Bosnjacka dijaspora
Postoje mnogi faktori koji su doveli do narušavanja našeg sistema vrijednosti kod bošnjaÄke dijaspore. Jedan od glavnih faktora je nedostatak adekvatnog odgovora na izazove s kojim se zajednica susreće. Današnji roditelji sve manje su u stanju da ispune ulogu vodiÄa u razumijevanju okruženja u kojem im djeca odrastaju. Vrijednosti na kojima poÄiva naš identitet pod pritiskom okruženja i savremenih izazova se urušavaju. Ovo je evidentno kod svih generacija, tako ćemo vidjeti da roditelji priÄaju engleski s svojom djecom a ujedno se žale kako im dijete slabo priÄa bosanski. Generalno, omladina djeluje zbunjeno tako da se jedni stide vlastog identiteta (kompleks niže vrijednosti) pa se odluÄuju identificirati s kolektivnim identitetom okruženja u kojem žive, dok drugi bi željeli formirati sopstveni vrednosni sistem koji se ogleda kroz imanje skupocjenog auta, atrktivan izgled i dobar provod, noćne klubove i u tom vide jedini smisao života. Kad roditelji otkriju da im dijete posjećuje mjesta gdje su lahko dostupna psihostimulativna sredstva i da je postalo žrtva, alkohola, droge, tada bi sve dali i uradili da ga spase, al obiÄno bude kasno.
Dobra je vijest, da postoji odreÄ‘eni broj porodica koje su uspješno odgovorile na izazove i savladale ovu krizu te je identitet kod njihove djece neupitan. BošnjaÄka omladina u dijaspori prepustena sama sebi, porodica nije u stanju odgovoriti na postojeće izazove a nemamo odgovarajuće institucije koje bi se bavile problemima omladine.
Za opstanak zajednice i prevenciju od asimilacije potreban je sistemski pristup ovom problemu s ciljem afirmacije i održavanja identiteta kod budućih generacija.
Dijaspora bez matiÄne države je kao “repa bez korijena”, ako izgubimo matiÄnu državu (bilo fiziÄki ili emotivno) ondar smo izgubili naš identitet. Gubitkom države gubi se pravo na jezik i nacijonalno izjašnjavanje a Äesto i pravo na vjeru, jer država je ta koja svojim mehanizmima garantuje oÄuvanje našeg identiteta. Najbolji primjer ovog je ukidanje prava Bošnjacima na jezik od strane Austrougarske i nedozvoljavanje upotrebe naziva Bošnjak. Vjera je preživljela pod raznim režimima i sve je liÄilo na njeno izumiranje. Džamije su uglavnom posjećivali, dok su omladinu na drugoj strani odgajali okupatorski režimi.
Jezik kao jedna od osnovnih odrednica identiteta Bošnjaka Äesto je osporavan od naših istoÄnih i zapadnih susjeda a kadkad i mi sami nismo mu pridavali potrebni znaÄaj. Jezik predstavlja kiÄmu nacije a time i države pa stoga se može staviti i znak jednakosti jezik = nacija = drzava, bez jezika ostalo dvoje neodrživo. Vuk Karadžić bio je svijestan ove jednakosti kad je radio reformu srpskog jezika. Svi smo uÄili još u školama da je on za standardni srpski jezik uzeo istoÄno-hercegovaÄki dijalekt bosanskog jezika. Na taj naÄin je kasnije bosanski jezik preimenovan u srpski te je standardni srpsko-hrvatski u osnovi bio bosanki jezik.
Kako je bošnjaÄka zajednica pustila svoje korjene u mnogim stranim zemljama i tu nastavljaju život neophodna nam je infrastruktura za nadolazeće generacije. UseljeniÄke generacije donijele su sa sobom jezik kulturu vjeru i sl. U cilju zadovoljenja potrteba te populacije osnivaju se vjerske i nacionalne institucije po mjeri ove populacije. RoÄ‘enim u dijaspori staviti na raspolaganje institucije koje bi nadogradile ono s Äime su njihovi roditelji ili djedovi donijeli iz Bosne. Dakle pored postojecih institucija potrebne su nam obrazovno-odgojne na prvom mjestu, koje će biti garant oÄuvanja identiteta naše omladine.
Ne postoji konaÄan odgovor na pitanje “Zašto pamtiti?”. Pamćenje je sredstvo “preživljavanja” i važan element u izgradnji identiteta kako pojedinca tako i zajednice, stoga moramo uÄiti iz naše historije jer samo pamćenjem možemo se zaštiti od zla. Cilj je izgraditi kulturu pamćenja i prenošenja na mlade naraštaje prvenstveno kroz adekvatno obrazovanje. MeÄ‘utim samo znanje nije odreÄ‘ujući faktor našeg identiteta. Za razliku od znanja, sjećanja su dio nas jer imaju sposobnost da pokrenu emocije. Pamćenje ima za funkciju da osigura identitet tako što će prizvati zajedniÄku prošlost s kojom se možemo poistovjetiti kroz razne komemoracije, obrede i dr. sredstva prenošenja kulturnih vrijednosti.
Uzroci genocida nad Bošnjacima su, u naÄelu, ideološki i osvajaÄkog karaktera, sa ciljem da se u potpunosti uništi bosnjaÄki narod. Stoga nadolazećim generacijama moramo ostaviti infrastrukturu preko koje će pronositi sliku o svojoj historiji, genocidu, u skoli, na fakultetu, na poslu, u društvu, istinu o zlodjelima i zloÄincima. Ne zaboraviti, pamtiti i upozoriti!
Naš primarni zadatak je odgajiti generacije koje će biti u stanju da na temeljima naših vrijednosti produciraju i odgajaju nove generacije Bošnjaka u dijaspori. Da bi ovo postigli potrebno je uvjeriti naš narod da ukoliko ne budemo radili zajedno i ne budemo družili se kroz naše institucije nećemo moći saÄuvati naš identitet koji je već ozbiljno narušen. Ne smijemo dozvoliti da naša djeca zaborave, svoju vjeru, bosanski jezik, kulturu, osjećaj nacionalnoj pripadnosti i da vole BiH.