Vijesti

PRIJEDORSKE BIJELE TRAKE

PRIJEDORSKE BIJELE TRAKE
Autor: Dr. Emir Ramić

U mnoštvu takvih postupaka posebno treba istaći krajnje ponižavajuću stigmatizaciju na način obilježavanja potencijalne žrtve kao najponizniji oblik dehumaniziranja, koji je baštinjen iz vremena nacista iz Drugog svjetskog rata kada su Jevreji na desnoj ruci morali nositi obilježje Davidove zvijezde. Tako su i koncem dvadesetog stoljeća u srcu civilizovane Evrope isto činile samoproglašene vlasti tzv. Republike Srpske, kada su u Prijedoru su 31. maja 1992. godine izdale naredbu putem lokalnog radija da nesrpsko stanovništvo obilježi svoje kuće bijelim zastavama ili čaršafima, kao i da pri izlasku iz kuća stave bijelu traku na desnu ruku.

Da bi se počinio genocid u Prijedoru potrebni su bili stoljetni antagonizmi i mržnja. Tako se stvarala zločinačka ideologija, koja je kroz svoje hegemonističke projekte davala smjernice za konkretnu implementaciju. Da bi opravdali genocid projektanti udruženog zločinačkog poduhvata su morali pribjeći dehumanizacije Bošnjaka i Hrvata, kako bi njihov čin široke lepeze zločina izgledao ne kao zločin, već kao časno, junačko djelo, jer po tom mišljenju to je obračun sa “ne ljudima”, koje treba istrijebiti kako nebi inficirali ostali,“civilizirani” svijet. Sa takvim predubjeÄ‘enjem je počeo genocid u Prijedoru.

U mnoštvu takvih postupaka posebno treba istaći krajnje ponižavajuću stigmatizaciju na način obilježavanja potencijalne žrtve kao najponizniji oblik dehumaniziranja, koji je baštinjen iz vremena nacista iz Drugog svjetskog rata kada su Jevreji na desnoj ruci morali nositi obilježje Davidove zvijezde. Tako su i koncem dvadesetog stoljeća u srcu civilizovane Evrope isto činile samoproglašene vlasti tzv. Republike Srpske, kada su u Prijedoru su 31. maja 1992. godine izdale naredbu putem lokalnog radija da nesrpsko stanovništvo obilježi svoje kuće bijelim zastavama ili čaršafima, kao i da pri izlasku iz kuća stave bijelu traku na desnu ruku. Taj krajnje ponižavajući čin su potvrdili članovi evropske posmatračke misije, koji su avgusta 1992.u okolini Prijedora primijetili bijele zastave na bošnjačkim i hrvatskim kućama, kako bi se mogle razlikovati od srpskih. Tako su to posmatračke misije mogle odmah komparirati sa nacističkim proglasom iz 1939. po kojem su poljski Jevreji bili dužni nositi bijele trake sa plavom Davidovom zvijezdom oko rukava, kako bi na taj način bili obilježeni za istrebljenje. Tako su i srpski fašisti nakon pet decenija po istoj ideologiji vršili istu nečasnu rabotu krajnje rigidne dehumanizacije, što je tek priprema za još teža zločine protiv čovječnosti i meÄ‘unarodnog prava, koja su nakon obilježavanja žrtve vrlo brzo uslijedila.

Iako u Prijedoru nije bilo nikakvih borbenih dejstava, obilježavanje nesrpskog življa nije ništa drugo moglo značiti do sprovoÄ‘enja javne kampanje etničkog čišÄ‡enja i “konačnog rješenja bošnjačkog i hrvatskog pitanja” na način potpunog zatiranja. Tako su vrlo brzo formirani logori za “obilježene” u kojima su vršene najgnusnije torture i zvjerska iživljavanja, silovanja, sakaćenja te masovne egzekucije.

Institucionalno uvoÄ‘enje bijelih traka za nesrpski živalj značilo je, ništa manje no dozvolu za “slobodan lov” na dojučerašnje komšije i prijatelje, a sada odjedanput do dna ponižene ljude, koji su sa tim obilježjem za tu aparthejdsku vlast postali neljudi i koji su na taj način pripremljeni za odstrel. Tako je te ljude svako od tih žestokih fašista mogao hapsiti, proganjati, pljačkati, ubijati i razna zvjerstva činiti jer su ti ljudi bili van zakona. Tako su ubistva Bošnjaka i Hrvata vršena svuda. Tijela ubijenih, prema svjedočenjima, ležala su danima posvuda, a onda su ih zarobljeni logoraši skupljali na kamione, koji su ih odvozili u nepoznatom pravcu. U toj morbidnoj kampanji etničkog istrebljenja sa područja prijedorske općine ubijeno je 3.173 civila meÄ‘u kojima je bilo više od stotinu djece. Neke familije su potpuno zatrte ili je ostao samo jedan 8. član kao što je Hava Tatarević iz sela Zecovi, koja je izgubila cijelu obitelj. ÄŒetnici su joj ubili muža i šestoricu sinova. Pored masovnih, neselektivnih ubistava, više od 30.000 hiljada ljudi je prošlo kroz prijedorske koncentracione logore smrti. Na isti način kako su taj ojaÄ‘eni nesrpski živalj stavili van zakona, tako su i njihova vjerska, kulturna i ekonomska dobra takoÄ‘e bila van zakona, te shodno tome stavljena na raspolaganje rušilačkim strastima kako pojedinaca, tako i institucijama i organina paradržavnih vlasti Prijedora i paradržavne tvorevine Republike Srpske

Danas se kontinuitet fašističke ideje ogleda u masovnom kršenju osnovnih ljudskih prava i sloboda prognanika i povratnika, preživjelih žrtava i svjedoka genocida. Frustrirane općinske vlasti Prijedora nikada nisu javno priznale djela tadašnjih fašističkih vlasti i odale pokajanje za patnje kroz koje su prošle na hiljade Bošnjaka i Hrvata te pružile ruku pomirenja i pokajanja. Naprotiv prijedorski vladajući establišment žali što se potpuno nije riješilo pitanje “nepoželjnih, nenarodnih elemenata”, Bošnjaka i Hrvata. To pokazuje i odnos prema preživjelim žrtvama kojima se onemogućava da govore javno o zločinima i obilježavanju istih čime im se uskraćuje jedno od osnovnih ljudskih prava, pravo na slobodu govora i pravo na sjećanje. To je očiti dokaz da se agresija i genocid u Prijedoru nastavljaju drugim sredstvima, da fašistička ideja „cilj opravdava sredstva“ ima svoj kontinuitet u Prijedoru. Poricanje agresije i genocida i poricanje nepobitnih fakata o počinjenim zločinima Jugoslovenske narodne armije (JNA), vojske i policije entiteta Republike Srpske, vojske i policije Srbije i Crne Gore, dobrovoljačkih grupa i formacija, ništa drugo ne može značiti do nepromijenjen stav prema Bošnjacima i Hrvatima u Prijedoru, koji prema toj fašističkoj ideologiji nemaju mjesta na teritoriju Prijedora, koju su Srbi i Crnogorci zacrtali samo za sebe.

Tražimo da 31.maj postane trajno datumsko obilježje prijedorskih “bijelih traka”, kao izraz najrigidnijeg fašističkog aparthejda, te da se institucionalizira i postane dio institucionalnog pamćenja. To je ujedno prilika da se 31. maj proglasi danom borbe protiv fizičkog obilježavanja ljudi, najmorbidnije dehumanizacije, segregacije i aparthejda, te zločina protiv čovječnosti i meÄ‘unarodnog prava, koji su uslijedili nakon markiranja žrtve. Genocid u Prijedoru je krajnje nečovječna radnja, činjena u režiji parainstitucionalnog režima u namjeri potčinjavanja, dehumaniziranja i stvaranja nepodnošljivih uslova za život kako bi se što brže i što okrutnije izvršilo etničko čišÄ‡enje nesrpskog etničkog elementa. Na taj način ne samo da se stvorio različit pravni položaj nesrba u odnosu na etničke Srbe, već
se ovdje radi o potpunom obespravljivanju nesrba po sistemu “rasnih zakona”, što se vrlo brzo ostvarilo sa zatvaranjima, torturom i egzekucijama u koncentracionim logorima u Omarskoj, Keratermu, Trnopolju, te mnogim drugim mjestima zatvaranja, te strašni zločini prilikom deportovanja, posebno na Korićanskim stijenama nadomak Travnika, gdje je u “čast ispraćaja”, na najsvirepiji način bacanjem u provaliju i mitraljiranjem pobijeno preko 200 ljudi.

Podsjećamo svjetsku javnost da su genocid i drugi oblici zločina protiv čovječnosti i meÄ‘unarodnog prava na području općine Prijedor trajali kontinuirano u periodu 1992 – 1995, kada je ubijeno 102 djece, 256 žena (ukupno 3.173 civila), 31.000 ljudi je zatočeno u koncentracionim logorima smrti, 53.000 osoba su žrtve progona i deportacije. U samo tri mjeseca je istrijebljeno 94 posto Bošnjaka i Hrvata. U Prijedoru je izvršen masovni zločin genocida, kulturocida, ekocida, etnocida, urbicida, elitocida; masovno, namjerno, organizovano ubijanje, protjerivanje, silovanje prije svega, Bošnjaka, a zatim i Hrvata. Pozivamo sve prijatelje istine i pravde u svijetu da obilježe MeÄ‘unarodni dan bijelih traka, 31. maj. Nosite oko ruke bijele trake, koje nisu samo simbol sjećanja na progon, nego i znak trajne borbe protiv fašizma koji još nije pobijeÄ‘en u Prijedoru i BiH. Više od dvadeset godina poslije tih strašnih zločina diskriminacija i najgrublje kršenje ljudskih prava i sloboda se nastavlja drugim sredstvima. Agresija i genocid se nastavljaju drugim metodama. Namjerno i sustavno se onemogućuje povratak i oporavak prijedorskih bošnjačkih i hrvatskih zajednica, na silu oteta radna mjesta i imovina nikada nisu vraćeni, općinske strukture najmanje ulažu u naselja u kojima je potpuno bila uništena infrastruktura i objekti.

Pozivamo sve političke, akademske i pravne pojedinačne i kolektivne subjekte u svijetu, svjesne istine i pravde, i sve borce za zaštitu ljudskih prava i sloboda i njihove organizacije da pomognu prijedorskim roditeljima da konačno podignu spomenik dostojan nedužnih 102 dječaka i djevojčica koji su ubijeni u genocidu u Prijedoru. Peticija za izgradnju spomenika je predana prošle godine, meÄ‘utim, gradska skupština u Prijedoru se do danas nije izjasnila o inicijativi roditelja. Protestujemo protiv ovakvog anticivilizacijskog postupanja prijedorskog političkog establišmenta koji kontinuirano dehumanizira preživjele žrtve genocida. Općinske vlasti u Prijedoru do današnjeg dana nisu žrtvama genocida na bilo koji način odali počast za patnje kroz koje su prošli. Lokalne vlasti odbijaju javno priznati da su zločini počinjeni u Prijedoru, usprkos brojnim presudama meÄ‘unarodnih i lokalnih sudova. Tražimo od političkih, akademskih i pravnih pojedinačnih i kolektivnih subjekata u svijetu da učine hitne dodatne napore da se bezuslovno ispoštuje pravedna borba prijedorskih žrtava i svjedoka agresije i genocida za sjećanje, istinu i pravdu bez kojih nema pomirenja i sretnije zajedničke budućnosti Prijedora i BiH. Tražimo da 31.maj postane trajno datumsko obilježje prijedorskih “bijelih traka”, kao izraz najrigidnijeg fašističkog aparthejda, te da se institucionalizira i postane dio institucionalnog pamćenja. To je ujedno prilika da se 31. maj proglasi danom borbe protiv fizičkog obilježavanja ljudi, najmorbidnije dehumanizacije, segregacije i aparthejda, te zločina protiv čovječnosti i meÄ‘unarodnog prava, koji su uslijedili nakon markiranja žrtve. Genocid u Prijedoru je krajnje nečovječna radnja, činjena u režiji parainstitucionalnog režima u namjeri potčinjavanja, dehumaniziranja i stvaranja nepodnošljivih uslova za život kako bi se što brže i što okrutnije izvršilo etničko čišÄ‡enje nesrpskog etničkog elementa. Na taj način ne samo da se stvorio različit pravni položaj nesrba u odnosu na etničke Srbe, već se ovdje radi o potpunom obespravljivanju nesrba po sistemu “rasnih zakona”, što se vrlo brzo ostvarilo sa zatvaranjima, torturom i egzekucijama u koncentracionim logorima u Omarskoj, Keratermu, Trnopolju, te mnogim drugim mjestima zatvaranja, te strašni zločini prilikom deportovanja, posebno na Korićanskim stijenama nadomak Travnika, gdje je u “čast ispraćaja”, na najsvirepiji način bacanjem u provaliju i mitraljiranjem pobijeno preko 200 ljudi.

 

Autor: Dr.Emir Ramić


The Serbian Republic, when in Prijedor on May 31st, 1992, issued an order via local radio that the non-Serb population mark their houses with white flags or sheets, as well as wrapping white tape on their right hand before leaving their houses. This extremely humiliating act was confirmed by members of the European observation mission, which in August 1992 in the area of Prijedor noticed a white flag on the Bosniak and Croatian homes, so they can be distinguished from the Serbian houses.
In order for the genocide in Prijedor to be committed there were required centuries of antagonism and hatred. This created a criminal ideology, which through it’s own hegemonic projects gave guidelines for concrete implementation. In order for the planners to justify the genocide, the associated criminal enterprise, had to resort to the dehumanization of Bosniaks and Croats. In order to achieve this, they needed to change the perception of their crimes to an honorable, heroic deed. With this opinion, there is a clash with “sub human” members of society, who need to be cut off in order not to be infect the other “civilized” world. The genocide in Prijedor begun with such preconceptions.

In the multitude of such procedures it should be particularly noted the utterly humiliating and stigmatizing individuals in the way of marking potential victims as the simplest form of dehumanization, which was inherited from the time Nazis in World War II forced the Jews to wear the characteristic of the Star of David on their right hand. Thus, this accounted for the end of the twentieth century in the heart of civilized Europe by self-proclaimed authorities. The Serbian Republic, when in Prijedor on May 31st, 1992, issued an order via local radio that the non-Serb population mark their houses with white flags or sheets, as well as wrapping white tape on their right hand before leaving their houses. This extremely humiliating act was confirmed by members of the European observation mission, which in August 1992 in the area of Prijedor noticed a white flag on the Bosniak and Croatian homes, so they can be distinguished from the Serbian houses. The observation mission could therefore immediately compare this situation with the Nazi proclamation from 1939, when the Polish Jews were required to wear white bands with the Star of David on their sleeves, it was in this way that they were marked for extermination. After five decades, Serbian fascists used the same ideology by exercising the same dishonest and rigid dehumanization, which is nothing but a preparation for more serious crimes against Humanity and International Law in which victims followed quickly after marking.

Although, there were no there were combat operations in Prijedor, marking non-Serbs meant nothing more than the implementation of public campaign of ethnic cleansing and the “final solution of the Bosniak and Croatian questions” on the way to complete oppression. So they quickly formed camps for those who were “marked” in which they carried out the most heinous torture and brutal torture, rape, mutilation and mass executions.

Institutional introduction of white tape for non-Serbs meant, nothing less than a license for “free hunting” at yesterday’s neighbors and friends, and now all of a sudden at the bottom of the humiliated people, who with these markings for the apartheid government became non human and were being prepared for extraction. Therefore, the people from the violent fascists groups could arrest, prosecute, pillage, murder, and commit various atrocities because these people were outlawed. In this manner, Bosniaks and Croats were murdered everywhere. The bodies of the murdered, according to to testimonials, lay for days scattered everywhere, then those who were captured were taken as prisoner and gathered on trucks which transported them to an unknown destination. In this morbid campaign of ethnic extermination of the area the Prijedor municipality, 3 172 civilians among those were more than a hundred children were killed. Some families were completely suppressed whereas in other instances only one eighth member of a family remained, such is the case with Hava Tatarevic from the village Zecovi, who lost her entire family. The Cetniks killed her husbands and six sons. In addition to mass indiscriminate killings, more than 30,000 people passed through the Prijedor concentration camps of death. In the same way non-Serb populations were deemed as outside the law, so were their religious, cultural and economic goods places outside the law, in accordance with available destructive affections as individuals, such can be said for institutions and the organ of parastatal authorities of Prijedor and the parastatal creation of the Repubic of Serbia.

Today, the continuity of fascist ideas reflect massive violations of basic human rights and freedoms of refugees and returnees, survivors, victims, and witnesses of genocide. The frustrated municipal government of Prijedor never publicly acknowledged the work of the then fascist government nor did they show remorse for the suffering experienced by thousands of Bosniaks and Croats and provide a hand of reconciliation and repentance. Oppositions of the Prijedor governing establishment regrets that it did not solve the question of the “undesirables, anti-national elements”, Bosniaks and Croats. This shows the attitude towards survivors who are prevented from publicly speaking about the crimes and the celebration of the same, when they are denied basic human rights, the right to freedom of speech and the right to memory. This is obvious proof that aggression and genocide in Prijedor continues by other means, that the fascist idea of the “end justifies the means” has its continuity in Prijedor. Denial of aggression and genocide, and the denial of the undeniable facts about the crimes of the Yugoslav National Army (YNA), military and police entities of the Republic of Serbia, the army and army of Serbia and Montenegro, volunteer groups and formations. Nothing else means much to the unchanged stance against Bosniaks and Croats in Prijedor, which according to the fascist ideology has no place in the territory of Prijedor, which Serbs and Montenegrins charted for itself.

We seek that May 31st becomes a permanent feature of the date of Prijedor “White tape”, as the term reflects the fascist apartheid, that it be institutionalized and become part of the institutional memory. It is also the opportunity for May 31st to be designated as the day for the mark against physical marking of people, morbid dehumanization, segregation and apartheid, and crimes against humanity and international law, which follows the marked victims. The genocide in Prijedor is an extremely inhumane act which was committed and directed by para-institutional regime in intention of subordination, to dehumanize and create intolerable living conditions in order to be fast and cruel process to the ethnic cleansing of the non-Serb ethnic element. It was in this way that not only was it able to created a different legal status of non-Serbs in relation to ethnic Serbs, but as a complete disenfranchisement of non-Serbs on a “racial law”, which quickly achieved with the detention, torture and executions in concentration camps in Omarska, Keraterm, Trnopolje, and many other places of detention. Especially in instances of the terrible crimes committed when deported, at Koricanske rocks near Travnik, where the “honor farewell”, where over 200 people were thrown in the ravine and killed.

We would remind the international public that the genocide and other forms of crimes against humanity and international law, within the Prijedor Municipality, lasted continuously from 1992-1995 and killed 102 children, 256 women, a total of 3,173 civilians, 31,000 people were detained in the death camps, 53.000 people are victims of persecution and deportation. In just three months 94 percent of Bosniaks. In Prijedor, Bosniaks and Croats were eradicated via a mass genocide, culturicide, ecocide, ethnocide, urbicide, eliticide, deliberate, organized mass murders, deportation, and rape.

We therefore call upon all friends of truth and justice in the world to mark the International Day of White Armbands in Prijedor, on May 31st 2015. The wearing of white armbands not only symbolises the remembrance of the persecution, but also recognises the ongoing struggle against fascism – not yet defeated in Prijedor and Bosnia and Herzegovina.

Twenty years after the horrific crimes referred to herein, discrimination and crude violations of human rights and basic freedoms continue to be perpetrated against the city’s remaining Bosniak and Croat inhabitants. Different methods are used to continue the policies of aggression and genocide. Bosniak and Croat communities are deliberately and systematically being prevented from returning to their homes and reviving their legitimate, lawful presence in the municipality. Returnees are prevented from attaining their pre-war careers, positions, and property. The Municipality invests minimally, when at all in renovating/replacing/reviving those parts of the municipality that were targeted and purposely destroyed.

We call on all international political, academic, legal entities worldwide, who believe and function within systems of truth and justice; together with all who struggle for human rights and freedom – to help Prijedor’s parents to finally build a monument worthy of 102 innocent boys and girls who lost their lives to fascist genocide in Prijedor. Petition for construction of the monument was given last year, however, the city council in has not voted on the initiative of this monument. We protest against this uncivilized conduct of Prijedor political establishment, led by Mayor Marko Pavic, who continues to dehumanise the survivors of that genocide.

We ask the world’s leaders and the most important international political, academic and judicial organizations to assist in resolving this emergency, through additional efforts to seek the unconditional compliance with this just struggle of Prijedor’s surviving victims and witnesses of aggression and genocide; for memory; truth and justice – without which there will be no reconciliation or happier common future in Prijedor and Bosnia and Herzegovina.

We seek that May 31st becomes a permanent feature of the date of Prijedor “White tape”, as the term reflects the fascist apartheid, that it be institutionalized and become part of the institutional memory. It is also the opportunity for May 31st to be designated as the day for the mark against physical marking of people, morbid dehumanization, segregation and apartheid, and crimes against humanity and international law, which follows the marked victims. The genocide in Prijedor is an extremely inhumane act which was committed and directed by para-institutional regime in intention of subordination, to dehumanize and create intolerable living conditions in order to be fast and cruel process to the ethnic cleansing of the non-Serb ethnic element. It was in this way that not only was it able to created a different legal status of non-Serbs in relation to ethnic Serbs, but as a complete disenfranchisement of non-Serbs on a “racial law”, which quickly achieved with the detention, torture and executions in concentration camps in Omarska, Keraterm, Trnopolje, and many other places of detention. Especially in instances of the terrible crimes committed when deported, at Koricanske rocks near Travnik, where the “honor farewell”, where over 200 people were thrown in the ravine and killed.

Vijesti: