U svim politiÄkim pogledima hrvatskih nacionalista prisutno je kontinuirano negiranje BiH kao države i Bošnjaka kao naroda
Hrvatska je izvršila agresiju na BiH
U hrvatskoj nacionalistiÄkoj ideologiji u razliÄitim periodima, poÄevši od oca domovine i utemeljitelja savremenog hrvatskog nacionalizma dr. Ante StarÄevića preko braće Radić i Hrvatske seljaÄke stranke dr. Vlatka MaÄeka i ustaškog poglavnika Ante Pavelića pa sve do dr. Franje TuÄ‘mana, pitanje Bosne i pitanje Bošnjaka bilo je uvijek aktuelno. U svim politiÄkim pogledima hrvatskih nacionalista, od asimilatorskih težnji do potpunog odricanja nacionalnog identiteta i državno-pravnog subjektiviteta, prisutno je kontinuirano negiranje BiH kao države na jednoj strani i Bošnjaka kao naroda na drugoj. Franjo TuÄ‘man stalno je osporavao i negirao državno-pravni subjektivitet države BiH i nacionalni identitet Bošnjaka.
U njegovim, pod navodnicima, nauÄnim radovima, politiÄkim govorima, Älancima, intervjuima u kontinuitetu je prisutna tvrdnja kako Bosna nije država niti su Bošnjaci narod, i stoga je u skladu sa takvom ideologijom i politikom smatrao da Bosna i Bošnjaci moraju nestati. On je smatrao da Bosna nema budućnost i da je stoga treba podijeliti. Bio je siguran da, citiram, 'bosanskohercegovaÄki muslimani ne mogu opstati kao samostalni povijesni politiÄki subjekt...' NacionalistiÄko rukovodstvo Republike Hrvatske na Äelu sa Franjom TuÄ‘manom imalo je osvajaÄke teritorijalne pretenzije prema Bosni, nastojeći da Hrvatska, kao minimum, zauzme teritorije BiH koje su sporazumom Cvetković – MaÄek pripojene banovini Hrvatskoj... Raspoloživa dokumentacija pokazuje stvarne politiÄke ciljeve HDZ-a, a to su formiranje hrvatske države u BiH i njeno prikljuÄenje Republici Hrvatskoj, citiram, 'bez obzira na sredstva i bez obzira na cijenu'.
U prvoj polovini novembra mjeseca 1991. godine održano je nekoliko sastanaka kriznih štabova hercegovaÄke i travniÄke regije u kojima je, izmeÄ‘u ostalog, zakljuÄeno, citiram, da 'hrvatski narod u Bosni i Hercegovini mora konaÄno povesti odluÄnu i aktivnu politiku koja treba dovesti do realizacije vjekovnog sna povratka zajedniÄke hrvatske države'. Tu ideju Franje TuÄ‘mana o koncipiranju hrvatske države u BiH i njeno prikljuÄenje Republici Hrvatskoj Mate Boban i Dario Kordić i mnogi drugi šest mjeseci su podrobno razraÄ‘ivali da bi TuÄ‘man 18. novembra formirao u BiH paradržavnu tvorevinu Hrvatsku zajednicu Herceg-Bosnu. MeÄ‘u općinama koje su Äinile Herceg-Bosnu, meÄ‘u trideset općina, bila je i općina Bugojno... Nakon brojnih tajnih dogovora izmeÄ‘u Slobodana Miloševića i Franje TuÄ‘mana o podjeli BiH, Republika Hrvatska je sa HVO-om pokrenula osvajaÄku ofanzivu u Bosni i Hercegovini.
Tako se Republika Hrvatska u skladu sa velikohrvatskom ideologijom, politikom i programom o formiranju, citiram, 'zajedniÄke hrvatske države u njenim etniÄkim i povijesnim granicama', ukljuÄila u agresiju na BiH Äime je, pored dotadašnje velikosrpske agresije, i sama postala agresor. Istražujući pitanje agresije Republike Hrvatske na BiH na osnovu relevantne dokumentacije možemo utvrditi dva perioda. Prvi je od novembra 1991. do januara 1993. Ja sam to nazvao period prikrivene agresije. U trenutku kada je formirana Herceg-Bosna u novembru mjesecu 1991. godine u tijelu Bosne i Hercegovine postojale su legalne jedinice susjedne države, odnosno Hrvatska vojska. Drugi period, period otvorene agresije, period od januara 1993. do marta 1994. godine kada je potpisan Vašingtonski sporazum, iako su i poslije toga, negdje do poÄetka maja '94. godine, u centralnom dijelu BiH postojale i dalje djelovale jedinice Hrvatske vojske.
Na osnovu relevantne dokumentacije pouzdano možemo utvrditi koje su to jedinice HV-a koje su uÄestvovale u agresiji i drugim oblicima zloÄina u BiH. ZnaÄi, rijeÄ je o regularnim jedinicama HV-a kojima su komandovali visoki oficiri Hrvatske vojske, a oficiri HVO-a su istovremeno i prije svega bili oficiri HV-a, odnosno susjedne države, na isti šablon kako je to uradio velikosrpski agresor. PolitiÄko i vojno rukovodstvo RS-a nije predstavljalo nikakav samostalni ni politiÄki ni vojni faktor u BiH i šire, a ista je situacija i sa rukovodstvom HVO-a, odnosno HZHB u BiH, već su i jedna i druga paradržavna tvorevina predstavljale i imale glavnog šefa, komandu u Beogradu i Zagrebu. Kada govorimo o broju jedinica, 45 brigada Hrvatske vojske, što u cjelini što djelimiÄno, imenom i prezimenom, uÄestvovalo je u agresiji na Bosnu i Hercegovinu.
ÄŒetiri pukovnije, jedan topniÄki puk, dva diviziona, jedan mješoviti odred mehaniÄko-desantne pješadije, jedna helikopterska eskadrila, dvije taktiÄke grupe, deset specijalnih jedinica i više diverzantskih i drugih jedinica. Evo, ovdje imamo stenograme tajnih razgovora koje je TuÄ‘man vodio sa najbližim saradnicima koji pružaju podatke o uÄešÄ‡u Hrvatske vojske, o nazivima jedinica, o broju vojnika.'' Profesor ÄŒekić je na kraju istakao da sve podatke koje je iznio u ovom govoru temelji na dokumentima iz Hrvatskog arhiva, koje je imao priliku koristiti u svojim istraživanjima o agresiji Hrvatske na BiH. Profesor Smail ÄŒekić jedini je Bošnjak koji je imao pristup Hrvatskom arhivu.
Prema popisu stanovništva 1991. godine, Bošnjaka je bilo 45 posto, Hrvata 32 posto, Srba 21 posto, a Jugoslovena i ostalih dva posto. Ovo su egzaktni podaci koji se odnose na općinu Stolac. U samom gradu Stocu bilo je svega 12 hrvatskih porodica. I to je bilo dovoljno da Franjo TuÄ‘man proglasi Stolac "hrvatskim stolnim gradom". Što se tiÄe Mostara, prema ÄŒoviću novoproglašenog hrvatskog stolnog grada, neumoljivi statistiÄki podaci kažu sljedeće: u Mostaru je uoÄi rata, prema meritornom popisu stanovništva, bilo Muslimana-Bošnjaka 35 posto, Hrvata 34 posto, Srba 19 posto te Jugoslovena i ostalih 12 posto. Da uzmemo za primjer zapadnu Hercegovinu: u Livnu je bilo Muslimana 15 posto, Srba 10 posto, ostalih tri posto, u Ljubuškom je bilo šest posto Muslimana, u ÄŒapljini 28 posto, u Prozoru 37 posto, u Neumu pet posto, itd. Ako se govori o "apartheidu" u srednjoj Bosni, opet treba podastrijeti Äinjenice: u Bugojnu je, prema popisu, bilo 42 posto Muslimana-Bošnjaka (naspram 34 posto Hrvata i 19 posto Srba), u Gornjem Vakufu bilo je 55 posto Muslimana-Bošnjaka (u Vakufu, koji je bio napadnut zajedniÄkim snagama HVO-a i regularne hrvatske vojske i koji je u nasilju podijeljen na dva dijela: Uskoplje i Gornji Vakuf), u Fojnici je bilo Muslimana 49 posto, u BusovaÄi 48 posto, u Travniku 45 posto (naspram 37 posto Hrvata, 11 posto Srba i sedam posto ostalih), u Donjem Vakufu bilo je 55 posto Muslimana-Bošnjaka, u Zenici takoÄ‘er 55 posto, itd. Franjo TuÄ‘man i hercegovaÄki emigrant Gojko Šušak, koji su svojim podanicima (Bobanu, Rajiću, Prliću, itd.) jednostavno naredili da se Hrvati sele iz bogate, rajske Posavine, da idu u Liku, Baniju i Kordun, da naseljavaju Hercegovinu (posebno oko Mostara, ÄŒapljine, Stoca, itd.), da bi poboljšali demografsku sliku tog dijela Hercegovine i otvarali satelitska naselja koja i danas nose nazive: "Šuškovo", "Bobanovo", itd., i da tako na izborima dobiju statistiÄku većinu!? Zašto se danas Bošnjaci iz Stoca, Mostara, Prozora, ÄŒapljine, Livna... boje tog novog popisa stanovništva? Jednostavan je razlog: tamo i na širim prostorima BiH izvršeno je "etniÄko ÄišÄ‡enje". Iz okolnih komuna, npr. u Mostaru, "šljegli" su Hrvati, kupili ili uzurpirali srpske i bošnjaÄke kuće, i prekonoćno postali tzv. većina. Zato danas politiÄka elita u vidu dva HDZ-a, kao i Dodik, insistira na popisu stanovništva. Da bi se, valjda, legalizirala otimaÄina i rezultati etniÄkog ÄišÄ‡enja. DotiÄni ideološki štabovi uopće ne razumijevaju da je insistiranje na tom popisu (koji sinhrono i svim sredstvima zagovaraju iz RS) najviše protiv interesa hrvatskog naroda, Äija je brojnost, prema svim relevantnim statistiÄkim pokazateljima, u cijeloj BiH, u najmanju ruku, prepolovljena!? Položaj Hrvata u BiH nije samo pitanje zapadne Hercegovine i Mostara nego je to pitanje cijele BiH: centralne i istoÄne Bosne, Sarajeva, posebice Posavine i Krajine? Zašto se ne zapitaju šta je s Hrvatima iz Banje Luke, Dervente, Plehana, Bosanskog Šamca, ModriÄe, Bosanskog Broda i cijele Posavine?! Ko je njih raselio i ko ih je natjerao u egzodus?! Ko je Hrvate iz srca katoliÄanstva Jajca, Kraljeve Sutjeske, Kaknja, Vareša... natjerao da doÄ‘u u jebeni krš oko Hodova, Bune, Domanovića, Crnića, itd?!
Nastavak hrvatske agresije na BiH
Ko je izvršio agresiju na Republiku BiH u aprilu 1992. godine, već meÄ‘unarodno priznatu i suverenu državu? Pored Srbije i Crne Gore, odnosno kvazi-Jugoslavije, agresiju su izvršile i regularne snage hrvatske vojske, odnosno njihovi kvislinzi u vidu HVO-a.
Ko je "etniÄki Äistio" Hercegovinu (i pokušaj tog "ÄišÄ‡enja" u dijelu srednje Bosne: Gornji Vakuf, Prozor, Bugojno, Vitez, Kiseljak, BusovaÄa), ko je od Mostara napravio evropsku Hirošimu, Äije su granate razarale Mostar, ko je srušio Stari most? Snage hrvatske vojske, odnosno njihovi kvislinzi u vidu HVO-a.
Ko je i kako formirao konclogore: Heliodrom u Mostaru, logore u Gabeli, Ljubuškom, pa do "privatnih" logora diljem zapadne Hercegovine. Ko je u te straviÄne konclogore odveo i zatvorio, do smrti maltretirao, ponižavao i ugnjetavao desetine hiljada Hercegovaca-Bošnjaka? Snage hrvatske vojske, odnosno njihovi kvislinzi u vidu HVO-a.
Jesu li ti Bošnjaci bili samo krivi što su muslimanske vjere?!
Današnje teze o Mostaru kao hrvatskom stolnom gradu potvrÄ‘uju nastavak hrvatske agresije na Bosnu i Hercegovinu putem namjere o uvoÄ‘enju trećeg entiteta. Pakleni plan koji je prije rata skovan, a za vrijeme rata proveden agresijom i genocidom koje su izvršile regularne snage hrvatske vojske u saradnji sa njihovim kvislinzima u vidu HVO-a, danas se nadgraÄ‘uje tvrdnjama da je Mostar apsolutno hrvatski grad. Te su teze apsolutno neutemeljene, jer hrvatska populacija nije bila dominantnija prije rata u Mostaru. Pokušaji etniÄkog ÄišÄ‡enja Hercegovine i Srednje Bosne od strane hrvatske vojske i HVO-a, razaranje Mostara i rušenje historijskog Starog mosta te plan o treÄem entitetu pokazju namjeru hrvatskih politiÄkih Äimbenika prema Bosni i Hercegovini i Bošnjacima.
Dok se srpska i hrvatska agresije na BiH nastavlja bošnjaÄki politiÄku i intelektualni faktor boreći se za vlastite interese, zanemarujući vlastiti narod i svoju državu, nema nikakav plan o potrebi jedinstvenog grada Mostara kao jednog od garanta jedinstvene, samostalne, nezavisne i suverene BiH.
Danas skoro da i ne postoji jedinstven bosanskohercegovaÄki politicki i intelektualni faktor koji bi se borio za jedinstvenu državu BiH. Taj tako potrebni faktor je podijeljen po nacionalnim torovima u kojima se sve više ugrožava, pa i ponistava ideja Bosne i bosanski duh, posebno meÄ‘u mladim ljudima. To dovodi ne samo do konflikata nego i do apartheida, pa Äak i do tragiÄnih sukoba.
Sve patriote i svi prijatelji Bosne i Hercegovine u svijetu ovo treba da shvate vrlo ozbiljno i krajnje odgovorno
Za kraj citat naseg Nedzada Ibrisimovica: “Zar su zloÄini u Srebrenici prošli? Ako su prošli, znaÄi li to da ih više nema? Ako ih nema, znaÄi li to da ih nikada nije ni bilo?... Ništa nije prošlo, sve što se dogodilo uvijek se i ne pre kidno dogaÄ‘a... Nikad neću zaboraviti drastiÄnu, du hovitu i iznenadnu opasku prof. dr. Kemala Zukića na promociji njegovog djela Islamska arhitektura (2001.) u kojem se pominju i brojna imena Bošnjaka slikara i arhitekata za koja mi u Bosni nikad nismo ni Äuli, niti ih znamo. “Naše neznanje o nama je grandiozno!“, rekao je dr. Zukić, upotrijebivši baš taj pojam “grandiozno“. I ja sam se onda pokušao sjetiti barem jednog imena od preko pet stotina imena pjesnika Bošnjaka koji su tokom tri stoljeća pisali na turskom, perzijskom, arapskom i bosanskom jeziku i nisam se sjetio nijednog. Za ista je bošnjaÄko neznanje o sebi, ni manje ni više nego “grandiozno“, kako se izrazio dr. Kemal Zukić. I to da Bošnjaci obožavaju izmišljenu prošlost, samo je još jedna Kazazova psovka. Mizernu zaradu donosi takva psovka...! Ali iz utrobe zemlje, ili iz utrobe lju dske duše, magma će kadli-tadli provaliti ».
Niko nema pravo da izjednaÄi žrtve i zloÄince. Niko nema pravo da ponižava borce koji se bore za pobjedu istine o agresijama na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocidu nad graÄ‘anima Republike Bosne i Hercegovine. Niko nema pravo da ponižava borce koji se bore za pravdu za žrtve zloÄina. Niko nema pravo da priznaje brak izmeÄ‘u žrtave i zloÄinaca, a da istina o tim zloÄinima i pravda za žrtve nije dokuÄena. Niko nema pravo prizna ili potpiše kapitulaciju, niti da prihvati ili prizna okupaciju Republike Bosne i Hercegovine ili pojedinog njenog dijela. Niko nema pravo da sprijeÄi graÄ‘ane Republike Bosne i Hercegovine da se bore protiv neprijatelja koji je napao Republiku i koji i dan danas pokušava urušiti njen suverenitet, teritorijalni integritet i nezavisnost. Niko nema pravo da sprijeÄi graÄ‘ane Republike Bosne i Hercegovine da se bore protiv nepravednog, nemoralnog, nelegitimnog i ilegalnog Dejtonskog ustava koji je legalizovao rezultate agresije i genocida nad Bosnom i Hercegovinom i njenim graÄ‘anima.Takvi akti su izdaja države, društva, naroda, porodice i Äovjeka.