KRIK OČAJA - SPASITE BOSNU I HERCEGOVINU!: Otvoreni apel bh. intelektualaca iz zemlje i dijaspore svjetskim moćnicima i organima države BiH

KRIK OČAJA - SPASITE BOSNU I HERCEGOVINU!: Otvoreni apel bh. intelektualaca iz zemlje i dijaspore svjetskim moćnicima i organima države BiH

Ponedjeljak | 28.11.2011.

Bh. univerzitetski profesori, naučnici, književnici i umjetnici iz zemlje i dijaspore, njih 204, uputili su Organizaciji Ujedinjenih Nacija, OSCE-u, SAD-u i Europskoj Uniji, kao i zvaničnim državnim organima - otvoreni apel za spas Bosne i Hercegovine, koji prenosimo u cjelosti, kao i kompletnu listu potpisnika

OTVORENI APEL 204 bosanskohercegovačka intelektualca – univerzitetskih profesora, naučnika, književnika i umjetnika iz zemlje i dijaspore, zajedno sa deset vanstranačkih organizacija demokratskog civilnog društva za ubrzanu obnovu cjelovite, multietničke, funkcionalne, održive i prosperitetne europske države jednakopravnih graÄ‘ana i ravnopravnih naroda demokratske Bosne i Hercegovine

Apel se upućuje Organizaciji Ujedinjenih Nacija, OSCE-u, Sjedinjenim Američkim Državama i Europskoj Uniji, kao i zvaničnim organima države Bosne i Hercegovine

Sarajevo, novembar 2011.

Zabrinuti za sudbinu naše lijepe, ali napaćene domovine, molimo vas – odgovorne državnike Svijeta i naše zemlje – da, u ime temeljnih vrijednosti čovječanstva, učinite sve što je u vašoj moći da se obnovi i učvrsti demokratski, multietnički i multikulturalni karakter Bosne i Hercegovine, kao nezavisne, jedinstvene, održive, funkcionalne i prosperitetne europske države.

Dejtonsko-pariškim sporazumom (novembar-decembar 1995.), pod pritiskom meÄ‘unarodne zajednice, prekinut je rat u Bosni i Hercegovini (1992.-1995.). Ta se činjenica neosporno mora cijeniti kao pozitivno dostignuće.

Nažalost, sva kasnija događanja pokazala su da je prekid ratnih operacija bio gotovo jedino pozitivno dostignuće tog sporazuma u odnosu na ponovnu uspostavu Bosne i Hercegovine kao cjelovite, nezavisne i multietničke, funkcionalne i demokratske države.

Neka od rješenja iz Dejtonsko-pariškog sporazuma, iznuÄ‘ena imperativom zaustavljanja oružanog sukoba, nisu u skladu sa meÄ‘unarodnim demokratskim standardima, i pokazala su se kao nepremostiva prepreka u svim aspektima reintegracije Bosne i Hercegovine kao jedinstvene države ravnopravnih graÄ‘ana i naroda.

Dejtonsko-pariški sporazum promijenio je i ime naše države, isključivši iz naslova riječ “Republika” koja je, meÄ‘utim, zadržana u nazivu jednog od entiteta.

Legalizovano je stanje uspostavljeno silom i genocidnom politikom i praksom snaga koje su osmislile, otpočele i vodile rat. Formirane su administrativne strukture kakve nemaju uporišta u našoj tradiciji, i koje nisu uobičajene u odnosu na standarde drugih višenacionalnih demokratskih država.

Entiteti uspostavljeni Dejtonsko-pariškim sporazumom uglavnom nisu ispoštovali dvije osnovne odredbe toga sporazuma – odredbu o privoÄ‘enju pravdi i kažnjavanju odgovornih za počinjene zločine, i odredbu o povratku prognanih i izbjeglih u njihove domove.

Iz entitetskih struktura nisu odstranjene snage koje su osmislile, započele i vodile rat (onako kako je izvršena denacifikacija u Njemačkoj nakon Drugog svjetskog rata), pa su one ostale politički aktivne i danas.

Onemogućavanjem povratka izbjeglih i prognanih promijenjena je nacionalna struktura stanovništva Bosne i Hercegovine.

U takvim okolnostima zloupotrebljava se entitetsko glasanje, pa pozicija dezintegracionih nacionalističkih snaga postaje dominantna, dok se uloga demokratskih integrativnih elemenata bosanskohercegovačkog društva u potpunosti degradira i marginalizira. Na taj se način blokira svaka inicijativa da se, poboljšavanjem ustavnih rješenja ili na druge načine, ovakvo neodrživo stanje promijeni u smislu uspostavljanja istinskog, demokratskog, multietničkog i multikulturalnog društva, lišenog diskriminacije i aparthejda po nacionalnoj, vjerskoj, političkoj ili drugoj osnovi.

U prilog našoj konstataciji o neodrživosti ovakvog stanja govori ocjena Europskog suda za ljudska prava prema kojoj je ustavni sistem u Bosni i Hercegovini diskriminatorski i protivan Europskoj konvenciji o ljudskim pravima. I ta ocjena i sve druge pozitivne inicijative u cijelosti se ignorira.

Ozbiljni analitičari upozoravaju na teško stanje u svim segmentima života u Bosni i Hercegovini, bez obzira na entitetsku ili nacionalnu pripadnost graÄ‘ana.

Entitetske vještačke granice, formirane vojnom silom meÄ‘unarodne zajednice po Daytonskom sporazumu, najviše su obezglavile krupna bosanskohercegovačka preduzeća, koja su bila nosioci izvoza roba i usluga iz zemlje. Tako je njihova glava upravljanja ostala u jednom, a fabrike u drugom entitetu. Pored lošeg upravljanja rascjepkanom državom u svim sferama vlasti, nije nikakvo čudo da sadašnji izvoz roba i usluga iz oba entiteta, poslije 16 godina Daytonskog „hladnog mira“, čini tek polovinu predratnog izvoza iz čitave Bosne i Hercegovine, iz 1990. godine. I zato inostrani dug zemlje eksponencijalno raste.

Zato su potrebne korjenite promjene. A to znači – bosanskohercegovačko demokratsko civilno društvo, zajedno sa meÄ‘unarodnom zajednicom, mora ući u presudan

proces da se mijenja opći, dugotrajan i negativan nacionalistički status-quo koji ne dopušta nikakav progres i nadu za budućnost. To znači, takoÄ‘e, da se ponovno izgradi cjelovita, multietnička, funkcionalna i europska država Bosna i Hercegovina, koja je strateški i brutalno razorena u ratu (1992.-1995.) i suštinski nije obnovljena Daytonskim sporazumom (1995.).

Kao jedan od praktičnih rezultata ove destrukcije države mi imamo danas u zemlji eksponiranje jezika mržnje kod nekih vodećih političara. Očigledno je kako sve upućuje na moguću novu agoniju žitelja Bosne i Hercegovine i moguće novo žarište nestabilnosti, kako u regiji tako i u meÄ‘unarodnim razmjerama.

Unatoč svijesti da se mir i budućnost za Bosnu i Hercegovinu mora kreirati unutrašnjim snagama, mi smo duboko uvjereni da politička situacija u zemlji i sastav zastupnika izabranih na posljednjim izborima (3. oktobar / listopad 2010.) nije takav da se bez značajne intervencije meÄ‘unarodne zajednice mogu uspješno donositi bilo kakve vitalne odluke o potrebnim promjenama postojećeg nedemokratskog i oktroiranog ustava.

Važan dokaz za ovu tvrdnju je činjenica da je taj isti oktroirani Ustav, koji predstavlja glavnu prepreku reintegraciji i funkcioniranju Države, napisan u Daytonu (novembar 1995.) pod neposrednim rukovoÄ‘enjem meÄ‘unarodne zajednice, koja i danas, sa svojim krupnim Bonskim ovlaštenjima, pokušava kontrolisati situaciju u zemlji.

Dejtonski sporazum je potpisan bez znanja naših graÄ‘ana. Isto tako, ni legalno Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine, države priznate od Ujedinjenih nacija (1992.), koje je po važećem Ustavu Države jedino imalo pravo da donese „Odluku“ o potpisivanju Daytonskog sporazuma prije 16 godina, nikada nije donijelo takvu Odluku, a niti Parlamentarna skupština legalne Republike Bosne i Hercegovine.

ÄŒinjenica da ni trinaest mjeseci poslije provedenih formalno slobodnih izbora, pod dominacijom nacionalističkih snaga, nije formirana vlast, ni Vijeće ministara BiH, pokazuje da država u Bosni i Hercegovini, pošto je radikalno slomljena, nije sposobna za normalno pravno funkcioniranje, nije sposobna da razvija ekonomiju, nije sposobna da štiti ljudska prava svojih graÄ‘ana u zemlji i u inostranstvu, i nije sposobna da štiti ni svoj vlastiti suverenitet od uplitanja susjednih država.

 

Dame i gospodo:

Zato smo slobodni da uz ovaj “Otvoreni apel” izložimo odreÄ‘ena politička rješenja i ustavne principe uz koje, prema našem mišljenju, može otpočeti proces obnove cjelovite i jedinstvene, multietničke i multikulturalne, održive i pravno funkcionalne europske države Bosne i Hercegovine.

Prvenstveno smatramo neophodnim osigurati:

1. efikasnu zaštitu zajamčenih ljudskih prava i sloboda, uz garanciju mogućnosti ostvarivanja istih na čitavom državnom teritoriju bez ikakvih izuzetaka i diskriminacija;

2. instrumente za ostvarivanje kolektivnih nacionalnih prava jednako za sve građane, sve narode i nacionalne manjine, te pravo na regionalnu i lokalnu samoupravu u skladu sa Europskom poveljom o ljudskim pravima i Europskom poveljom o lokalnoj samoupravi;

3. ostvarivanje procesa regionalne suradnje jednako prema svim susjedima, bez ikakvog nacionalnog predznaka i bez protekcionizma prema bilo kome (paralelne specijalne odnose entiteta i susjednih država rješavati kao regionalnu prekograničnu suradnju u duhu općeprihvaćene europske prakse);

4. uspostavljanje racionalne i efikasne organizacije državne vlasti na svim nivoima, u skladu sa uvriježenim standardima naprednih demokratskih država, koja će svoj legitimitet izvoditi isključivo iz državnog identiteta i suvereniteta Bosne i Hercegovine kao države ravnopravnih građana i naroda koji u njoj žive. Pravo nacionalnog veta treba zadržati samo u Domu naroda, koji treba da bude formiran kao istinska garancija ravnopravnosti svih naroda i nacionalnih manjina;

5. uspostavljanje takve unutarnje regionalizacije, bez nacionalnog predznaka, u evropski organiziranoj i funkcionalnoj državi Bosni i Hercegovini, koristeći i pozitivna iskustva višestoljetne tradicije povezivanja ljudi i roba meÄ‘u regijama, koje moraju obavezno poništiti nedavne rezultate genocida bilo koje vrste u Bosni i Hercegovini, kako to nalaže Konvencija o sprečavanju i kažnjavanju genocida, usvojena jednoglasno Rezolucijom Generalne skupštine Ujedinjenih Nacija decembra 1948. godine. U tom smislu, stvarni prioritet je da se organiziraju u vidu modernih distrikta, poput Distrikta Brčko, najugroženija područja od genocida sa predratnim većinskim hrvatskim stanovništvom u Bosanskoj Posavini i sa predratnim većinskim bošnjačkim stanovništvom u Istočnoj Bosni, gdje pripada i Srebrenica;

6. uvjete pod kojima će se intenzivirati i ubrzati procesi priključivanja Bosne i Hercegovine euroatlantskim integracijama.

U prelaznom periodu, do donošenja novog Ustava Bosne i Hercegovine, moguće je i potrebno vratiti pravnu snagu Ustavu Republike Bosne i Hercegovine, koji je Daytonskim sporazumom protuustavno suspendiran mimo slobodne volje njegovih graÄ‘ana i najviših legalnih državnih organa (Predsjedništvo Republike i Parlament).

Posljednji ustav Republike Bosne i Hercegovine predstavlja i posljednje pravedno, pa prema tome i legitimno ustavno ureÄ‘enje naše države. Taj ustav je ukinuo komunizam i omogućio održavanje prvih slobodnih višepartijskih izbora u 1990. godini. On je osigurao održavanje slobodnog referenduma za nezavisnost 1. marta 1992. godine, na osnovu kojeg su Ujedinjene Nacije priznale Republiku Bosnu i Hercegovinu kao nezavisnu državu. Ovaj ustav je takoÄ‘e osigurao da svaki graÄ‘anin bude podjednako suveren na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine bez obzira na etničku i vjersku pripadnost, što danas nije slučaj u nametnutom Daytonskom ustavu. I niko nema pravo da naknadno dovodi u pitanje ili revidira tu potpuno slobodno i demokratski izraženu volju graÄ‘ana.

Daytonski model ustava prevodi u ustavnu povelju jedan aneks meÄ‘unarodnog mirovnog ugovora koji ne odgovara standardu ustavotvornog akta. Tako se državnopravni status BiH pokazuje kao „ustavna država” koja nema legitimni ustav.

Po našem mišljenju, u novom Ustavu Bosne i Hercegovine, koji bi dobio europski karakter, trebalo bi ugraditi sljedeća osnovna načela:

1. Bosna i Hercegovina je sekularna država svih njenih konstitutivnih graÄ‘ana i konstitutivnih naroda (B/H/S i nacionalne manjine) koji u njoj žive. Bosna i Hercegovina je zasnovana na vladavini prava i socijalne pravde, na načelima participativne graÄ‘anske demokratije, ljudskih i manjinskih prava i sloboda, zaštite čovjekove okoline, meÄ‘unarodne suradnje i tržišne ekonomije, kao i na pripadnosti europskim principima i društveno-historijskim vrijednostima;

2. izvorna suverenost pripada državi Bosni i Hercegovini i potiče isključivo od svih njenih građana i naroda. Nijedan državni organ, politička organizacija, grupa, pojedinac ili jedan od naroda, ekskluzivno ne može prisvojiti suverenitet ili dio izvornog suvereniteta države i uspostaviti vlast mimo izvornog suvereniteta;

3. pravni poredak je jedinstven. UreÄ‘enje vlasti počiva na podjeli vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku. Predstavnički dom vrši zakonodavnu vlast po principu demokratskog odlučivanja, u skladu sa odredbama Ustava. Dom naroda štiti vitalne kolektivne interese svih naroda i nacionalnih manjina podjednako, uz primjenu instrumentarija odreÄ‘enog Ustavom. Izvršnu vlast provodi vlada Bosne i Hercegovine, formirana prema principu kompetentnosti, te na način da odražava i nacionalnu strukturu stanovništva Bosne i Hercegovine (prema popisu iz 1991. godine);

4. sudska vlast je neovisna od političkih i bilo kojih drugih utjecaja; u tom smislu potrebno je ponovno uspostaviti Vrhovni sud Bosne i Hercegovine, koji je postojao od 1909. godine (vrijeme Austro-Ugarske vlasti), i koji je bio neustavno eliminiran 1997. godine sporazumom tri vodeće nacionalno/nacionalističke partije u postdejtonskoj eri (SDA, SDS, HDZ);

5. funkciju Predsjednika Države obavlja građanin BiH koji se bira na četiri godine na općim izborima za cijelu državu, sa slobodnim pristupom aktivnom i pasivnom pravu glasa za sve građane;

6. kontrola državnih granica je u nadležnosti države Bosne i Hercegovine. Jedino država Bosna i Hercegovina odlučuje o državljanstvu svojih stanovnika;

7. država Bosna i Hercegovina ima svoje oružane snage, svoju policiju i sigurnosne službe, a i niži nivoi vlasti imaju odgovarajuće policijske snage. Teritorija države Bosne i Hercegovine je nedjeljiva i nikakvim pravnim aktima ne može se dijeliti. Imovina naslijeđena 1991. godine, nakon razdruživanja od SFR Jugoslavije, je imovina države Bosne i Hercegovine i niko nema pravo dogovorima i kompromisima da je otuđuje, počev od prirodnih resursa do vojne imovine;

8. Bosna i Hercegovina je sekularna država čije su vjerske zajednice odvojene od države. Nijedna religija ne može se uspostaviti kao državna ili obavezna. Religijski praznici ne mogu biti praznici Države;

9. pred Ustavom i zakonom svi su jednaki. Svako ima pravo na jednaku zakonsku zaštitu bez diskriminacije. Pravo na život i imovinu je nepovredivo;

10. ekonomsko ureÄ‘enje u Bosni i Hercegovini počiva na tržišnoj privredi, otvorenom i slobodnom tržištu, slobodi poduzetništva, samostalnosti privrednih subjekata i ravnopravnosti privatne i drugih oblika svojine. Bosna i Hercegovina je jedinstveno ekonomsko područje sa jedinstvenim tržištem roba, rada, kapitala i usluga;

11. spoljna politika počiva na općepriznatim principima i pravilima međunarodnog prava i pripada izvornoj suverenosti države;

12. odredbama Ustava, kojima se osiguravaju kolektivna nacionalna prava i pravo na regionalnu i lokalnu samoupravu, mora biti osigurana i zaštita od mogućih zloupotreba tih prava u smislu blokade Parlamenta i drugih državnih institucija, odnosno onemogućavanja funkcija države kao cjeline;

13. odredbama Ustava mora biti onemogućena segregacija u obrazovanju i netrpeljivost prema drugima. Isto tako, treba obavezati državne organe na svim nivoima za modernu ulogu nauke, obrazovanja, kulture i umjetnosti i njihovo potrebno finansiranje po ugledu na europske razvijene zemlje radi blagostanja graÄ‘ana i njegovanja zajedništva.

Radi svega izloženog, zahtijevamo da se prije svih budućih razgovora i rasprava o ustavnim promjenama i novom Ustavu održi ustavna konvencija koju će sazvati Savjet sigurnosti, OSCE, USA i Evropska Unija. Na ovoj Konvenciji treba, pored predstavnika političkih struktura ravnopravno učestvovati i vanstranačke strukture demokratskog civilnog društva, pa i naša (IA- 14) (14 inicijatora ovog Otvorenog apela).

Zakonom o pripremama novog Ustava, ustavnoj konvenciji i meÄ‘unarodnoj arbitraži treba regulisati da u slučaju spornih pitanja na Ustavnoj konvenciji odluku treba, bez odlaganja, prepustiti meÄ‘unarodnoj arbitraži, sastavljenoj od pravnih eksperata za ustavno pravo, koje će izabrati Upravni odbor PIC-a (Steering Board of PIC). Arbitraža treba da odlučuje o spornom pitanju na osnovu modernih europskih standarda za višenacionalne države, a ne na osnovu ratom nametnutih rješenja u Daytonskom sporazumu.

(Kao dokaz da su potpisnici prihvatili „Otvoreni Apel”, čuvaju se u Uredništvu Inicijatora Apela u Sarajevu njihovi „ID” brojevi. Inicijatori Apela, njih 14, označeni su kao grupa

(IA – 14). Oni su ovlašteni, u ime svih potpisnika, da potpišu Apel i prateća pisma):

S poštovanjem, bosanskohercegovački intelektualci iz zemlje i dijaspore, potpisnici Apela.