Bošnjaci su životni prostor formirali u historijskim i međunarodno priznatim granicama Bosne i Hercegovine

Bošnjaci su životni prostor formirali u historijskim i meÄ‘unarodno priznatim granicama Bosne i Hercegovine

Nezavisnost Bosne i Hercegovine (1992.) je samo logični slijed i rezultat onoga što je cijela historija Bosne i Hercegovine iskazala i za što je ZAVNOBiH ostavio bitne političke i ustavno-pravne pretpostavke. Tekovine Narodnooslobodilačkog pokreta i antifašističke borbe u Drugom svjetskom ratu bile su značajan temelj odbrambenog rata 1992.-1995. protiv fašizma, a za očuvanje Bosne i Hercegovine.

U izuzetno teškim uslovima agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocida nad Bošnjacima (1993.) Bošnjaci su zamijenili dotadašnju vjersku osnovu svog identiteta (Musliman) sa identifikacijom kroz njihov historijski identitet, koji se temelji na postojanju zemlje i države Bosne i njenog naroda Bošnjana – Bosanaca – Bošnjaka. Bošnjaci islamske vjere su ostali vjerni svom imenu i svojoj zemlji, jer nisu u drugim zemljama tražili osnov za svoju nacionalnu identifikaciju i političku samostalnost.

Bošnjaci su životni prostor formirali u historijskim i meÄ‘unarodno priznatim granicama Bosne i Hercegovine. Svoje prirodno pravo na državu i teritoriju Bošnjaci su stoljećima gradili i izgraÄ‘ivali sa pravoslavcima - Srbima, katolicima - Hrvatima, Jevrejima i drugim bosanskohercegovačkim narodima i graÄ‘anima. Oni to pravo komšijama nikada nisu uskraćivali. Smatrali su i danas smatraju da je zajednički život u zajedničkoj državi historijska i civilizacijska tekovina i nužnost potvrÄ‘ena u višestoljetnom iskustvu. Bošnjaci stoga smatraju da je hiljadugodišnje duhovno i civilizacijsko iskustvo i nasljeÄ‘e osnova da se na bosanskohercegovačkim prostorima sačuva smisao zajedničkog života.

U toku odbrambenog rata 1992.-1995. Republika Bosna i Hercegovina je, zahvaljujući hrabroj odbrani Armije Republike Bosne i Hercegovine i drugim antifašistima iz reda svih njenih graÄ‘ana i naroda, voÄ‘enoj na temelju antifašističke borbe iz Drugog svjetskog rata, historijskih odluka ZAVNOBiH-a 1943. i stečenog suvereniteta i nezavisnosti 1992, odbranjena od brutalne velikosrpske i velikohrvatske agresije i njihovih kolaboracionista i petokolonaša.
Dejtonski mirovni sporazum je, pod pritiskom tzv. meÄ‘unarodne zajednice, zaustavio potpuni završni uspjeh Odbrambenog rata i, nažalost, legalizirao osvajački rat protiv Republike Bosne i Hercegovine i genocid nad Bošnjacima, te nametnuo rješenja koja nisu u skladu sa meÄ‘unarodnim demokratskim standardima. Uvjereni smo da u Bosni i Hercegovini postoje brojni antifašisti koji su u stanju da obnove i učvrste demokratski, multietnički i multikulturalni karakter Bosne i Hercegovine, kao nezavisne, jedinstvene, održive, funkcionalne i prosperitetne države.

Ne usvajanje zakona u BiH o zabrani negiranja, minimiziranja, opravdavanja ili odobravanja holokausta, zločina genocida i zločina protiv čovječnosti je negiranje činjenice da je u ovoj civilizaciji postojao holokaust, da  se BiH  desio genocid, da se širom svijeta dešavaju zločini protiv čovječnosti i da društvo mora reagirati na takve pojave zbog svog vlastitog sistema vrijednosti i preuzetih obaveza iz medjunarodnioh zakona i konvencija.