroz svaki bosasnki i hercegovački dio tada ćemo ubrzati dolazak dana na kojem će sva djeca Božja – Bošnjaci, Srbi, Hrvati Židovi i drugi jedni drugima pružiti ruke i moći pjevati konačno slobodan. Veliki svemogući Bože, mi smo konačno slobodni!

Bošnjaci stoje u kreativnoj borbi da bi prekinuli dugu noć dejtonske nepravde. Bosnjaci su u potrebi da nadiÄ‘u nasilje i silu, a da pritom ne posegne za istim metodama.  Civilizacija i nasilje su suprotni koncepti. Bošnjaci su u svojoj nenasilnosti pokazali da ona nije samo sterilna pasivnost, nego i moćna moralna snaga koja može uvjetovati socijalne promjene. Prije ili poslije svi ljudi svijeta morat će pronaći isti put, da žive zajedno u miru i da pri tome ovu kozmičku elegiju pretvore u kreativni psalam bratstva. Kad se to postigne, čovječanstvo mora za sve ljudske konflikte razviti istu metodu, koja negira osvetu, agresiju, genocide  i nepoštivanje. Temelj takve metode je ljubav. 

Bošnjaci traže novo razumijevanje za dostojanstvo u ime nove ere napretka i nade

Odbijam prihvatiti da je očajanje jedini i konačni odgovor na promjenjive slučajeve u povijesti. Odbijam prihvatiti ideju da zbilja današnje ljudske prirode čovjeka čini moralno nesposobnim da dosegne vječnu nužnost s kojom se oduvijek suoćava.

Odbijam prihvatiti da je čovjek samo predmet u riječi života, nesposoban da utječe na dogaÄ‘aje koji ga okružuju. 

Odbijam priznati da se čovječanstvo toliko zaplelo u ponoći agresije i genocida da svanuće mira i bratstva nikada ne može postati stvarnost. 

Odbijam priznati ciničnu opasku da nacija drugu naciju mora prestizati na stepeništu agresije i genocida na putu u pakao. 

Vjerujem da će u stvarnosti nenaoružana istina i ljubav imati posljednju riječ. To je jedini razlog zbog kojeg će pravda i istina, čak iako privremeno nije zadovoljena, pobijediti trenutno trijimfirajuće zlo. 

Vjerujem da čak i danas, dok traje genocid nad Bošnjacima – negiranjem agresije i genocida, postoji nada u bolje sutra. 

Vjerujem u to da ranjena istina i pravednost, koji leže na krvlju pokrivenim ulicama naše Bosne i Hercegovine, može sve nas izdići iz prašine sramote i biti pravi gospodar meÄ‘u graÄ‘anima Bosne i Hercegovine.

Vjerujem da sve ono što su sagradili ljudi koji su fiksirani samo na sebe mogu razgraditi ljudi kojima nije stalo samo do samih sebe.  I još uvijek vjerujem da će se čovječanstvo jednoga dana pognuti pred oltarom Božjim da bude okrunjeno za svoju pobjedu protiv agresije i genocida i da će nenasilna provedba volje biti proglašen apravom zemlje. I da će lav i janje ležati jedno pokraj drugog i da će svaki čovjek sjediti u svome vrtu ne plašeći se drugog čovjeka.

Pravo Bošnjaka je da imaju organiziranu, državu i državnu brigu

Pravo Bošnjaka je da imaju sposobne i jake nacionalne institucije.

Pravo Bosnjaka je na ljubav i brigu za državu Bosnu i Hercegovinu kao jedinom svom matičnom i nacionalnom, drzavoteritorijalnom okviru.

Pravo Bošnjaka je da institiraju na univerzalnom pravilu i političkom pravu "jedan čovjek jedan glas". 

Pravo Bošnjaka je da ne private srpsko hrvatski podaniči status. 

Pravo Bošnjaka je da se bore protiv agresivnih tendencija obezvrjeÄ‘ivanja nacionalnog, kulturnog, državotvornog, teritorijalnog i vjerskog identiteta Bošnjaka.

Pravo je intelektualne i političke elita u Bošnjaka da se brine o Bošnjacima izvan Bosne i Hercegovine.  Je rje Bosna i Hercegovina matična zemlja Bošnjaka koja bi se po Ustavu morala brinuti o manjinskim pravima Bošnjaka u svim državama u regionu i u svijetu. Svi narodi na Balkanu imaju matičnu zemlju, tj., državu koja se po svom Ustavu obavezala, na temelju meÄ‘unarodnog prava, da bdije nad pravima manjinske zajednice svog naroda u susjednoj ili nekoj drugoj državi. Samo su Bošnjaci ostavljeni sami sebi na Balkanu, bez ičije ustavne, odnosno institucionalne brige o njihovim nacionalnim, kulturnim i jezičkim potrebama.