Prije 18 godina, 27. i 28. septembra 1993., na skupu bošnjaÄkih intelektualaca i politiÄara u Sarajevu, bošnjaÄkom je narodu vraćeno njegovo povijesno ime, a što je verifi cirano u aprilu 1994. usvajanjem amandmana na Ustav RBiH u Skupštini RBiH, te preneseno u Ustav BiH koji je proizišao iz Dejtonskog sporazuma. BošnjaÄki sabor je odbio i plan o podjeli zemlje, Äime je jasno stavljeno do znanja da Bošnjake ne zanima nikakva minijaturna “muslimanija”, već da svoj nacionalni interes vide u multietniÄkoj i decentraliziranoj BiH. Tako važan historijski dogaÄ‘aj već godinama nema adekvatno mjesto u bošnjaÄkoj memoriji.
Podrzavam inicijativu da se 28. Septembar obilježava kao bošnjaÄki nacionalni praznik.
Okupljanja bošnjaÄke akademske energije, koja bi mogla dokinuti trendove svoÄ‘enja Bošnjaka na objekat svoje sudbine.
BošnjaÄki sabor nam je potreban, više u svome znaÄenju, nego u imenu, odnosno, potrebno nam je okupljanje inteligencije, po uzoru na ono koje je 1993. predvodio rahmetli Alija Isaković, jedan od oÄeva savremene bošnjaÄke nacije.