Podrzavam inicijativu za izgradnju memorijalnog centra u Omarskoj, mjestu uzasa

Prema presudama Haškog tribunala, krajem maja 1992. godine srpske vlasti u Prijedoru su osnovale logore Omarska, Keraterm i Trnopolje. Logor Omarska se nalazio na mjestu bivšeg rudnika željezne rude, u blizini istoimenog sela. Za vrijeme njegovog funkcionisanja, kroz logor je prošlo više od 3.000 zatvorenika, a trećina ih je tu i ubijena. Svi logori su zatvoreni krajem augusta 1992. godine pod pritiskom meÄ‘unarodne zajednice, a raspuštanje Omarske počelo je 6. augusta.
Kompleks nekadašnjeg logora – koji se sastojao od hangara, upravne zgrade, te takozvane Crvene i Bijele kuće – danas je u vlasništvu rudnika “Mittal Steel”. Prijedorčani su 2004. godine pokrenuli inicijativu za izgradnju memorijalnog centra u objektu “Bijela kuća”.

Ja smatram da cijeli kompleks “Mittal Steela”, odnosno sve četiri zgrade u kojima su Bošnjaci i Hrvati bili zatočeni,treba biti pretvoren u memorijalni centar. Omarska i čitavo područje Prijedora se izdvajaju po “divljaštvima koja su činjena”, te je ove zločine nazivam agresijom i genocidom.  Omarska je spomenik divljaštvu, agresiji i genocidu, ali u isto vrijeme i otporu. Po meni u Prijedoru je izvrsen genocid  jer je postojala namjera da se istrijebe Bosnjaci.

Od ukupno 15 osoba koje su pred Tribunalom u Haagu i Sudom BiH osuÄ‘ene za zločine na području Prijedora, njih devet je pušteno na slobodu nakon što su odslužile cijelu kaznu ili njen veći dio. U julu ove godine, odlukom predsjednika Tribunala, prijevremeno je pušten Duško Sikirica, bivši komandant obezbjeÄ‘enja u logoru Keraterm, nakon što je odslužio dvije trećine svoje 15-godišnje kazne. Mjesec dana ranije, pušten je i Dušan Fuštar, nekadašnji voÄ‘a straže u Keratermu, koji je pred Sudom BiH priznao krivicu, te je osuÄ‘en na devet godina zatvora. Na slobodi su još i Predrag Banović, bivši stražar u Keratermu, koji je osuÄ‘en na osam, Damir Došen i Dragan Kolundžija, nekadašnje voÄ‘e smjene straže u ovom logoru, koji su osuÄ‘eni na pet i tri godine zatvora, kao i Miroslav Kvočka, Dragoljub Prcać, Milojica Kos i Duško Tadić, koji su osuÄ‘eni za zločine u logoru Omarska.

Za ubistva, zlostavljanja i progone Bošnjaka i Hrvata s područja Prijedora tokom 1992. godine, još su pred Haškim tribunalom osuÄ‘eni i MlaÄ‘o Radić (na 20 godina), Zoran Žigić (na 25 godina) i Milomir Stakić (na 40 godina zatvora), a pred Sudom BiH Željko Mejakić (na 21 godinu), Momčilo Gruban (na sedam godina) i Duško Knežević (na 31 godinu zatvora).